Kolumne

Rasipanje budućnosti

Rasipanje budućnosti
Foto: N.N. | Rasipanje budućnosti

Dr Iordanidi obavlja dužnost zamjenika šefice Misije od juna 2020. godine. Takođe je zadužen za ekonomska i pitanja vezana za zaštitu okoliša u okviru Misije OSCE-a u BiH, te kroz svoj angažman iz prve ruke svjedoči efektima neadekvatnog upravljanja otpadom na životnu sredinu. Ovo je njegovo iskustvo sa terena.

Prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine SAD, ako isključimo male količine plastike uništene spaljivanjem, svaki komadić plastike koji je ikad proizveden postoji još i danas. To znači da je svaki komadić plastike koji ste ikad koristili i dalje tu negdje. Možda ćete ga čak pronaći kada za vikend krenete na vaše omiljeno odmaralište u prirodi kako leži pored puta i čeka da prođe 600 godina.

Bez obzira na značajna poboljšanja zakonskog okvira na entitetskom i kantonalnom nivou u oblasti upravljanja otpadom, usvojena u proteklih nekoliko godina, upravljanje otpadom u Bosni i Hercegovini (BiH) predstavlja sve veći problem koji prijeti da nanese štetu ugledu države - jedne prelijepe države čiji pejzaži i netaknuta priroda ostavljaju bez daha.

Problem sa kojim se ova država suočava kada je u pitanju otpad ima ozbiljne i nepredvidive negativne ekološke i društvene posljedice. Izvori, rijeke i sistemi površinskih voda se zagađuju, što uzrokuje nemjerljivu štetu različitim eko-sistemima i bogatoj bioraznolikosti BiH. To sa svoje strane negativno utiče na zdravlje, dobrobit i bezbjednost njenih ljudi i zajednica.

Zvanične procjene govore da broj nelegalnih deponija u BiH uveliko premašuje 1.000. Pritom govorimo samo o velikim nelegalnim deponijama, ne ubrajajući deponije koje se šire pored puteva, na obalama rijeka te gotovo svuda i na svakom mjestu.

Zašto bacati smeće? Ono neće nestati!

Šta je to što nekoga navede da baci vreću sa smećem pored puta, usred prelijepe prirode? Da li je to nedostatak patriotizma i ljubavi prema državi? Da li je to neukost ili naprosto nebriga? Ili je to možda nedostatak znanja o tome šta se događa sa tom vrećom i njenim sadržajem nakon što on biva odbačen? Jer on ne nestaje.

Možda oni koji bace tu vreću više ne vide njen sadržaj, ali on je još tu i pojaviće se ponovo u obliku veoma opasnih čestica u vodi koju pijete, vodi koju piju vaša djeca, hrani koju jedete i vazduhu koji dišete.

Uticaj na pojedinca kroz obrazovanje

Kako pristupiti rješavanju ovog pitanja? Kako pojedinac može dovesti do napretka, a ne biti demoralisan svaki put kada prođe pored nelegalne deponije ili kada vidi smeće razbacano na obali rijeke?

Tako što ćemo promijeniti način na koji razmišljamo, djelujemo i reagujemo. Čini se jednostavnim, zar ne?

Na prvom mjestu je obrazovanje. Obrazovanje je polazna tačka svake promjene stavova i ponašanja.

Od najranijeg uzrasta, u vrtićima i kod kuće, moramo početi da učimo našu djecu o štetnim efektima razbacivanja smeća i prednostima pravilnog upravljanja otpadom. To mora postati društvena norma, ukorijenjena u nastavnim planovima i programima. Podignimo svijest, apelujmo na savjest pojedinaca i pokažimo im našim primjerom kako da pravilno odlažu otpad.

Odgovornost je važna - zahtijevajte odgovornost!

Zahtijevajte odgovornost vlasti. Građani imaju pravo i dužnost da izabrane predstavnike vlasti pozovu na odgovornost u vezi sa obezbjeđivanjem adekvatnih lokacija za odlaganje otpada, uz opcije prikupljanja i recikliranja i jasne kazne za one koji se toga ne pridržavaju.

Vaše lokalne vlasti imaju obavezu da vam pruže jasne informacije o uklanjanju otpada u vašoj zajednici i o tome kako da prijavite nesavjesne građane.

One moraju usvojiti i provoditi zakonske propise kojima se reguliše to pitanje. To je njihova dužnost i one moraju biti za to odgovorne.

Plastična vrećica? Ne, hvala!

Podižite svijest sopstvenim primjerom. To se može činiti kao reklamni slogan, ali svi moramo početi od sebe, od suštine.

Mi u Misiji OSCE-a u BiH već smo počeli primjenjivati princip "bez plastike u našim prostorijama", drastično smanjujući ili izbacujući iz upotrebe plastične boce, čaše i druge predmete za jednokratnu upotrebu, ne samo u sjedištu Misije, već i u svim našim terenskim kancelarijama.

Svjetski dan zaštite životne sredine je 5. juni. Umjesto slogana i kampanja, učinimo nešto konkretno.

Sljedeći put kada vam neko u prodavnici ponudi plastičnu vrećicu, recite: "Ne, hvala!"

Počnite razdvajati otpad u vašem domaćinstvu i pravilno ga odlagati u odgovarajuće kontejnere, na eko-ostrva ili u najbliže postrojenje za reciklažu. Ako ništa od toga ne postoji u vašoj zajednici, zahtijevajte od vaših lokalnih vlasti da vam to obezbijede.

Pokušajte da smanjite količinu plastike i drugih neorganskih predmeta koje koristite. Ne koristite plastični pribor za jelo ili slamčice sljedeći put kada organizujete neku zabavu ili kada idete na izlet. Ne kupujte vodu u plastičnim bocama. Pokušajte da kupujete proizvode koji koriste pakovanje koje se može reciklirati ili koji nisu zapakovani. Pokušajte da izbjegnete umotavanje vašeg ručka u plastičnu foliju i umjesto toga koristite papir. Recite prijateljima da ne primate poklone umotane ili upakovane u plastiku. Svaki put kada vam ruka krene ka predmetu od plastike ili od materijala koji se ne može reciklirati, stanite i razmislite ponovo.

Sljedeći put kada odete izvan grada da uživate u predivnom pejzažu BiH, znaćete da ste i vi dali mali doprinos tome da mjesta i krajolik u kome uživate budu bez smeća.

Sretan Svjetski dan zaštite životne sredine!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije