SP Qatar 2022.

Kolumne

Omorina nad Evropom

Omorina nad Evropom
Foto: N.N. | Omorina nad Evropom
Đorđe Latinović

OPROŠTAJ OD UTOPIJE. Sve siromašne zemlje zapadnog Balkana sanjaju EUtopiju, "srećnu zemlјu", mjesto bolјeg života i ekonomskog i političkog raja. Evropa je već dugo vremena krajnji cilj svih migrantskih nomada i prekobalkanskih putnika.

Za strance i došljake sa juga i istoka njene periferije EU je još uvijek poželjna izabrana domovina. U gledanju na EU u ovim zemljama postoje dvije krajnosti: nekritička idealizacija ili apsolutno osporavanje EU. Posljednjih godina ova idealizovana i romantizovana ujedinjena Evropa prolazi kroz ozbiljne krize i košmar mogućeg raspada. EU od postanka prate sumnje u njenu političku održivost i proriče propast ove integracije. U momentu stvaranja jedan cinik je EU nazvao "neidentifikovani politički objekat". Francuski film "Poslije godina mržnje" govori o vremenu stvaranja EU poslije Drugog svjetskog rata i nepovjerenju između Francuza i Niјemaca o viziji nove zajednice. Politički poslanik u filmu izjavlјuje: "Vaša Unija je socijalizam!" Drugi dodaje: "To je skok u nepoznato." Treći govori: "To je pokeraški potez." Otac u filmu kaže sinu: "Ta tvoja zajednica je zavjera protiv Francuza." Za kritičare sa ljevice EU je "kapitalistički sovjetski savez" krupnog kapitala. Ovako velika i kompleksna integracija jednostavno ne može uspjeti. Britanski list "Ekonomist" objavio je na naslovnoj stranici 1982. godine nadgrobni spomenik tadašnjoj Evropskoj ekonomskoj zajednici (EEZ).

Knjižare Evrope preplavile su evroskeptične knjige: Beat Leuthardt, "Na rubovima Evrope: Izvještaji s granica", Mark Mazover, "Mračni kontinent: Evropa u dvadesetom vijeku", Маrјаn Bоšnjаk, "ЕU? - NЕ hvаlа!", Тоmаž Маstnаk, "Еvrоpа izmеđu еvоluciје i еutаnаziје", Dejan Mirović, "Argumenti protiv EU", Miloš Knežević, "Evroskepticizam", Тоni Džad, "Velika iluzija? Esej o Evropi", Aleš Debeljak, "Evropa bez Evropljana", Ričard Jang, "Slabljenje i pad Evrope", Hanes Hofbauer, "Naručena istina - kupljena pravda: Kolonijalizam EU", Volter Laker, "Posljednji dani Evrope, Epitaf za jedan stari kontinent", Anton La Guardia, John Peet, "Nesretna unija: Kako se kriza evra i Evropa mogu popraviti", Džordž Fridman, "Žarište - nadolazeća kriza u Evropi", Dejvid Engels, "Zalazak: Kriza EU i pad Rimske republike - nekoliko povijesnih analogija", Ivan Kristev, "Poslije Evrope", Daglas Marej, "Čudna smrt Evrope", Marcel Pere, "Evropa bez korijena", Hanes Hofbauer, "Evropa: Posljednji pozdrav", Eduardo Lorenso, "Razočarana Evropa" itd.

Prije nekoliko godina na filmskom festivalu u Solunu u Grčkoj australijski režiser Toni Kravic predstavio se filmom "Mrtva Evropa", koji na jedan umjetnički kritički način preispituje istine i vrijednosti "nove Evrope". Siniša Kovačević je napisao tragikomediju, "Hotel Evropa", u kojoj izražava svoj skepticizam zbog dekadencije građanske Evrope. Mladi austrijski režiser naših korijena Dinko Draganović predstavio je na Sarajevo film festivalu 2018. godine svoj kratki film "Royal Blue", koji govori o porastu neofašizma, rasizma i skretanju udesno evropskih društava. Režiser Žoan Arke režirao je 2019. godine pozorišnu predstavu "Evropski vodič za preživljavanje", u kojoj izražava utopijsku nadu da će kultura spasiti Evropu od propasti. U eri globalizacije i strukturnih kriza EU sve više jačaju stranke desne političke orijentacije kao što su: suverenisti, evroskeptici, populisti, nacionalisti i radikali, od kojih su mnogi otvoreno protiv EU. Sve to, a posebno rat na tlu Evrope u Ukrajini, dovelo je do toga da Evropljani više ne sanjaju "EUland", "zlatnu zemlјu", već pokušavaju spasiti ono što se spasiti može, od dosadašnjeg političkog projekta Unije.

Magične moći EU slabe, putnici su umorni od puta, a nove zemlje sa periferije godinama ostaju zaglavljene u evropskoj čekaonici. U "pustinji realnog" preovlađuje depresivni optimizam Evropljana. Nužno je da se oslobodimo uobrazilje da je EU dobra vila koja ispunjava sve naše želje i rješava sve naše probleme. EU nije nikakva nevina svetica, već ekonomska i carinska unija, kapitalistička korporativna zajednica, multikoncern, veliki tržni centar i krajnje je vrijeme da je prestanemo idealizovati kao "ostrvo srećnika".

RESETOVANJE EVROPE. Kritike sadašnje EU dolaze jednako slijeva i zdesna, iznutra i izvana. Za liberale i ljevičare ona ima brojne demokratske deficite. Kako organizovati demokratiju sa 500 miliona lјudi? Sa 27 zemalјa EU ne može raspolagati potrebnim dinamizmom i stabilnošću koju ima jedna takva superdržava. Ona je samo okvir za borbu krupnog kapitala bez "socijalne države". Za konzervativce i desničare EU je "birokratski mastodont", bez stvarne političke moći, politički provizorij za dominaciju najjačih nacionalnih država članica. Još davnih devedesetih godina belgijski ministar inostranih poslova Mark Eiskens ustvrdio je: "Evropska zajednica je ekonomski div, politički patuljak i vojni mrav." Bivši ministar spoljnih poslova Velike Britanije Džeremi Hant u vrijeme izlaska zemlje iz EU uporedio je EU sa SSSR. Vaclav Klaus, bivši premijer Češke, već dugo smatra da je današnja EU neokomunistički projekat i da je antihrišćanski orijentisana. Luiđi di Majo, vođa italijanskog populističkog pokreta "Pet", zvijezdica", pred izbore za Evropski parlament 2018. godine slavodobitno je uskliknuo: "Osnovaćemo EU iznova" jer Evropa mora dobiti novo lice. Kada je Velika Britanija nakon 47 godina na kraju 2020. godine napustila EU, na Parlamentarnom trgu u Londonu, bregzitovci su organizovali slavlje zbog ponovnog sticanja nezavisnosti zemlje, uz oproštajnu poruku: "EU je komunistička država pod krinkom demokratije." Najmoćniji političar Poljske Jaroslav Kaćinski nedavno je izjavio da je EU "četvrti Rajh predvođen Njemačkom." Za Janisa Varufakisa, bivšeg grčkog ljevičarskog ministra finansija: "EU ne postoji, postoji samo ime, a ne prava zajednica država."

EU ima ograničen strateški potencijal i kapacitet u odnosu na tri velike sile: SAD, Rusiju i Kinu. Mnogi analitičari smatraju da je nakon Bregzita EU ispala iz ravnoteže. Izlaskom Velike Britanije EU je postala još slabija u vojnom i diplomatskom smislu. Istraživanje Centra "Pju", sprovedeno 2013. godine među "evrobirokratama", pokazalo je da njih 63% smatra da je EU u "trajnoj krizi". Loš znak na nebu je i to što je "Kuća evropske istorije", osnovana za "njegovanje duha ujedinjenja Evrope", ostala u Londonu, gradu zemlje izvan EU. EU pokušava razviti "stratešku autonomiju", u odnosu na SAD, kako je to nazvao predsjednik Francuske Emanuel Makron. Strateška autonomija je stara prepakovana ideja koju je zagovarao Šarl de Gol, prema kojoj EU treba da bude ravnoteža između velikih sila, SAD, Rusije i Kine.

