Kolumne

Srušeni mitovi o Evropi

Srušeni mitovi o Evropi
Foto: N.N. | Srušeni mitovi o Evropi

Evropa prvi put u minulih nekoliko vijekova nije kreator istorije, izgubila je bilo kakav značaj. Postala je žrtva istorije i samo sjećanje na davna istorijska vremena.

Ključni krivac za tu sudbinu Evrope je evropska integracija oličena u Evropskoj uniji (EU) kao geopolitičkom instrumentu Amerike i njene destrukcije.

Taj proces počeo je još odavno, ali je kap koja je prelila čašu sunovrata kriza i rat u Ukrajini. Ukrajina je takođe srušila i mit o EU kao "čuvaru mira i prosperiteta, vladavine prava i humanitarnosti". EU je sada ratni huškač i ne samo dio rata u Ukrajini, nego i njegov najglasniji zagovornik i snabdjevač oružjem.

U stvari, svi su mitovi o EU sada srušeni, mada se briselska birokratija i dalje predstavlja kao da se ništa nije desilo.

Ali, realnost je neumitna. EU će teško preživjeti krizu u Ukrajini.

Simbol te nemoći je, da se osvrnemo i na nešto bliže nama, i Kristijan Šmit u Bosni i Hercegovini i poniženja na koja on i njegova zemlja pristaju.

Možda bi se moglo desiti da on zabrani da se njegovo ime uopšte spominje, nego da bude dozvoljeno samo "visoki predstavnik", pa da niko i ne zna kako se on zove i odakle dolazi.

Budućnost Evrope ne izgleda ohrabrujuće, naprotiv, više je mračna. Nije pretjerano tako kazati. Jer, samodestrukcija Zapada se nastavlja i kao da nema nikakve strategije i ozbiljnog razmišljanja o stvarnosti i realnim uzrocima krize. Ostala je samo propaganda i nema kritičkog razmišljanja. Sve su iluzije.

Ključ savremene geopolitičke nestabilnosti je u modelu zapadnih društava i u stanju zapadne ekonomije. Nevjerovatno je kako je do takvog stanja došlo. Jer, na Zapadu ima veoma sposobnih i pametnih ljudi, ali oni očigledno nemaju šansu. Osnova je uvjerenje da je status dolara kao globalne rezervne valute vječan, zauvijek dat i ko god sumnja u to, biva eliminisan iz javne komunikacije. Sada više dolar nije jedina rezervna valuta i sve se srušilo. Jer, ako dolar nije globalno rezervna valuta, onda od toga nema ništa, dominacija dolara je izvorište pljačke i bogatstva. Ali dolar nije više globalan.

Socijalne posljedice će biti ogromne, a daleko najveću cijenu plaća Evropa. I nevjerovatno je kako evropske elite uporno slijede samoubilački put.

Na primjer, sankcije Rusiji, a istovremeno Amerika, koja je valjda gazda, postepeno ukida te sankcije. Nevjerovatno je kako nema razuma. EU je, utisak je, u stanju panike. O tome svjedoče protesti u Italiji i Holandiji, ali u medijima o tome skoro da nema ništa i to, kontrola medija, jeste ono što Brisel najbolje i zna.

Ali, ima i suludih ideja. Zaslijepljena sopstvenim dogmama, EU sada planira da daje novac velikim kompanijama da smanje svoju proizvodnju ili da čak ne rade da bi se smanjila potrošnja energije kako bi barem stanovništvo imalo dovoljno struje i gasa.

Ali, ako ne radi privreda, kako će ljudi plaćati tu energiju. Brisel, međutim, živi u uvjerenju da ima dovoljno novca iako tih para nema. I sada će u takvim okolnostima EU pozajmljivati novac na svjetskom tržištu, ali ko će da vraća te ogromne dugove. Kao da ih uopšte nije briga. Moglo bi se, međutim, desiti da neke zemlje napuste EU pa bi Ukrajina, pored svog kraja, mogla da znači i kraj EU.

Trenutno je najveći problem Italija. U stvari, to je stari problem, ali se krio zarad "višeg interesa". Premijer Mario Dragi izgubio je podršku većine u Parlamentu, ali mu Brisel ne dozvoljava da ode iako je on ponudio ostavku. Jer, kako poručuje duboka država preko evropskih medija, sa njegovim odlaskom sve se ruši u EU. To bi ugrozilo i evro i zajedničku politiku prema Ukrajini. Italija je slična Grčkoj, njen dug je oko 150 odsto društvenog proizvoda. Razlika je, međutim, što Grčka ima 11, a Italija 63 miliona stanovnika.

Ali, ključni je problem kako je Dragi uopšte mogao i da bude premijer u jednoj demokratskoj zemlji. Njega je nametnula EU i to je čovjek za koga niko nikada nije glasao na izborima.

Italija je, drugim riječima, stari problem, ali sada se pojavljuje jedan veći - to je Njemačka. Njemačka prvi put od 1991. godine ima trgovinski deficit i to trenutno milijardu evra mjesečno. A minulih godina Njemačka je imala trgovinski suficit (višak) od oko 20 milijardi evra mjesečno, što je činilo između osam i devet odsto društvenog proizvoda. To je bio najveći suficit na svijetu. Naravno, i mnoge druge zemlje imaju deficite, ali ovdje je riječ o motoru industrije EU i cijele ekonomije. Bez Njemačke nema ni finansija EU, a niti para za prezadužene zemlje, pa tako ni za Italiju.

 * * *

Već dugo zapadne vlade putem vjernih medija uporno plasiraju ideje kako se tajno sprema dogovor o okončanju rata u Ukrajini. Uglavnom se vrti ista priča i svaka "iz povjerljivih izvora", a osnovna ideja je da navodno Ukrajina pristane na teritorijalne ustupke Rusiji. Naravno, jasno je da Zapad očajnički pokušava da izbjegne činjenicu da je poražen u Ukrajini, a dogovor ili kako bi se to predstavilo primirje bi za to dalo priliku.

Tim spekulacijama se pridružio i njemački list "Di Velt", koji tvrdi da Amerika i EU vode tajne konsultacije o nagodbi sa Moskvom o Ukrajini. U tim navodnim konsultacijama se podrazumijeva, kako kaže njemački list, spremnost da se žrtvuje bar dio Ukrajine.

To je, međutim, netalentovana i jeftina propaganda. Kakve oni veze imaju sa okončanjem rata? Rusija je dominantna u ratu u Ukrajini i ona valjda određuje uslove, a ne gubitnik.

Svima je, naravno, jasno da od ukrajinsko-zapadne vojne pobjede nema ništa i to nikada nije ni bilo realno. Ali sada se barem priznaje, mada po bočnim stranama.

Za diplomatiju je sada kasno. Rusija je godinama pokušavala da se dogovori, ali Zapad nije htio. E, sada, nema više pregovora. Niko, naravno, ne zna prave planove Rusije, ali moglo bi se ipak procijeniti da postoje dvije mogućnosti.

 Jedna je da Rusija vojnički osvoji sve one istorijski ruske dijelove Ukrajine, potpuno zavlada obalama Crnog mora i izađe na deltu Dunava i onda ponudi Kijevu kapitulaciju. Kada Kijev kapitulira, onda Rusija kao pobjednica sa lokalnim liderima dogovara novo uređenje i kolika će i kakva biti "nova" Ukrajina.

Druga je, u slučaju da Kijev odbije kapitulaciju, da onda Rusija zavlada cijelom Ukrajinom, sve do granica Poljske, i potom određuje novu sudbinu te zemlje. Moguće je čak da jedan dio pripadne i Poljskoj, a takođe i Mađarskoj.

Tek poslije toga bi mogla da bude organizovana neka vrsta konferencije o novoj bezbjednosnoj arhitekturi Evrope.

To su mogućnosti i nešto od toga će sigurno da se desi. Kada će se sve to dešavati, niko ne može da kaže. Rusija u svakom slučaju ima mogućnosti da dugo izdrži u ovom sukobu.

Vrijedilo bi podsjetiti da je predsjednik Rusije Vladimir Putin minule nedjelje potpisao novi zakon koji omogućava dodatnu mobilizaciju oružanih snaga, što podrazumijeva i širenje arsenala oružja u sukobu u Ukrajini. To znači da se Rusija sprema i za znatno šire vojne operacije i da ostavlja mogućnost da one traju poprilično dugo.

Ukrajina nema snage dugo da izdrži i, ukoliko se ovako nastavi i Zapad i dalje bude slao oružje, ona bi zaista mogla da nestane i kao bilo kakva država.

U političkim krugovima, ali i u javnosti Zapada, posebno u Evropi, priznaje se da i Zapad i Ukrajina ipak treba da preispitaju svoje ambicije. Posebno u Evropi sve više raste sumnja da treba i dalje da se pomaže Ukrajini. U Italiji je 52 odsto građana za što brže rješenje ukrajinske krize uz ustupke Rusiji, u Njemačkoj 49, u Rumuniji 42, a u Francuskoj 40 odsto.

Uprkos takvom raspoloženju, nije realno očekivati promjenu politike Zapada, barem u dogledno vrijeme.

 * * *

Prošle nedjelje pisali smo o slučaju smjene dekana Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu profesora Branislava Ristivojevića zbog pomoći studentima da se informišu o stipendijama u Rusiji. To je ipak važan događaj i za cijeli srpski korpus pa ćemo mu ponovo posvetiti pažnju.

Vrijedilo bi jedno podsjećanje: u oktobru 2018. godine studentima skandinavskih jezika na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu doveden je, da doveden, generalni sekretar NATO pakta Jens Stoltenberg. On je bez trunke stida ili izvinjenja rekao kako je NATO tokom bombardovanja Srbije ubijao obične ljude da bi zaštitio ljudske živote. Pa ipak tadašnja dekanka Filološkog fakulteta Ljiljana Marković, koja je bila domaćin Stoltenbergu, nije bila smijenjena niti je bilo ko tražio njenu smjenu zbog toga.

Ali, Branislav Ristivojević je u Novom Sadu ipak smijenjen, smijenio ga je Savjet fakulteta i Nastavno-naučno vijeće. Prema obrazloženju, zato što je organizovao odlazak grupe studenata u posjetu ambasadi Rusije I to "u ovom osjetljivom trenutku" što se, tvrdi se, može protumačiti kao politička podrška Rusiji u sukobu u Ukrajini. Odluku o smjeni potpisalo je 11 članova Naučno-nastavnog vijeća sa predsjednikom Savjeta fakulteta Draganom Milkovim na čelu. A ko je profesor Milkov? Državna Agencija za sprečavanje korupcije je prije dvije godine donijela mjeru upozorenja predsjedniku Savjeta Pravnog fakulteta u Novom Sadu Draganu Milkovu da je u sukobu interesa jer je vlasnik preduzeća "Kruška" d.o.o. iz Bačkog Petrovca. Agencija je potom obavijestila Fakultet da, prema zakonu njemu, po sili zakona, prestaje funkcija i člana i predsjednika Savjeta fakulteta, o čemu je odluku trebalo da donese Naučno-nastavno vijeće. To vijeće, međutim, nije smijenilo profesora Milkova i on je i dalje predsjednik Savjeta fakulteta. I dalje je direktor preduzeća "Kruška" d.o.o.

Na internet stranici Fakulteta nema informacije o posjeti studenata Ambasadi Rusije, ali ima drugih. Na primjer, informacija o kursu njemačkog jezika u organizaciji "Njemačke fondacije za međunarodnu saradnju" (IRZ) koja javno podržava "nezavisnost" Kosova, koje naziva "mladom republikom Kosovo". Tu je i obavještenje o stipendijama Vlade Francuske.

Srbima je drugim riječima zabranjeno da sarađuju sa Rusijom, ali je poželjno da, recimo, sarađuju sa Njemačkom i Francuskom, zemljama koje podržavaju i priznaju Kosovo. To nije samo politika, nego i elementarna korupcija. Ako si za Zapad, onda ti je sve dozvoljeno pa i kršenje zakona. To je ono što se obično zove "evropski put".

Odavno je poznato da Zapad svoje stipendije namijenjene Srbiji uslovljava da idu u Novi Sad i Vojvodinu. Takođe, novac iz mnogih zapadnih fondova usmjerava se ka Vojvodini. I to je sada na neki način regrutni centar zapadne mreže uticaja u Srbiji. U svjetlu te činjenice mnoge stvari postaju jasnije kada je riječ o nekim inicijativama koje dolaze iz Vojvodine i prije svega Novog Sada.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije