Dana 28. juna 1914. godine telegrafskim žicama širila se vijest o nasilnoj pogibiji austrijskog prestolonasljednika u Sarajevu.
Pet sedmica kasnije počeo je Prvi svjetski rat. U kolektivnom sjećanju u Njemačkoj ovaj rat višeslojno je pokriven plaštom Drugog svjetskog rata i zločina protiv čovječanstva - Šoa. Ali kod mnogih naših susjeda, na čijem su tlu vođene krvave bitke u kojima se strahovito ginulo u rovovima, Prvi svjetski rat uklesan je u kolektivno pamćenje. U Francuskoj ga do dan-danas zovu samo La Grande Guerre - Veliki rat. George Kennan smatra ga "začetnikom katastrofa" 20. stoljeća.
Zbivanja tokom tih pet sedmica, koliko je proteklo od samog atentata u nemirnom regionu na periferiji Austrougarskog carstva do izbijanja rata između evropskih velesila, mnogo puta su opisana. Povodom 100. godišnjice ove katastrofe objavljeni su brojni novi naučni radovi kojima se pokušava objasniti neobjašnjivo. Oni do detalja rekonstruišu i analiziraju računicu aktera u evropskim prijestonicama, nepromišljene prognoze o brzom i uspješnom vojnom poduhvatu, postavljanje avanturističkih ratnih ciljeva, pogrešne procjene poteza, i protivnika i saveznika.
Historija izbijanja rata prije 100 godina, rušenje krhke evropske ravnoteže u ljeto 1914. godine toliko je impresivna koliko je i tjeskobna priča o zatajenju elita, vojnih aktera, ali i diplomatije. Ovo se ne odnosi samo na sudbonosne dane u julu 1914. godine. Odnosi među velesilama našega kontinenta i njihovim dinastijama, koje su često bile u međusobnim rodbinskim vezama, odavno su bili narušeni, čak mnogo ranije nego što će se pogrešne političke procjene i vojne mobilizacije složiti u pogubnu lančanu reakciju. Diskurs Bečkog kongresa nije održao korak s razvojem situacije u Evropi čije su se međusobno isprepletene nacionalne ekonomije na početku 20. stoljeća nalazile u ranoj fazi globalizacije. Vanjska politika u to vrijeme nije imala ni volju ni instrumente za izgradnju povjerenja i mirno poravnavanje interesa. Zbog dubokog međusobnog nepovjerenja uzdala se u mogućnosti tajne diplomatije i nije ni od čega prezala da bi konkurente pobijedila na račun trećih, a nije izgradila ni održive institucije za rješavanje otvorenih pitanja putem pregovora.
Činjenica što se u arhivima zaraćenih strana nalaze dokumenti koji zorno dokazuju da je bilo pogrešnih procjena i političke kratkovidnosti na svim stranama, ne dopušta nama Nijemcima da relativiziramo zatajenje njemačke vanjske politike onih kobnih sedmica. Umjesto nastojanja ka smirivanju tenzija i sporazumijevanju, u Berlinu je pobijedila težnja za zaoštravanjem situacije. Sedamnaest miliona ljudi širom svijeta izgubilo je život tokom Prvog svjetskog rata. Ogromna je patnja mnogih koji su doživjeli neviđene traume i ostali osakaćeni do kraja života.
Ove godine na bojnim poljima tog vremena - u Elzasu, Flandriji, na Marni i Somi, kod Ipra i na Istoku prisjećat ćemo se tada palih žrtava. Neizmjerna je sreća to što je u međuvremenu postalo nezamislivo ponovno izbijanje rata u srcu Evrope. Umjesto vječito nesigurne ravnoteže mijenjajućih savezništava među državama koja je odredila oblik našeg kontinenta prije sto godina, izgradili smo poslije Drugog svjetskog rata, tog kraha civilizacije pokrenutog s njemačkog tla, evropsku pravnu zajednicu. U sklopu Evropske unije našli smo put da te naše razlike u interesima rješavamo mirnim putem. Umjesto prava najjačega, za nas Evropljane vrijedi princip vladavine prava. Poneko to traganje za kompromisima za zajedničkim pregovaračkim stolom u Briselu smatra prekompliciranim, premukotrpnim, pretromim. Poruka ove godišnjice jeste da budemo svjesni civilizacijskog dostignuća koje leži u činjenici da male i velike države članice, protivnici u mnogobrojnim ratnim sukobima odigravanim na našem rastrgnutom kontinentu, danas mirno i dostojanstveno, u dugim noćima traže kompromisna rješenja.
Poruka ove godišnjice jeste da budemo svjesni civilizacijskog dostignuća da male i velike države članice, protivnici u mnogobrojnim ratnim sukobimadanas mirno i dostojanstveno, u dugim noćima traže kompromisna rješenja
Velika se opasnost krije u gubitku povjerenja u evropski projekt do kojeg je došlo u godinama evropske ekonomske krize upravo među mlađim generacijama koje u mnogim dijelovima Evropske unije trpe posljedice nezaposlenosti i nedostatka perspektivnosti. U takvom okruženju lako je prebirati tonove po žicama nacionalizma, uvijene u dopadljivu melodiju izražavanja kritike o evropskom projektu. Tome se moramo, svjesni historijskih činjenica, odlučno suprotstaviti.
U mnogim krajevima svijeta do dan-danas nije prevaziđen onaj krhki sistem ravnoteže snaga. Dvadeset pet godina nakon pada Berlinskog zida i "željezne zavjese" još postoje brojna krizna područja. Na Bliskom istoku i u nekim krajevima Afrike nedostaje stabilna regionalna sigurnosna struktura. U istočnoj Aziji prijeti opasnost zaoštravanja nacionalističkih raspoloženja i suparničkih ambicija koje mogu predstavljati rizik za mir i stabilnost, ne samo u tom regionu.
Izbijanjem rata 1914. godine okončala se prva globalizacija. Nacionalne ekonomije i kulture Evrope bile su toliko isprepletene da su mnogi savremenici smatrali da je rat nemoguć, iracionalan i protiv vlastitih interesa. No, rat je, ipak, izbio. Danas je naš svijet umrežen više nego ikad. To nam pruža šanse, omogućava prosperitet i otvara prostor za slobodu. Međutim, naš je svijet, također, ranjiv i pun trvenja i sukoba interesa. Vanjskopolitička razboritost i diplomatsko umijeće važniji su u našem svijetu nego ikad ranije. Neostrašćen pogled ne samo na vlastite interese, nego i na interese susjeda i partnera, vještina vođenja odgovorne politike i trezveno razmišljanje o posljedicama, neminovni su za očuvanje mira. Izbjegavanje ishitrenih stavova i stalno traganje za kompromisima dva su načela mudre diplomatije. Čemu vodi ignoriranje svega toga najpozornije nam pokazuje 1914. godina. Je li julska kriza morala neizostavno odvesti u katastrofu? Sumnjam. Međutim, patetika i tobožna odvažnost tada su vrijedile mnogo više nego smjela spremnost za mukotrpno usklađivanje interesa. Je li isključeno da se tako nešto ponovi? Na nama je, koji danas nosimo odgovornost, i na našoj sposobnosti da izvučemo pouke iz historije.
(Frank-Walter Steinmeier, Ministar spoljnih poslova Savezne Republike Njemačke)