NOVA RENESANSA. EU ne treba glorifikovati, ali ni potcjenjivati njene integrativne mogućnosti. Pol Valeri je davno upitao Evroplјane: "Šta ćete uraditi danas?" Do rata u Ukrajini opšti stav vodećih zemalja EU je bio da je proširenje EU završeno i da treba stati sa novim proširenjem. Prije pet godina francuski predsjednik Emanuel Makron iznio je u Strazburu Plan za institucionalnu reformu EU, u kome je predložio formiranje Evrope u tri brzine: Prvi krug Evrope ili jezgro Evrope bi činile "stare" članice EU iz zapadne Evrope, koje bi imale zajedničku valutu i integrisano tržište, drugi vanjski krug oko ovog jezgra činile bi "nove" članice EU iz istočne Evrope, sa jedinstvenim tržištem i slobodom kretanja, a treći krug EU činile bi sve druge zemlje kandidati za članstvo u EU, kao što su zemlje zapadnog Balkana i Turska. Dvije najveće države EU, Njemačka i Francuska, imaju različite vizije transformacije EU i proširenja u budućnosti, koje se uglavnom svode na projekciju sopstvenog državnog uređenja. Tako je za Njemačku EU administrativni centar u federativnom sistemu država, dok je za Francusku ona centralizovana superdržava sa vlastitom vojskom i odbranom.

Najveći izazov EU u budućnosti dolazi od demografskog starenja njenog stanovništva i migrantskog pritiska sa južne periferije Evrope iz Afrike, koja će u sljedeće tri decenije duplirati svoje stanovništvo i imaće 2,5 milijardi stanovnika, uključujući i Nigeriju, koja će sama imati više stanovnika nego cijela EU. EU drugu godinu zaredom ima manje stanovnika, koje nije kompenzovao ni pojačani dolazak migranata. EU nema efikasan odgovor na ovaj strateški hendikep. EU je veliki projekat, ali po mnogima i preambiciozan eksperiment. U svom dosadašnjem postojanju EU je napravila ogroman napredak i mnoge greške, ali za nju još uvijek nema jasne i realne alternative. EU prolazi kroz najdublju krizu do sada. EU je izgubila svoju ujedinjujuću utopijsku sinergiju, što je potkopalo njenu globalnu privlačnost u svijetu. Postaje li EU u kontekstu rata u Ukrajini politička i ekonomska provincija SAD? Da li krug od "12 zlatnih zvjezdica" na njenoj zastavi može da obasja tamu kroz koju prolazi EU i označi nove "zvjezdane putokaze" na noćnom nebu? Da li će se EU, poput mitološke ptice Feniks, ponovo podići iz pepela, uspraviti i pokrenuti dalje? Može li EU u sebi pronaći novu snagu i pozitivnu energiju za novi početak?

EVROPA ZA PREŽIVLJAVANJE. Ali, kojim putem krenuti dalje? EU svakako ostaje političko čudo našeg vremena što god da se desi s njom u budućnosti. Obnova i preporod evropske ideje, u uslovima sadašnjih izazova i upitne budućnosti, ostaje otvoreni horizont neizvjesnosti. Kako stvari stoje, EU će se u budućnosti kretati i reformisati između nekoliko nedefinisanih i oprečnih pravaca: "evropski suverenitet", "strateška autonomija", "federalizacija EU" i "iznuđeni izolacionizam".

Rat u Ukrajini privremeno je ujedinio podijeljenu EU. U govoru pred Evropskim parlamentom Žozef Borel je rekao da prisustvujemo "rađanju geopolitičke Evrope". Neki hoće da EU bude kao drugi veliki suparnički geopolitički igrači, kao što su SAD, Rusija i Kina, od kojih ona nastoji da se razlikuje. Traži se da ona napusti koncept "meke sile" i postane "tvrda sila", ako ne baš "vojni blok" barem "pametna sila". Prilikom stupanja na dužnost Žozef Borel, visoki predstavnik za vanjsku i bezbjednosnu politiku EU, je najavio da će aktuelna Evropska komisija biti "geopolitička komisija", a EU globalni akter. Prema redovnoj godišnjoj studiji panevropskog tink-tenka Evropskog savjeta za spoljne poslove, (ECFR), pod nazivom "Power Atlas", globalni potencijal moći EU opada, posebno u onim oblastima koje će određivati geopolitiku budućnosti. EU je 2021. godine predstavila svoj investicioni plan "Globalna kapija", što je neka vrsta alternative kineskoj strategiji "Pojas i put", prema kome EU planira da u zemlje u razvoju investira 300 milijardi evra do 2027. godine u različite projekte. EU je takođe usvojila "Strateški kompas", viziju odbrambenog i bezbjednosnog razvoja Unije u narednim godinama. Nakon godinu dana rasprava, ove godine u Mastrihtu je završena Konferencija o budućnosti EU, a rezultati konsultacija su objavljeni u dokumentu sa 49 prijedloga za njenu reformu. Predsjednik Francuske Emanuel Makron na Konferenciji o budućnosti Evrope u Strazburu predložio je formiranje nove "Evropske političke zajednice", šire paralelne integracije demokratskih zemalja koje su susjedi EU bloka, bez formalnog članstva, koja bi obuhvatila Ukrajinu, zemlje kandidate zapadnog Balkana, zemlje koje su izašle iz EU, kao što je Velika Britanija i druge zemlje koje ne žele biti članice EU. Suštinski ta nova politička zajednica bila bi spoljni prsten EU.

Predsjednik evropskog Savjeta Šarl Mišel predložio je stvaranje "Evropske geopolitičke zajednice", "od Rejkjavika do Bakua ili Erevana, od Osla do Ankare", tako da od tog "geopolitičkog prostora treba napraviti političku realnost". Tom geopolitičkom zajednicom upravljali bi predsjednici država koji budu u njoj, a glavno područje saradnje zemalja bila bi spoljna politika. Ta zajednica ne bi bila zamjena za EU proširenje. Sličnu ideju iznio je i bivši italijanski premijer Enriko Leta, koji je predložio stvaranje "Evropske konfederacije", koju bi činilo 27 država članica EU, pet-šest zemalja zapadnog Balkana te Ukrajina, Moldavija i Gruzija. Raniji premijer Velike Britanije Boris Džonson predložio je formiranje "evropskog Komonvelta", novog političkog ekonomskog i vojnog saveza kao alternativne EU, na čijem čelu bi bila Velika Britanija, a obuhvatila bi zemlje koje se suprotstavljaju Rusiji i potencijalno Tursku. Na kraju, Austrija je nedavno svim članicama EU proslijedila non-pejper kojim predlaže da zemlje partneri iz zapadnog Balkana budu redovno pozivani na neformalne sastanke Savjeta EU, o temama od zajedničkog interesa, kao i održavanje samita EU -zapadni Balkan svake godine, integraciju u zajedničko tržište, pristup fondovima EU i davanje statusa posmatrača zemljama regiona u drugim institucijama EU. U jeku rata u Ukrajini proširenje EU na zapadni Balkan se sada posmatra u geopolitičkom i geostrateškom ključu umjesto u birokratskom procesu proste integracije kao do sada.

Prošle godine navršilo se 40 godina od albuma koji je promijenio muzičku scenu bivše Jugoslavije. Riječ je o albumu "Paket aranžman", kompilaciji pjesama tri beogradske rok grupe "Idoli", "Šarlo akrobata" i "Električni orgazam". Na tom albumu nalazi se i neartikulisana i pomalo zagonetna pjesma "Idola" na njemačkom jeziku "Schwule uber Europa" ili "Omorina nad Evropom". U stvarnosti postoji nekoliko neusaglašenih koncepata budućnosti EU. Je li to strateška vizija ili strateška konfuzija?

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije