Kolumne

Progon neistomišljenika

Progon neistomišljenika
Foto: Nezavisne novine | Progon neistomišljenika

Dvadeset godina nakon što je BiH prestala tretirati klevetu kao krivično djelo, Vlada Republike Srpske je 2. marta 2023. godine usvojila Nacrt izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Republike Srpske u kome se kleveta i uvreda ponovo kriminalizuju.

Stav medija, civilnog sektora, pravnih eksperata i Misije OEBS u BiH jedinstven je: radi se o gušenju medijskih sloboda, ali i slobode govora, te je u pitanju krupan korak unazad.

Zašto se ovo pitanje danas vraća na dnevni red? Iz redova predlagača navode da i neke evropske zemlje tretiraju klevetu kao krivično djelo.

Međutim, Savjet Evrope preporučuje da se dekriminalizuju sva kaznena djela protiv časti i ugleda, ističući da građansko pravo raspolaže brojnim sredstvima zaštite prava pojedinaca povrijeđenih nekom izgovorenom ili napisanom riječi. BiH je prva zemlja jugoistočne Evrope koja je to uradila, još prije dvadeset godina.

Prema Evropskom sudu za ljudska prava, sloboda izražavanja podrazumijeva ne samo pravo svakog čovjeka na širenje različitih informacija i ideja, već i pravo svakog čovjeka da prima informacije koje drugi žele da mu učine dostupnim (tzv. pravo javnosti da zna).

Drugim riječima, novi Nacrt krivičnog zakonika, ukoliko bi obuhvatio novinare, a po svemu sudeći obuhvata, opasan je upravo zato što bi mogao ograničiti "pravo javnosti da zna", budući da je izvjesno da će mnogi novinari, u strahu od potencijalnog krivičnog gonjenja, odustajati od objavljivanja onih informacija koje bi mogle biti tretirane kao napad na ugled.

S druge strane, Evropski sud za ljudska prava pridaje poseban značaj zaštiti slobode izražavanja u kontekstu političke debate ili pitanja od javnog interesa. 

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP) ističe da svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.

S druge strane, pošto korišćenje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, EKLJP nalaže da se ono može podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja obavještenja dobijenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.

Ipak, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, država mora štititi nesmetan protok informacija od javnog značaja, čak i onda kada date informacije imaju uvredljiv karakter za pojedinca ili određenu grupu. 

Šta na sve ovo kaže stručna zajednica iz Republike Srpske? Portal Kapital u tekstu od 7. marta 2023. izvještava o tome kako je grupa uglednih pravnika, u analizi sačinjenoj povodom predloženog Nacrta izmjena i dopuna Krivičnog zakonika RS, koji se odnosi na kriminalizaciju klevete i uvrede, apelovala na Vladu da predloženi Nacrt povuče iz skupštinske procedure.

Među brojnim argumentima za ovakav apel navode se neusklađenost predmetnog Nacrta i dopuna s odredbama EKLJP, pravnim standardima Evropskog suda za ljudska prava, Rezolucijom Savjeta Evrope "Ka dekriminalizaciji klevete", preporukama predstavnika OEBS-a za slobodu medija itd.  Između ostalog, u analizi stoji kako "specijalni izvjestilac UN-a za slobodu mišljenja i izražavanja, predstavnik OEBS-a za slobodu medija i specijalni izvjestilac Organizacije američkih država za slobodu izražavanja, u zajedničkoj deklaraciji naglašavaju da klevetu treba eliminisati iz svih krivičnih zakona i po potrebi zamijeniti odgovarajućim građanskim zakonima o kleveti. Ova tijela su zajedno sa specijalnim izvjestiocem za slobodu izražavanja i pristup informacijama Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda naglasili da je kleveta u okviru krivičnih zakona jedna od deset najvećih prijetnji slobodi izražavanja", prenosi Kapital.

Nažalost, predlagači i ne kriju da im je osnovna namjera da ovim zakonikom zaštite sebe i svoje porodice. U sprezi sa sudstvom, ovakvim kakvo je, po ovom zakoniku, vlast će imati pravo na svoju istinu i mogućnost da ućutka ili drastično kazni svakoga ko drugačije misli. Na to ukazuju, prije svega, drakonske kazne, ali i nejasno ili neprecizno napisane odredbe zakonika.

"Ko uvrijedi drugoga kazniće se novčanom kaznom od 5.000 do 20.000 maraka. Ako je djelo učinjeno putem štampe, radija, televizije ili drugih sredstava javnog informisanja, na javnom skupu, ili na drugi način, kazniće se novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 KM", izjavio je Miloš Bukejlović, ministar pravde Republike Srpske, nakon sjednice Vlade RS.

Neke kazne dosežu i do 120.000 KM. Kazne su toliko visoke da ih mnogi neće moći platiti, na šta iz redova predlagača dodaju: "Naravno, ako ne možeš da platiš, onda ideš u zatvor", iako je ministar Bukejlović eksplicitno naglasio da Zakonik ne predviđa zatvorsku kaznu za klevetu.

Ko koga dovodi u zabludu? Nadalje, drugu zamku čine neprecizne odredbe, koje se u jednom slučaju mogu tumačiti u korist optuženog (vlasnika istine), a u drugom protiv optuženog.

Sve ovo me podsjeća na jedan moj razgovor sa sekretarom Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci još krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka. Na javnoj raspravi Statut fakulteta je bio pun odrednica "po pravilu".

Intervenisao sam kod sekretara, inače iskusnog pravnika, tražeći da se to "po pravilu" izbaci jer ostavlja prostora i drugačijem tumačenju.

Saslušao me, pohvalio, konstatovao kako sam još mlad i neiskusan i zaključio: "Vidiš, bez ovog 'po pravilu' ovaj stav je potpuno jednoznačan. Međutim, ako je to 'po pravilu', znači da može i drugačije da se tumači, a nekad će i to biti potrebno".

Nisam uspio izbaciti "po pravilu" ni na Zboru radnih ljudi, koji je Statut usvojio u izvornoj formi. Nacrt krivičnog zakonika pun je mogućnosti drugačijeg tumačenja. Sve to ukazuje na to da je namjera predlagača zakonika da legalizuje pravo na "svoju" istinu i protjera neistomišljenike iz javnog diskursa.

Predmetni Nacrt krivičnog zakonika, u dijelu koji se odnosi na kriminalizaciju klevete i uvrede, uz sve navedeno je i neustavan. Naime, Ustav Republike Srpske u članu 25. građanima jamči "slobodu misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izražavanja mišljenja". U članu 26. Ustav RS jamči slobodu štampe i drugih sredstava javnog obavještavanja, izričito zabranjujući njihovu cenzuru.

Sredstvima javnog obavještavanja nalaže da blagovremeno, istinito i objektivno obavještavaju javnost, a u slučaju neistinitog obavještavanja, kojim se povređuje nečije pravo, ili na zakonu zasnovan interes, jamči mogućnost upućivanja demantija i naknadu štete, ali ne i mogućnost krivičnog gonjenja.  

Ako je Vladi Republike Srpske stalo do Ustava Republike Srpske, javnog mnjenja i funkcionalnog medijskog prostora, povući će predloženi zakonik i pristupiti regulisanju širokog spektra medijskih usluga. Umjesto ogromnog koraka unazad, može da napravi veliki iskorak u budućnost.

Kad je riječ o medijskom prostoru, u BiH, a samim tim i u RS, postoje brojna pravila i propisi koji regulišu pitanje zaštite dostojanstva drugih i širenja lažnih vijesti. Uvreda drugoga putem elektronskih medija predmet je Kodeksa o audio-vizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, koji u Osnovnim principima propisuje da će se "u audio-vizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija poštivati ljudsko dostojanstvo i osnovna prava drugih". Za kršenje ovog člana Kodeksa predviđene su visoke novčane kazne. 

Kleveta i uvreda drugoga izrečena putem štampe i onlajn medija predmet je nadležnosti Savjeta za štampu i onlajn medije, odnosno Kodeksa za štampane i onlajn medije BiH. Problem objavljivanja neistinitih i zlonamjernih informacija, te pitanja zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda Kodeks na različite načine tretira u opštim odredbama, članu 2. Urednička odgovornost, članu 3. Korištenje informacionih tehnologija, članu 7. Tačnost, fer izvještavanje i pravo na odgovor, u članu 8. Dezinformacije, članu 15. Poštovanje privatnosti i sl. Govoreći o zaštiti privatnosti, predmetni Kodeks, u skladu sa postojećim evropskim standardima novinarske prakse, daje prednost (opravdanom) interesu javnosti, u odnosu na zaštitu privatnosti, naročito političara i javnih službenika.

Budući da Savjet za štampu i onlajn medije predstavlja samoregulatorno tijelo, koje, kao takvo, ima isključivo savjetodavnu ulogu, to jest, nema mandat da kazni određeni štampani ili onlajn medij zbog kršenja navedenog Kodeksa, jedno od potencijalnih rješenja problema sve prisutnijih dezinformacija u medijskom prostoru bilo bi i davanje većih ovlaštenja Savjetu za štampu i onlajn medije.

Budući da onlajn mediji i dalje nose prefiks "novi mediji" i budući da Savjet za štampu i onlajn medije ima isključivo savjetodavnu ulogu, netačne i zlonamjerne informacije, u koje po svojoj prirodi spada i kleveta, daleko su prisutnije u onlajn medijima i dakako na društvenim mrežama, nego u okviru elektronskih medija koji predstavljaju prilično regulisan i uređen medijski prostor. Tako da bi se problem klevete i uvrede ličnosti mogao preformulisati na sljedeći način: kako stati ukraj kleveti i uvredi ličnosti u onlajn prostoru?

Neki od prvih napora koje bi trebalo da učinimo na tom polju jeste rješavanje problema enormnog broja tzv. divljih portala u RS tj. portala bez impresuma, koji po definiciji predstavljaju poligone za objavljivanje neprovjerenih, netačnih i zlonamjernih informacija, koje se nerijetko obrušavaju na ugled i čast pojedinca, sve u cilju ostvarenja određenih političkih, ekonomskih ili ideoloških interesa određene grupe ili pojedinca.

Istraživanje pod nazivom "Mapiranje medijskih veb-portala u Bosni i Hercegovini", koje je 2021. godine sproveo Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, pokazalo je između ostalog da gotovo svaki drugi portal u BiH (44%) uopšte ne sadrži impresum. Preostalih 29% portala ima tek djelimični impresum, dok potpuni impresum posjeduje nešto više od četvrtine bh. portala (27%).

Značaj ovog istraživanja ogleda se i u tome što je ono identifikovalo zakonske, administrativno-pravne prepreke i ostale probleme koje je potrebno prevazići u cilju podizanja profesionalnih i etičkih standarda veb-novinarstva u BiH.

Jedan od zakonskih problema na koje ukazuje ovo istraživanje, a koje i te kako utiče na kvalitet našeg medijskog prostora, jeste odsustvo Zakona o transparentnosti medijskog vlasništva.

Drugi problem koji identifikuje navedeno istraživanje jeste pitanje transparentnosti finansiranja medija iz budžeta lokalnih vlasti i transparentnost oglašavanja javnih preduzeća, te generalno stanje neuređenosti administrativno-pravne oblasti osnivanja, djelovanja i rada medijskih veb-portala. 

Problem rješavanja sve većeg prisustva lažnih i zlonamjernih vijesti u onlajn prostoru zahtijeva vrijeme i ljudske resurse: eksperte za medije, informacione tehnologije, bezbjednost, ljudska prava i slobode. Vlada to nije u stanju sama da uradi, a kamoli neka anonimna grupa pojedinaca sa kojekakvim diplomama.

Branko DOKIĆ, profesor emeritus

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije