Kolumne

Raspored sjedenja: Magarci koji vide magareću klupu

Raspored sjedenja: Magarci koji vide magareću klupu
Foto: N.N. | Raspored sjedenja: Magarci koji vide magareću klupu
Siniša Pepić

Umjesto da se interesuju za susrete predsjednika Vučića s najvećim državnicima i globalnom poslovnom elitom, na marginama Svjetskog ekonomskog foruma, onu Tviter elitu interesuje gdje je sjeo i šta je jeo. Jedinstvena prilika da se u neformalnom kontaktu, lišenom protokola i previše ušiju, prenese stav Srbije o mnogim otvorenim i teškim pitanjima, ali i pozovu investitori u javnosti, predstavljena je kao šansa da se Srbija i njen predsjednik ponize.

Najviše boli ukoliko to čine ljudi iz Srbije, bez trunke osjećaja za tešku poziciju svoje države u uskovitlanom evropskom političkom prostoru.

Prvo su se javili stručnjaci koji su polemisali o tome da li je Aleksandar Vučić pojeo čorbu ili supu kako bi se na trenutak ugrijao, jer je u Davosu temperatura ispod nule. Zatim su se javili oni koji su u dilemi da li je ili ipak nije Plenković ustaša. Zasmetalo je nekima i to što Borjana Krišto divani s Vučićem pa su brže-bolje iz arhiva izvučeni nekakvi stativi za kameru da bi u jeftino režiranom filmu čaršije glumili automatsku pušku. Na kraju, krenula je rasprava o tome da li je predsjednik sjedio u magarećoj klupi, da li je bio zapisničar, kojem čoporu  pripada ili je, pak, vuk samotnjak. Jednako bolna za srpsko oko bila su ponižavanja, ali i "odbrana" lika i djela predsjednika. Da sam Aleksandar Vučić zamolio bih svoje stranačke kolege da me ne brane preko društvenih mreža. To kako on noćima ne spava u Davosu ne zvuči kao odbrana, već brutalno ponižavajuća šprdnja.

Voljeli ga ili ne, on tamo nije ni Aca Srbin, ni Aleksandar Vučić niti Alek, epiteti kojima ga tviteraši časte pogotovo. On je u Davosu šef države, institucija, predstavlja Republiku Srbiju. Da li on to radi dobro ili loše teško je saznati putem fotografija. Ili je ipak moguće?

Krenimo redom.

Dolazak u Davos: nisu svi imali privilegiju od aerodroma do Davosa putovati helikopterom.

Rekli biste nebitno, ali je sasvim dovoljno da se naš predsjednik izdvoji u odnosu na druge, a mnogi su došli na četiri točka. Već pri samom dolasku uslijedio je sastanak sa direktorom jednog od najmoćnijih investicionih fondova u svijetu, "Afiniti Partners", Džaredom Kušnerom. Susret sa zetom Donalda Trampa u vrijeme kada pozicija republikanaca jača je diplomatski potez koji jeste hrabar i rizičan, ali je u dobroj mjeri vizionarski. Dolazak "Afinitijevih" investicija prije očekivane pobjede republikanaca na sljedećim izborima bio bi sasvim dovoljan "ulog" za promjenu spoljne politike SAD prema Srbiji, pogotovo po pitanju Kosova i Metohije. Ne treba ni naglašavati da je upravo albanska strana ponizila Trampa time što gotovo ništa nije ispunila iz sporazuma potpisanog u Vašingtonu. Svega tri mjeseca su do početka kampanje u SAD i dok albanski lobi forsira iznuđeno srpsko priznanje, mi moramo diplomatski vješto onemogućiti da Bajden preko naših leđa ostvari spoljnopolitičku pobjedu, od koje Srbija neće imati baš ništa.

Bilateralni susreti na marginama: koridor diplomatija je jako moćan alat.

Koridor iliti hodnik diplomatiju se ne smije potcijeniti, to je jako moćan alat u međunarodnim odnosima, karakterističan za multilateralu. Zašto je moćan? Najviše zbog toga što je ispod radara, vidljiv je tek onda kada se neko od učesnika susreta pohvali njime, ali sadržaj razgovora, najčešće neformalan, ostaje nepoznanica, čak i članovima delegacije koja je bila s tom dvojicom državnika, u ovom slučaju u Davosu. Prvi susret koji se može podvesti pod susret "s nogu" jeste onaj s premijerom Španije. Ne treba naglašavati važnost susreta s Pedrom Sančezom, naročito uzmemo li u obzir njihov stav o statusu Kosova i Metohije. Upravo je bitna koordinacija s tako lojalnim partnerom kada je u pitanju pokušaj privremenih prištinskih vlasti da učestvuje u radu međunarodnih institucija čiji nije član. U datim okolnostima, pritisaka na Srbiju prije svega, mnogo je bolje da glas protiv takozvanog Kosova na takmičenjima i konferencijama diže Španija, nego Srbija. Premijeri Belgije i Hrvatske i Borjana Krišto su takođe lica koja su se provukla kroz objektiv delegacije predsjednika Srbije. Tu je i Lajčak, a on je ništa manje važan sagovornik jer je jako bitna karika u lancu koji treba da pokrene rješavanje zamrznutog konflikta između Srbije i albanskih separatista koji su uzurpirali vlast u južnoj pokrajini. Najava Aleksandra Vučića da je sporazum na vidiku, odmah po povratku iz Davosa, govori u prilog tome da je na tu temu i te kako bilo razgovora. Vratimo se na Borjanu Krišto i Plenkovića... Susret s njima šalje jasnu poruku, sve strane ih ovim šalju, poštujemo komšije i spremni smo da razgovaramo kako bi naši odnosi bili poboljšani. Došlo je do niza susreta s predstavnicima korejskih i drugih kompanija koje su zainteresovane za ulaganje u Srbiju, sve je to posao odrađen "na marginama". Po meni, sasvim korektno.

Vučić na margini: da li je magareća klupa ili magarci komentarišu?

Fotografija gdje predsjednik Vučić sjedi u drugom redu na jednom od događaja, sam s notesom u krilu, dok u prvom redu sjedi Albin Kurti, izazvala je niz komentara. Nazvan je osobenjakom, poniženim, da sjedi u magarećoj klupi, vodi zapisnik. Kako sam ja vidio tu sliku? Očigledno je događaj u toku, a postoje slobodna mjesta u uslovno rečeno prvom redu, time je sasvim logično da je predsjednik Srbije mogao tu i da sjedne. Događaji ovog formata, raspored sjedenja nije predviđen protokolom (nema natpisa niti brojeva na slobodnim stolicama), podrazumijevaju da se sjedne gdje je slobodno ili gdje vam više odgovara. U ovakvim okolnostima učesnici ne robuju formalnostima, ali svakako imaju dovoljno prostora da se pošalje poruka mjestom gdje se sjedi. Jedna od poruka koju je Aleksandar Vučić poslao je ta da je došao na fotografisanu aktivnost kako bi čuo o čemu se priča, zapiše ključne stvari za analizu, ali da sjedeći "van kruga" jasno stavi do znanja da nije dio te "priče" te da im diše za vratom. Ova slika ne vrijedi 1.000 riječi već samo četiri, one koje je izgovorio Vučić: nisam dio tog čopora. I to je diplomatija!

Voljeli ga ili ne, predsjednik Srbije je sve uradio onako kako treba na događaju tog formata, a nekima će uvijek ključni detalj biti to da li jede supu ili čorbu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije