Za dvadeset tri godine, koliko postoje Republika Srpska i Fond PIO, usvojeno je četiri zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i 18 (osamnaest) izmjena i dopuna zakona. Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju jasno je propisan obračun penzije.
Penzija je lično i stečeno pravo svakog osiguranika na koje ima pravo u skladu sa zakonom, pod propisanim uslovima. Uslovi su se godinama mijenjali s promjenom zakona. Mijenjali su se starosna granica, način obračuna itd. Ali, ono što je najvažnije, kao konstanta, ne samo u našem već i u svim drugim penzijskim sistemima, jeste da je obim prava odnosno visina penzije u direktnoj zavisnosti od dužine penzijskog staža i visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćan doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Dakle, računica je jasna, što se duže radi i više uplaćuje doprinosa - i penzija će biti viša.
Stopa doprinosa na penzijsko i invalidsko osiguranje je 18,5 odsto na bruto osnovicu za obračun plate i najniža je od zemalja okruženja, gdje se kreće od 21 do 26 odsto. No, ne bi bio problem ni to što je stopa najniža, koliko je problem što značajan procenat neodgovornih poslodavaca za zaposlene doprinose obračunavaju i plaćaju na najnižu osnovicu, iako platu za zaposlene praktično isplaćuju u većem iznosu od prikazanog. Na ovaj način, neodgovorni poslodavci direktno izbjegavaju plaćanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i ostale zakonske obaveze. Time direktno ugrožavaju samoodrživost penzijskog sistema Republike Srpske i nanose značajnu štetu budžetu. Pored toga, plaćajući doprinose na najnižu osnovicu neodgovorni poslodavci dugoročno oštećuju i svoje zaposlene, čiju osnovicu za obračun penzije znatno smanjuju, a samim time i konačnu visinu penzije, kada ona bude ostvarena.
Izvještaji Fonda nam govore da je oko 60.000 zaposlenih prijavljeno na platu ispod 400 KM, od čega se za 11.000-12.000 osiguranika doprinos neredovno ili nikako ne uplaćuje u dužem periodu. Plata od 400 do 800 KM prijavljena je za oko 120.000, a preko 800 KM za više od 100.000 zaposlenih.
Navešćemo samo najdrastičnije primjere. Recimo, jedan poslodavac iz Banjaluke koji se bavi pružanjem usluga zapošljava 928 radnika, od čega ih je čak 921 prijavljeno na osnovicu od 370 KM. Mjesečno ovaj poslodavac u prosjeku za svakog zaposlenog po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje izdvoji samo 107 KM. Prosječna penzija u Republici Srpskoj iznosi 350 KM, što je gotovo 3,5 puta više u odnosu na prosječno uplaćene doprinose ovog poslodavca. Inače, na nivou Republike Srpske prosječno uplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje na mjesečnom nivou iznose 273 KM, što predstavlja oko 70 odsto prosječne penzije. Ako imamo u vidu činjenicu da Fond vrši isplatu penzije za preko 250.000 korisnika i da prosječna penzija iznosi 350 KM, a da istovremeno poslodavci za oko 280.000 zaposlenih u prosjeku plaćaju 273 KM po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, onda je računica jasna. Glasi da se za isplatu prosječne penzije, pored prihoda iz doprinosa, za svakog penzionera mora obezbijediti u prosjeku 80 KM sredstava iz dodatnih izvora. Zašto je to tako? To je prije svega iz razloga što neodgovorni poslodavci, čast izuzecima, doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, a time i druge obaveze prema budžetu, plaćaju, upravo, na najnižu osnovicu.
Čemu se u budućnosti, kada više ne bude sposobna za rad, može nadati sadašnja generacija radnika, koja dobrim dijelom radi kod poslodavaca koji doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje plaćaju na najnižu osnovicu?
Zakon je jasan i propisuje jasnu formulu za obračun visine penzije.
Godišnji lični koeficijent = plata osiguranika / prosječna plata u istoj kalendarskoj godini (od 1970. godine)
Godišnji koeficijent ≤ 4
Lični koeficijent = zbir godišnjih koeficijenata / period za koji su obračunati
Lični bod = lični koeficijent x penzijski staž
Opšti bod = 10,061250
PENZIJA = lični bod x opšti bod
Minimalna penzija = 50% od prosječne penzije (decembar prethodne godine)
Maksimalna penzija = 1.720,86 KM (limitirana koeficijentom 4)
Kako bi to izgledalo na primjeru najniže osnovice za puni penzijski staž? I, kako bi to izgledalo za radnike kojima poslodavci platu isplaćuju u dva dijela. Jedan dio na račun radnika u banci, na koji se obračunavaju i plaćaju doprinosi, a drugi dio na crno, u koverti, na ruke, nazovimo ga kako god hoćete, na koji isti ti neodgovorni poslodavci ne plaćaju obaveze propisane zakonom.
Primjeri koji slijede, radi lakšeg shvatanja, uzeti su kao teoretska mogućnost da neko radi 40 godina za istu platu. Teoretski, radnik koji radi puni radni staž, dakle 40 godina, za koga poslodavac uplaćuje dopri-nose na najnižu osnovicu od 370 KM, podnošenjem zahtjeva za penziju od Fonda PIO bi dobio rješenje koje bi glasilo na najnižu penziju u iznosu od 177 KM.
Za osiguranika čija je plata oko 800 KM, njegova realna penzija bi iznosila oko 400 KM, kada bi se doprinosi plaćali na puni iznos plate. U protivnom, zbog prijave na osnovicu ispod 400 KM, penzijski ček će glasiti na iznos ispod 200 KM.
Imamo i slučajeva gdje pojedini menadžeri, novinari, ljekari u privatnim ordinacijama, advokati, građevinski, elektro i mašinski inženjeri, magistri pa i doktori nauka i univerzitetski profesori, koji su osnivači i vlasnici ekonomskih instituta, te mnogi drugi imaju platu 2.000 KM, pa i mnogo više, a prijavljeni su na najnižu osnovicu od 370 ili do maksimalno 500 KM, na koju se plaćaju obaveze po osnovu doprinosa.
Ekonomska, privredna, politička, vojna i svaka druga snaga jedne države zavisi od njenog budžeta. Iz budžeta se izmiruje sve ono što je neophodno za nesmetano funkcionisanje države u punom kapacitetu. Sve zemlje u svijetu svoje budžete pune iz poreza, doprinosa, akciza, taksi, naknada za koncesiju itd. Da bi bila jaka, snažna i moćna u ekonomsko-finansijskom, privrednom, političkom i vojnom smislu, država mora preko svojih institucionalnih instrumenata kontrole obračuna i naplate poreza, doprinosa, akciza, taksi, naknada za koncesiju itd. naplatiti preko 90 odsto svih obaveza koje proističu obavljanjem prometa robe i usluga.
A, kakva je situacija danas? Stiče se utisak da su najnezadovoljniji oni koji na sve moguće načine pokušavaju da izbjegnu svoju obavezu prema državi. Imamo li moralno ili bilo koje drugo pravo da izbjegavanjem plaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje dovodimo u pitanje egzistenciju najstarije populacije? Imamo li pravo da danas, mnogi od nas, prihvatamo isplatu plate u dva dijela i da se time zadovoljavamo trenutno, ubjeđujući sebe da je bolje da ćutimo, jer možemo ostati i bez toga? A, šta ćemo sutra? Šta, onog trenutka, kada nam poslodavac zaključi ugovor o radu i kada se obratimo Fondu PIO podnošenjem zahtjeva za ostvarivanje prava na penziju? Da li ćemo se iznenaditi visinom penzijskog čeka koji će nam biti ispostavljen na 177 KM, što je duplo manji iznos od iznosa plate od 370 KM koju smo godinama primali preko računa u banci? Ko će nam biti kriv? Naravno, država?! Takvima je danas država kriva za sve, jer oni su radili 40 godina, a onda vide kolika je penzija. Kako da se preživi? Da li je samo država kriva? Ima li odgovornosti i samog radnika koji je svjesno prihvatio da njegov poslodavac za njega doprinose plaća na najnižu osnovicu, iako je plata nekoliko puta veća? Radnik je tako, htio to ili ne, postao saučesnik s neodgovornim poslodavcem u utaji obaveza po osnovu doprinosa i poreza. Nažalost, shvatio je to tek kada je dobio rješenje o ostvarivanju prava na penziju i vidio iznos svoje prve penzije. Zapravo znao je on to i ranije, ali je ubjeđivao samog sebe u suprotno. A, kada se osvijestio, već je bilo kasno za bilo šta. Zato, još jednom, ne zaboravimo, penzija je čista matematika i njena visina je u direktnoj zavisnosti od dužine penzijskog staža i visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje.
*Autor teksta je direktor Fonda PIO RS
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.