Kolumne

Optimizam je ključ pobjede i napretka

Optimizam je ključ pobjede i napretka
Foto: N.N. | Optimizam je ključ pobjede i napretka

Još jedna godina je iza nas. Završena je druga godina pandemije. Bila je teška i izazovna. Strah je bio konstantan. Naracija pretežno negativna. Godinu je lakšom činio Novak Đoković, koji je svojim pobjedama i dalje unosio radost u naše domove.

Željko Obradović se tek priključio. Očekivanja su velika. Dragan Stojković Piksi je tek počeo… U društvu koje želi da napreduje moramo da probudimo pobjednički gen. Ekonomski sistem Republike Srpske je zabilježio rekordan nivo zaposlenosti u posljednjih 20 godina. Trenutno je zaposleno 282.000 radnika.

Imamo rekordan nivo BDP-a. Za prvih devet mjeseci ekonomski rast je između 700 i 800 miliona KM. Rekordan nivo javnih prihoda od preko pet milijardi KM. Rekordan nivo izvoza preko 4,4 milijarde KM se očekuje.

Prema podacima zaključno sa 30. septembrom na javnim računima je 1,4 milijarde KM. Dug koji je potrebno servisirati iduće godine iznosi oko 600 miliona KM. Postignut je rekordan nivo plate, koja je u novembru iznosila 1.030 KM.

Ukupna imovina bankarskog sektora Republike je preko 10 milijardi KM. Banke u BiH iznad obaveznih rezrevi imaju 3,7 milijardi KM. Kada bi nivo obaveznih rezervi bio 1%, kao što je to slučaj kod Evropske centralne banke ili Danske centralne banke, koja je formirana po principu karensi borda kao i naša, nivo sredstava koji se može upotrijebiti bi iznosio šest milijardi KM.

Kompletan kapital cijele elektroprivrede u BiH je oko pet milijardi KM. Svako ko poznaje ekonomiju razumije da nama jedna potencijalna elektropivreda stoji na računima "onako", da na to plaćamo negativnu kamatnu stopu, da nas to košta umjesto da stvara. Osnovno pravilo ekonomije je da je nečiji rashod - nečiji prihod. Kada ne stvaramo rashode, ne možemo očekivatni ni prihode. Bilo koji ekonomski sistem je uspješan onoliko koliko se prilagođava trendovima. Neki od trendova na globalnom nivou su skraćenje radnog vremena putem kraće radne sedmice sa pet na četiri dana, odnosno da je fond radnih sati 32 nedjeljno. Pritisak je na povećanju minimalnih plata. Jedan od dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju je ovu nagradu osvoji za svoj doprinos fenomenu minimalne plate. Svjetski ekonomski model bilježi rast likvidnosti i smanjenje obrta novca, koji se smanjuje kada je novac kod onih koji ga ne koriste, ne troše ili ne investiraju. Nejednakost u svijetu se povećava. To donosi prijetnju ekonomskom modelu, načinu funkcionisanja ekonomije. Manji obrt novca znači manji ekonomski rast. To je trend posljednjih 30 godina u svijetu.

Mi slabo šta činimo da ga promijenimo u našu korist. U 2020. godini svjetski dug je zabilježio najbržu stopu rasta u posljednjih 50 godina. Dug je porastao za 29% BDP-a. Gotovo trećinu BDP-a. Rasli su javni dugovi, rasli su dugovi domaćinstava, rasli su dugovi privrednih društava u svijetu. U Republici Srpskoj porastao je samo državni dug, s nivoa od 48% BDP-a na nivo od 53%. Drugim riječima, javni izvor, javni budžet, je amortizovao cjelokupni ekonomski šok krize u 2020. godini. Banjaluka je 1990. godine imala 63.000 zaposlenih, a posljednji podaci ukazuju da je broj zaposlenih 72.000.

Nivo zaposlenosti viši nego 1990. godine je zabilježila Bijeljina takođe. Ekonomski potencijal je prostor tamo gdje smo loši, gdje bilježimo loše rezultate. Doboj, Prijedor, Modriča, Mrkonjić Grad, Trebinje, Foča, Lopare, Dubica i Kneževo imaju u prosjeku 50% manje zaposlenih nego 1990. godine. Šta možemo naučiti od Laktaša, Kotor Varoša, Prnjavora, koji imaju trend kao Banjaluka i Bijeljina? Ako želimo podići potrošnju, podignimo minimalnu platu. Ako želimo bolje društvo, olakšajmo ženama, jer od njih zavisi nacija. U Republici Srpskoj je rekordan broj zaposlenih preduzetnika u posljednjih 10 godina. Podaci ukazuju da je ukupan broj preduzetnika i zaposlenih kod njih 44.000. Od tog broja više od polovine su žene. Mjere koje usmjeravamo u rasterećenje preduzetničke djelatnosti su mjere koje imaju izuzetan gender element. Očekivani budžetski deficiti u svijetu su i dalje visoki - SAD 13%, evrozona 7%, Njemačka 6%, Italija 10%. Kina, SAD i evrozona stvaraju više od polovine ekonomije svijeta.

Njihov kombinovani budžetski deficit u 2021. godini iznosi 6%, prosječna inflacija iznosi 2,5%, a deficit 8,2%. Najveće ekonomije svijeta svoju ekonomsku aktivnost zasnivanju na rastu dugova. Ovo je karakteristika 2021. godine, koja će se nastaviti i u 2022. Francuski predsjednik Makron i italijanski premijer Dragi diskutuju o evropskim fiskalnim pravilima, žele da ih mijenjaju. Preispituju se stari postulati, stara pravila, dešava se nešto novo. Na osnovu starih iskustava nastala su pravila koja više ne važe. Imamo nova iskustva, naše delanje treba prilagoditi. Kao i u evoluciji, organizmi koji se nisu prilagodili su nestali. Tako će biti i danas. Organizacije, insituti i institucije koje ne razumiju, ne prilagođavaju se trendu, će nestati. Generišu se nove ideje i vizije o modernoj teoriji novca. Novčana masa u SAD je rasla po stopi od 9,3% godišnje, a u BiH po stopi od 8,6% u posljednjih 10 godina. Tamo gdje se novac štampa novčana masa povećava se istom brzinom kao tamo gdje se novac ne štampa.

Zagovaraju se ideje o potpuno drugačijem upravljanju ekonomijom, ideje koje kažu da su deficiti dobri, dokle god ne podižu inflaciju doprinose društvu i ostvaruju punu zaposlenost. Ne može pitanje deficita, nedostatka sredstava, biti barijera boljem zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj pomoći, borbi za planetu Zemlju. Pitanje neodrživosti javnih fondova u sadašnjem vremenu ima potpuno drugi kontekst nego u vremenu prije 10 ili 20 godina. Fond za penzije, koje se isplaćuju najvećim dijelom iz doprinosa koji se uplaćuju, je postulat koji traje od kada je ovaj sistem stvoren. Međutim, to ne znači da se on ne može promijeniti, fond za penzije se može puniti iz prihoda od koncesija, dividendi javnih preduzeća, poreza na dodatu vrijednost itd. Interesantan fiskalni eksperiment se dešava u Crnoj Gori, gdje se potpuno ukidaju doprinosi na zdravstvo, pružiće dobar primjer da li je novi pristup moguć. Imaćemo novu lekciju iz koje treba nešto naučiti. Naredno desetljeće je desetljeće jačanja uloge države. Imaćemo rast javnih rashoda, jer će rasti želje za finansiranjem. Nekoliko faktora će na to uticati. Jedan od njih je inercija većine i organizovanost manjine, grupa za lobiranje.

U ovakvom brisanom prostoru lakše će se stvarati ambijent za povećanje javnih rashoda. Sljedeći faktor je povećanje troškova zdravstva, školstva itd. Kako se povećava dohodak ljudi, povećavaju se i želje za višim nivoom ljudskih potreba. Buduća država i sistem mjeriće se uspjehom ili neuspjehom u održavanju jednakosti i prosperitetu u društvu. Prosperitet će se mjeriti ekonomskim rastom kao osnovom tog prosperiteta. Sve više se uviđa da su agregatna tražnja i stimulisanje privatne tražnje ključ viših stopa ekonomskog rasta. Rasprave o višem nivou investicija će se završiti kada nivo investicija bude rekordan u 2021. godini. Godini krize, straha i loše naracije, pada u vladavini prava itd. Rast izvoza od trećinu zaključno s novembrom iznosio je preko četiri milijarde KM i rast unutrašnje tražnje pozitivno će uticati na privatne investicije. Novac se investira kada proizvod ili uslugu te investicije možemo nekom prodati. Činjenica je da je povećan nivo zaposlenosti, koji sa većim nivoom neto plate u odnosu na 2020. godinu za rezultat daje godišnji rast fonda plata od oko 250 miliona KM. To se nastavlja u 2022. godini, što će se reflektovati na rastu privatne potrošnje. Iako još nije poznato koliku je štetu nanijela politička kriza od početka avgusta, nju ćemo moći kvantifikovati sredinom iduće godine. A gotovo je sigurno da bi bez nje rast bio veći. Prostor za veću penziju bi bio veći, zadovljstvo životom bi bilo veće. Kamatne stope su rekordno niske. Prosječne kamatne stope koje države plaćaju su niže od ekonomskog rasta. U takvim situacijama je optimalno njih plaćati i zaduživati se dalje kako bi se generisalo novo ekonomsko bogatstvo, ne samo za ovu generaciju nego i buduću. Teorija rasta ukazuje da kada je god nivo kamata koje se plaćaju niži od ekonomskog rasta koji se stvara, rast duga je pozitivan ne samo za ovu nego i za buduću generaciju. Republika Srpska iz svojih budžeta u prosjeku plaća oko 120 miliona KM na ime kamata u posljednjih 10 godina. Taj trošak stvara pretpostavke za ekonomski rast, koji je u prosjeku oko 280 miliona KM u prethodnih 10 godina. Godine u kojem je sistem Republike doživio posljedice globalne finansijske krize, krizu evrozone, poplave, pandemiju, a na leđima je nosio fiskalni šok iz 2007. izazvan priznavanjem obaveza po osnovu ratne štete i stare devizne štednje od preko milijardu KM.

U situaciji stimulisanja agregatne tražnje i potrošnje ekspanzivnim fiskalnim i monetarnim politikama, novac se štampa, novac se dijeli, što povećava tražnju, a kamatne stope bi trebalo da rastu. Međutim, one ne rastu, naprotiv one padaju. Nivo neutralnih kamatnih stopa, kamatne stope koje odgovaraju punoj zaposlenosti je pomjeren u negativnu teritoriju. U takvim uslovima rješenje je u državi i državnim budžetima. Budžete treba tretirati kao javno dobro koje je sačuvalo radna mjesta, koje je sačuvalo zdravlje. Evropa još nije dostigla broj radnih mjesta od prije nastanka pandemije, a Republika Srpska nije izgubila radna mjesta iako je imala daleko manji obim podrške. Pogrešna percepcija dugoročne održivosti duga, insistiranje na zastarjelim ekonomskim školama i idejama imaće visoku cijenu, cijenu koja će umanjiti stvaranje ekonomskog bogatstva ove generacije, ali i buduće.

Razvijeniji ekonomski sistemi, sistemi koji imaju suverenu monetarnu politiku, svoje centralne banke, imaju veći manevarski prostor. Manji sistemi, oni koji nemaju svoje monetarne politikem ipak mogu koristiti eksternalije, efekte koji veći sistemi stvaraju. U još najrazvijenijoj ekonomiji svijeta, Sjedinjenim Američkim Državama, zagovaraju se eksperimenti u pravcu pune zaposlenosti, kojom će iz javnih izvora biti obezbijeđen dohodak za sve. Prema tim receptima, prema tim eksperimentima, satnica će se održavati na nivou koji ne škodi ekonomiji, ali koji je adekvatan za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Kada ekonomiji treba dodatni broj zaposlenih, privatni sektor će podići satnicu i zaposleni čiji je dohodak iz javnog izvora ići će ka dohocima privatnog sektora.

Kada se pojavi kriza, zaposleni iz privatnog sektora će preći u kontingent zaposlenih čiji dohodak je iz javnog izvora. To će djelovati kao automatski stabilizator ekonomije, štitiće od rasta siromaštva, privatnu potrošnju će zaštititi, a samim tim održati stabilnost ekonomskog sistema.

Pred nama je novih 365 dana. Pred nama je novih 365 pokušaja da budemo bolji u poslu kojim se bavimo. Pred nama je obaveza da na početku ove godine sumiramao utiske iz prethodne. Pred nama je obaveza da onima koji su imali manje sreće da ostvare svoje ambicije i ciljeve u prethodnoj godini pomognemo da to učine u narednoj. Hajde da im pomognemo da budu optimisti, u poslu koji svako radi moramo biti optimisti. Ako smo pesimisti, ako smo stalno u strahu, kako mislimo biti pobjednici? Uspjeh dolazi kao nagrada za neki rad, za nešto u šta se vjeruje, kao što reče Piksi nakon pobjede nad Portugalom. Njemačka je 1954. godine postala svjetski prvak u fudbalu i od tada kreće njen ekonomski uspon i rast. Da li ćemo 2022. godine doživjeti da jedna reprezentacija s ovih prostora bude svjetski prvak u fudbalu, djelimično zavisi od našeg optimizma i vjere. Da li će se desiti ekonomski uspon ovih prostora, takođe zavisi od našeg optimizma, rada i vjere. Pesimizam, strah i kočnice je samo potrebno ostaviti iza sebe. Neka su nam srećni nova godina, nove ideje i nove pobjede koje dolaze…

Dr Saša STEVANOVIĆ, autor knjige "Ekonomski život Republike"

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije