Kolumne

Slijedi sukob s Kinom

Slijedi sukob s Kinom
Foto: N.N. | Slijedi sukob s Kinom

Sve je očiglednije da je poslije Rusije krajnji cilj zapadne, tačnije američke agresije Kina. Obistinile su se tako procjene da preko sukoba sa Rusijom Amerika u stvari ide ka konfrontaciji s Kinom. Kažemo Amerika, jer to je njen projekat koji nije u interesu zapadnoevropskih zemalja, ali ih Vašington prisiljava na konfrontaciju.

Taj proces konfrontacije s Kinom je krenuo odavno selektivnim uvođenjem sankcija i medijskom kampanjom protiv te zemlje. To je već viđena tehnologija "korak po korak", koju prate protestantska upornost i iživljavanje, u psihologiji poznatiji kao "latentna homoseksualnost".

Naredni korak je, kao i obično kada je riječ o američkim projektima, najavila Velika Britanija. Tako je novi britanski premijer Riši Sunak u svom prvom spoljnopolitičkom govoru ocijenio da je "zlatno doba" odnosa sa Kinom gotovo, prošlo je, jer je "sistemski izazov britanskim interesima i vrijednostima" iz Kine sve naglašeniji. Britanski odnos prema Kini, kaže Sunak, mora se promijeniti jer se ona "svjesno takmiči za međunarodni uticaj". Sunak kaže da je kineski sistemski izazov sve ozbiljniji, "pošto se kreće ka sve većem autoritarizmu". Ali je ipak priznao da se značaj Kine u međunarodnim odnosima ne može ignorisati.

Trebalo bi podsjetiti da je kineski lider Si odbio da se sretne sa Sunakom tokom nedavnog samita Grupe 20 u Indoneziji. Takođe, poslije tog samita američka novinska agencija Blumberg je ocijenila da Britanija nema više uticaj u svijetu i osuđena je da samo slijedi ključne zemlje.

Britanija je prije nekoliko dana zabranila upotrebu sigurnosnih kamera kineske proizvodnje u državnim institucijama. Takođe, prije godinu dana je jedna kineska kompanija kupila propalog proizvođača kompjuterskih čipova u Njuportu, u Velsu. Sada je britanska vlada naredila kineskoj kompaniji da proda svoje vlasništvo navodno iz bezbjednosnih razloga. Naravno, novi kupac je iz Amerike. Razmišlja se i da britanska vlada otkupi vlasništvo jedne druge kineske kompanije u novoj nuklearnoj elektrani u Velsu. Istovremeno, u Americi je sa istim obrazloženjem zabranjen kineski gigant "Huavei".

Britanija je, kao i obično, vjesnik američke politike, ona je ono što narod zove konj "veselko".

Ali, to je samoubistvo Britanije. Britanija je toliko tehnološki i trgovinski vezana za Kinu da bi to moglo dovesti da ekonomske katastrofe. Poslije uništenja i samoubistva zemalja Evropske unije na red je došla i Britanija. Amerika nikoga ne ostavlja na miru.

Nekako u vrijeme početka nove faze agresivne kampanje protiv Kine u nekoliko gradova, uključujući Peking, Šangaj i Guangdžou, počeli su studentski protesti zbog oštre politike suzbijanja virusa korona. Povod za proteste je, kao prema udžbeniku "obojenih revolucija", bio požar u jednoj stambenoj zgradi u gradu Urumčiju, u kojem je deset ljudi izgubilo život. Odmah sljedećeg dana, kako su tako brzo i "spontano" organizovani, izbili su studentski protesti, tvrdi se da učestvuju studenti s 50 univerziteta, s obrazloženjem da ti ljudi ne bi stradali da nije bilo ograničavajućih mjera zbog virusa korona. Učesnici protesta, pored zahtjeva za ukidanje mjera protiv korone, traže i smjenu predsjednika Kine Si Đinpinga. Sve je jasno i mnogi u Kini vjeruju da iza protesta stoji Amerika.

Prema zvaničnim podacima, u Kini je vakcinisano oko 90 odsto stanovnika, ali su stroge mjere još na snazi.

Studentska populacija je veoma podložna zapadnim, prije svega američkim uticajima, jer je Kina minulih decenija na neki način čak vodeće svoje univerzitete prepustila zapadnim instruktorima i nazovi profesorima. A ima i mnogo stranih studenata. Među njima je i još uvijek čuveni Cinghua univerzitet u Pekingu, a on je u stvari leglo zapadne infiltracije. I sada je u centru protesta.

Malo je vjerovatno da ti protesti mogu bilo šta da promijene, ali su simptom i upozorenje kineskim vlastima na oluju koja dolazi.

                                             *  *  *

Amerika je uporna u održavanju narativa kako želi pregovore s Rusijom oko Ukrajine. Američki predsjednik Džo Bajden je, opet, rekao da je spreman da pregovara s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i dodao "ako on (Putin) bude za to". Ali, kao da je zaboravio šta je taj čas rekao, pa odmah izjavio "da ne planira da kontaktira s ruskim liderom u bliskoj budućnosti".

Ali zašto Amerika tako uporno želi pregovore s Rusijom?

Kako izgleda, dva su ključna, vidljiva, razloga. Prvi je da Amerika i cijeli Zapad žele da izbjegnu javno priznanje poraza u Ukrajini. Mnogi hroničari ocjenjuju da je poraz Amerike i NATO-a u Ukrajini veći i pogubniji od onoga u Avganistanu. Veća katastrofa.

Drugi je da Amerika nema više koristi od rata u Ukrajini. Ogromni su troškovi, a glavni ciljevi, porobljavanje i nova pljačka Evrope, preko Evropske unije, već su postignuti.

Nastavljanje krize će takođe otkriti probleme američke odbrambene industrije, a s druge strane Amerika želi da se skoncentriše na zaoštravanje odnosa s Kinom.  Ukrajina bi tako uskoro mogla da postane teret koji ni Amerika ni cijeli Zapad ne mogu da nose i izdrže.

Istovremeno, Amerika priznaje da je strana u sukobu u Ukrajini jer zašto bi baš ona pregovarala, izuzev da vjeruje da je ona gazda svijeta pa u svakoj čorbi mora biti mirođija. Doduše, Amerika jeste strana u sukobu, ali to svojoj javnosti neće da prizna. Očigledno je da američka politička elita i dalje vjeruje da su svi budale, a najviše sami njeni građani.

Ima tu, međutim, i skrivenih, a daleko opasnijih planova i igra oko Ukrajine postaje sve složenija. Ili Amerika pregovorima hoće da zamrzne postojeće stanje i tako stvori još jedan problem koji će stalno održavati kako bi održavala privid svoje važnosti. To je stari zapadni princip.

U tom svjetlu bi trebalo gledati i na objavljena otkrića ruskih obavještajnih službi da Poljska pojačava pripreme za zauzimanje teritorija u zapadnoj Ukrajini kako bi pripojila područja Lavova, Ivano-Frankovska i većeg dijela Ternopoljske oblasti. I u Varšavi se već priprema zvanično objašnjenje zašto to radi Poljska. Istovremeno, Poljska priprema i održavanje referenduma u ovim oblastima kako bi "obezbijedila legitimitet planiranih pripajanja". To su, vjeruje se, istorijski poljske teritorije. Poslije obnove poljske države, 1920. godine, te teritorije su do 1939. i bile dio Poljske. U Varšavi se takođe vjeruje da Poljska zaslužuje nadoknadu za vojnu pomoć Kijevu i zbrinjavanje izbjeglica. Varšava u tome izgleda da ima podršku Vašingtona. Poljska, kako se procjenjuje, već u Ukrajini ima između deset i petnaest hiljada vojnika. Oni se navodno pripremaju za "mirovne snage".

Kako sada stoje stvari, pregovora o Ukrajini neće biti, barem ne u skorije vrijeme.

***

Ukrajinskom ludilu i licemjerju na Zapadu izgleda da nema kraja. Do javnosti je doprla vijest da administracija američkog predsjednika Džozefa Bajdena razmatra da rusku privatnu vojnu kompaniju "Vagner" stavi na listu stranih terorističkih grupa. I to zbog njenog rada u Ukrajini i nekim afričkim državama.

Takav status bi, tvrdi se, olakšao Amerikancima da po svojim zakonima sude pripadnicima te grupe, iako oni nisu na teritoriji Amerike i plijene njihovu imovinu.

Grupa "Vagner" i njen osnivač Jevgenij Prigožin se već od ranije nalaze pod sankcijama Amerike, EU i Velike Britanije.

"Vagnerovo" samo prisustvo u Maliju i Centralnoafričkoj Republici je protjeralo francuske, britanske i druge NATO snage i obezbijedilo kakav-takav mir. 

Kakvo licemjerje. U Avganistanu je Amerika tokom 20 godina rata oko 70 odsto svojih snaga angažovala iz privatnih vojnih kompanija, a u Iraku oko 50 odsto. Jedan od najvećih zločina je bio u gradu Faludži u Iraku, kada su spaljivani živi ljudi, i počinili su ga pripadnici privatne kompanije pod američkom zastavom. 

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen je na Twitteru objavila da je u Ukrajini  "prema dosadašnjim procjenama poginulo više od 20.000 civila i 100.000 ukrajinskih vojnika". Ali Evropska komisija je odmah potom izbrisala tu izjavu svoje predsjednice.

Portparol Evropske komisije Den Spinant je potom izjavio da se bila "potkrala netačnost".

Dječija politika. Ali, nije baš ni dječija. Ursula fon der Lajen predvodi u Evropi američku kampanju da se zamrznuta sredstva Rusije konfiskuju i daju Ukrajini. O tome sada diskutuju i ministri spoljnih poslova NATO-a.

Nevjerovatno ludilo.

Britanija nije u EU, ali do sada je prednjačila u savjetima Kijevu da nastavi rat. Britanija je, tvrdi se, do septembra ove godine pomogla Ukrajinu u ratu sa, kako se tvrdi u Londonu, oko 2,3 milijarde funti. Ali, javnost u Britaniji gubi interesovanje i za Ukrajinu i za Ukrajince, a ni para više nema. Preostala je samo propaganda. I Britanija koristi svaku priliku i sve češće medijski promoviše suprugu ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog Olenu.

Olena Zelenski inače uglavnom živi u Londonu, gdje su joj i dvije ćerke. Oni žive u kući ćerke bivšeg ukrajinskog predsjednika Kučme i Kučmina ćerka je udata za jednog ukrajinskog milijardera i svi su u Londonu.

Prije nekoliko dana je u Parlamentu Britanije, u jednoj posebnoj prostoriji, a ne tamo gdje su poslanici, priređen i prijem za Olenu Zelenski i ona je održala govor. Rekla je da su "Rusi nacisti" i da je "Ukrajina pobijedila (njemačke) naciste", pa će tako sada i Ruse. 

Olena je poručila da u Ukrajini nije potrebna samo pobjeda nego i pravda.

Njenom govoru su prisustvovali i bivši premijer Boris Džonson, kao i lideri opozicionih partija, laburista ser Kir Starmer i Liberal-demokratske ser Ed Dejvi.

Olena jeste bila u zgradi Parlamenta, ali nije se obratila poslanicima i to je bio privatno organizovan skup u svrhu medijske promocije. Skupu nije prisustvovao ni premijer Britanije, ni šef Forin ofisa.

Prethodno je bila i na prijemu u Bakingemskoj palati, koji je povodom Dana protiv nasilja nad ženama organizovala Kamila, supruga kralja Čarlsa III.

Olena Zelenski se sve češće koristi kao propagandno lice i s njom je video-putem razgovarala i supruga predsjednika Srbije i dala joj podršku, i u ime Vlade Srbije poklonila Ukrajini dva sanitetska vozila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije