Poznati harvardski profesor Džerold Zoltman, u svojoj najnovijoj knjizi "Kako potrošači misle" utvrdio je da je 95% odluka o kupovini nesvjesne naravi, a da svijest koristimo da bismo iste obrazložili.
Preneseno na teren politike, ovo znači da političke favorite najčešće podržimo ne koristeći razum, a onda, kada smo to već jednom učinili, nastavljamo da glasamo za njih, jer ne želimo da ispadnemo nedosljedni (o čemu piše jedan drugi uvaženi psiholog, ali o tome neki drugi put). Zoltman je takođe ustanovio da, ma koliko i radikalno bio nov, proizvod će uvijek inicijalno biti percipiran unutar već postojećih okvira. A ti okviri su umu prepoznatljivi zahvaljujući metaforama, jezičkim sredstvima koje su ljudi odvajkada koristili kako bi razumjeli i prezentovali složenije misaone koncepte.
Ako ste nakon ovog poluakademskog uvoda ipak odlučili da i dalje čitate ovaj tekst, hvala vam na strpljenju, prelazim na stvar.
Nakon što je pitanje u kvizu "Koga je zvao Eskobar" prvo uznemirilo prvake opozicije (koji su se nepotrebno branili kako ih ovaj nije zvao, a onda slavodobitno dijelili fotke predsjednice Srpske sa dotičnim, dodajući i one sa Đilasom i Borkom, da Vučić vidi ko to tamo iz Vašingtona istu pjesmu pjeva), a potom predstavnike i botove vlasti (koji su nakon prozivki opozicije za antidejtonsko ćaskanje s Bajdenovim izaslanikom, gorljivo branili Željku, koja s Eskobarom, jelte, samo može braniti interese Srpske, odnosno Dodika, upadljivo prećutavši da je predsjednica morala sresti gorepomenuti dvojac bar u Eskobarovom hodniku), došlo je do ipak ne tako neočekivanog susreta Dodika i Eskobara. I to na domaćem terenu; doduše ne u Banjaluci, jer onda bi morali slati Viškovića po ćevape, već u Sarajevu, koje je, dok se javnost Srpske bavila telekomunikacionim aspektom Eskobarovog angažmana u jugoistočnoj Evropi, mahalo ratnim zastavama i prizivalo sankcije za Dodika i njegove bližnje, mada osnovano sumnjam da se većina ne bi ljutila kad bi se ovo bližnje proširilo na sve stanovnike "manjeg entiteta".
Dodik je viđenje s Eskobarom prokomentarisao u svom stilu: "Eskobar i ja, to je susret titana. Komšić i Džaferović su kao ubod komarca."
Susret titana - sintagma skrojena za naslovnice novina, odmah se na istim i pojavila. O tome šta su zaista pričali, da li je Dodik isposlovao nešto za Srpsku ili je odustao od najavljenih zakona kojima se vraćaju njene nadležnosti, jednostavno je zanemareno pred efektnom metaforom kojom je Dodik:
1. Pokazao da ga se u dnevnopolitičkom nadgornjavanju ne može tako lako otpisati!
2. Potvrdio svoj status političkog brenda br. 1 u BiH, ali i šire!
Među brojne definicije brenda spada i ona prema kojoj se "brend odnosi na određeni postupak ili javnu ličnost, koja je postala poznata na osnovu nečega što je samo njoj svojstveno". Najbolji brend je onaj najjednostavniji, koji ne zbunjuje kupce (ni glasače), brend koji u sebi sadrži samo jedan arhetip i koji komunicira putem metafora koje svi razumiju. Od koga znate šta možete očekivati, čak i kad ta očekivanja nisu uvijek i pozitivna. Suočeni sa alegorijskim prizorom "titana iz naših redova", čak i oni koji mu nisu skloni, bar na trenutak su bili spremni da zaborave i uvrede koje je dijelio ženama, novinarima i političkim protivnicima (i građanima Banjaluke), i izigrane referendume, neispunjena obećanja, partijsko zapošljavanje i šta sve još ne. A kad su se od trenutnog zaborava osvijestili, morali su, makar i nevoljko, da priznaju da "nas ovdje po njemu prepoznaju". Da portal Klix ima rubriku "Dodik", odmah iza rubrike vakcine, da je njegovo ime pomenuto u Šmitovom izvještaju preko 60 puta i da je on lik koga mnogi i bezuspješno pokušavaju kopirati.
Ako je neko slučajno pomislio da je ovo neki plaćeni tekst, ili ne daj bože, panegirik ili hvalospjev, moram ga razuvjeriti. Ovo je kratka poučna priča, na čijem kraju podsjećam na ono što svi marketari znaju: Riječ "brand" je engleskog porijekla, znači žig; prvi put je upotrijebljena kod kauboja na divljem zapadu koji su žigosali svoje krave da bi ih razlikovali od ostalih krava u preriji. Sa poslovne tačke gledišta branding na tržištu je veoma sličan brandingu na ranču. Cilj branding programa je da izdiferencira vaš proizvod na tržištu od ostalih krava. Čak i ako većina krava u preriji veoma liče jedna na drugu, percepcija o vašem proizvodu mora biti drugačija.
Krave, kauboji i titani su samo riječi i metafore - a na dan izbora, ako ih se sjetimo, sjetimo...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.