Za one koji nisu dobri s turcizmima - nafaka je sreća. Naime, prije nekoliko dana stupile su na snagu izmjene i dopune Zakona o bankama u Republici Srpskoj, kojima bi trebalo da budu zadovoljni korisnici finansijskih usluga, a prije svega žiranti.
O tome šta je ovaj zakon tačno donio pisalo se dosta u domaćoj štampi pa nećemo posebno širiti. Ukratko, žirant će dobiti sve informacije koje su dostupne i glavnom dužniku, između glavnog dužnika i žiranta će biti sklapan poseban ugovor kojim će žirant moći tražiti hipotekarno obezbjeđenje od glavnog dužnika, banke neće moći samovoljno da mijenjaju uslove kreditiranja (stavljaju se van zakona interno promjenjive kamatne stope), ostavlja se određen period žirantu da ako želi razmisli o tome da li želi da bude jemac, uvodi se ombudsman u bankarstvu itd. Moglo bi se reći da je rijetko koji zakon kod nas tako ekplicitno ispunio želje jednog dijela građana kao što je to učinio ovaj. Zapravo tako je dobro ispunio želje žiranata da se iz FBiH čuju vapaji da se donese sličan zakon. Da sreća bude veća, ovim zakonom niko nije ni oštećen. Bankari su se već izjasnili da podržavaju donesene izmjene, što je i logično budući da je jedini način da banke dugoročno uspješno posluju da imaju solventne zadovoljne klijenti, a ne da se po sudovima ganjaju s nesolventnim žirantima.
Međutim, pravo je pitanje šta ovaj zakon nije donio?
Prvo, nije donio drugačije klijente, tj. mi se nismo promijenili. Zakon može da nas štiti od nesavjesnih bankara, ali ne može da nas spase od nas samih! Jer, da nije u mentalitetu naših ljudi da se prvo junače i da se prave dobri pa da poslije razmišljaju o posljedicama svojih djela ovakve dopune zakona nam ne bi ni trebale.
Ko je dosad branio žirantima da od glavnog dužnika traže da mu vide izvod iz Centralnog registra kredita? Niko. Ko je dosad mogao natjerati žiranta da potpiše mjenice prije nego što pročita ugovor? Niko. Ko im je branio da zahtijevaju od glavnog dužnika da sastavi poseban ugovor u kojem će definisati njihov odnos? Niko.
Manje-više ovaj zakon je lišio buduće žirante neprijatne odgovornosti da zahtijevaju nešto "neobično" od glavnog dužnika, već se sada jednostavno mogu pozvati na zakon. Hoće li to i činiti, kada im je već država olakšala, ili će ipak opet olako prelaziti preko ove procedure posebno je pitanje.
Druga stvar koju ovaj zakon nije donio je unapređenje položaja one velike većine građana i privrednih subjekata koji nisu žiranti ili nemaju problema s otplatom kredita, a čija prava neke banke redovno i neprimjetno gaze.
Jer, u poslovanju domaćih banaka (ne svih) ima dovoljno loših praksi koje bi trebalo ispraviti, a koje ovaj zakon nije ni pomenuo (izuzev ukidanja interno promjenjive kamatne stope, na čemu čestitamo zakonodavcu). Da navedemo samo neke.
Nemali broj banaka krije informacije o visini kamatnih stopa, tako da ako hoćete da ih saznate morate doći u njihovu poslovnicu. Na stranu što je ovo u potpunosti inkompatibilno s nastojanjem da postanemo informatičko društvo. Mnogo je veći problem što je kamatna stopa zapravo obična cijena. Zamislite kada bi svi trgovci krili svoje cijene, a reklamirali se okolo na stotinu načina. Ovim banke igraju na ljenost naših ljudi, kojima je teško da obiđu sve banke. Osim toga, često ih je i sramota da "puno" pitaju. Doduše, banke će vjerovatno pokušati objasniti da visina kamatne stope zavisi od rizičnosti klijenta, zbog čega ne mogu da daju jednu stopu, ali zato bi mogle da daju bar raspon kamatnih stopa i kriterijume po kojima vrše klasifikaciju klijenata i sve bi bilo u redu.
Sljedeći problem je što i kada daju informaciju o kamatnim stopama nemali broj banka svjesno obmanjuje klijenta. Tipičan primjer je banka koja je donedavno nudila nevjerovatno povoljne kamatne stope na stambene kredite i to uveliko reklamirala. Poslije se ispostavilo da ta povoljna kamatna stopa važi samo ako uzmete stambeni kredit s rokom dospjeća do jedne godine. Ako uzmete na duži rok ova banka ima drugu, mnogo višu kamatnu stopu. Pa sad prosudite koliko ljudi kupuje stan koji mogu da otplate za godinu!
Treći tip obmanjivanja javnosti se veže za efektivne kamatne stope. Teoretski efektivna kamatna stopa bi trebalo da bude objektivnija cijena kapitala od nominalne kamatne stope jer obuhvata sve troškove pozajmljivanja. Međutim, neke naše banke su je obesmislile. Naime, kod nas skoro sve banke izračunavaju efektivne kamatne stope na maksimalne iznose, uz maksimalan rok dospjeća, uz naknade za klijenta sa statusom redovnog klijenta i redovno isključuju sve naknade koje tražilac kredita treba da plati drugim institucijama, a ne njima. Tako su banke u mogućnosti da vam, recimo, izračunaju efektivnu kamatnu stopu na 300.000 KM (ako nude toliki iznos) uz rok dospjeća od 30 godina, uz minimalne naknade (iako većina tražilaca kredita nisu njihovi redovni klijenti, pa za njih važe više naknade), da vam pri tom iz izračunavanja isključe polisu osiguranja, koja nije nimalo jeftina, ali da nju obavezno zahtijevaju!
Osim što se ovako dobije nerealno niska efektivna kamatna stopa, ovim se u nepovoljniji položaj stavljaju manje banke, koje nemaju mogućnost da daju kredite na tolike iznose i s tolikim rokom vraćanja.
Četvrta obmana javnosti je davanje informacije o kamatnoj stopi bez jasne naznake da li je ta stopa fiksna ili promjenjiva i da li je taj kredit indeksiran. Naime, kod velike većine dugoročnijih kredita kod nas glavnica je indeksirana na devizni kurs spram neke strane valute (obično evra ili švajcarskog franka), dok je kretanje kamatne stope vezano za kretanje kamatne stope na evropskim tržitima novca (Libor, Euribor itd). Na taj način banke prebacuju sve rizike u vezi s kretanjem na međunarodnoj sceni na svoje klijente, koji toga nisu ni svjesni, ali ih ovo ne sputava da i dalje traže visoke kamtne stope pravdajući to rizikom.
Ovakvih sivih praksi ima još. Nažalost, za razliku od žiranata koji otplaćuju tuđe kredite i koji su glasni jer im je "dogorjelo do noktiju", većina drugih korisnika finansijskih usluga nije svjesna da je oštećena pa se i ne buni. A bilo bi dobro da država koja je tako temeljno riješila probleme najglasnijih obrati pažnju i na interese tihe većine.