Da li se sjećate one scene iz kultnog filma "Balkanski špijun", kada podstanar (Bora Todorović) napokon pobjegne, sve s lisicama na rukama i foteljom na leđima, a Ilija Čvorović (Bata Stojković) poluživ, nakon srčanog napada, telefonom pozove svog brata Đuru (Zvonko Lepetić), to je onaj što prašta kad bije, i javi mu da blokira aerodrom, jer je podstanar, za kojeg su vjerovali da je izdajnik i strani špijun, avaj, pobjegao.
Moram priznati da sam se upravo tog filma i te scene sjetio kada su iz Južnoafričke Republike počele stizati vijesti o novom soju virusa korona, a vlade mnogih država panično obustavile avionski saobraćaj s tom dalekom zemljom s krajnjeg juga Afrike.
I naši mediji su se priključili panici, stavljajući ogromne naslove kako Bosna i Hercegovina nema odgovor na novi soj korone koji prijeti! Tačno je da su nam Oružane snage još malo pa nikakve i da bi nam i legendarni Crveni Baron bio znatan izazov, ali u borbi protiv virusa ne bi nam pomoglo ni da imamo najmodernije naoružanje i sisteme.
Na početku epidemije imali smo totalno zatvaranje država, policijski čas, duge cijevi na ulicama, pa ipak korona se proširila po cijeloj zemaljskoj kugli. U to prvo vrijeme mjere su se, pogotovo neke, mogle opravdati usporavanjem širenja virusa i kupovanjem vremena, da se stekne potrebno znanje o novoj bolesti, da se olakša bolničkim sistemima te da se pronađu adekvatni lijekovi i vakcine...
Šta je bitno vezano za omikron, kako kumovaše novom soju korone, uz njegovu sposobnost velikog broja mutacija?
Kako su odmah izvještavali južnoafrički doktori, koji su se prvi susreli s ovim sojem korone, omikron kod ljudi ne izaziva onaj karakterističan gubitak čula mirisa i ukusa. Takođe, nema prateće visoke temperature, niti upale pluća. Uglavnom se sve odvija kao prehlada ili lakši grip, uz osjećaj velikog umora. Dakle, uz blažu kliničku sliku i bez hospitalizacije.
Pa, kada kod omikrona nema teških slučajeva, kad nema upale pluća i hospitalizacije, čemu onda širenje tolikog straha i panike, majku mu?! (I oca mu, radi rodne ravnopravnosti i političke korektnosti!)
Znamo svi da korona nije bezazlena bolest, već da se radi o nečem ozbiljnom, što je uz ljudske gubitke, posebno među ranjivim kategorijama, u ove gotovo dvije godine paralizovala život na planeti u većoj ili manjoj mjeri. I kod onih koji su je preboljeli ostavila je posljedice. Napravila je i veliki pritisak na zdravstvene sisteme, te time otežale liječenje drugih pacijenata, posebno onih s ozbiljnim dijagnozama, a o ekonomskim posljedicama tek će se govoriti. (Mada je mnogima i pogodovala da se obogate!)
Ipak, korona ni izbliza nije toliko teška niti smrtonosna bolest kao neke druge. U vrhu su, kada je smrtnost u pitanju, kardiološke bolesti i karcinomi.
Svijetom hara i jedna druga epidemija, koju nikako ne bismo smjeli zaboraviti. Ali, o njoj ne izvještavaju svjetski mediji, pogotovo ne da nas svakodnevno bombarduju izvještajima. Radi se o smrtnim slučajevima djece kao direktnoj posljedici gladi! Kako je 2015. godine izvijestio "24 sata express", svakog dana je od gladi umiralo 16.500 djece!!! Pet godina kasnije, dakle 2020, mnogi mediji su svjedočili da je te godine svakog dana od gladi umiralo 8.000 školske djece! Te brojeve pomnožite s brojem dana u godini i dobićete milionske brojeve ljudske sramote! Osjećaj gorčine i gađenja je razumljiv jer protiv ove bolesti imamo i lijek i vakcinu. Naravno, radi se o hrani koju svi bogati, pa i mi koji to nismo, i dalje rasipamo i bacamo.
Srećom, kod nas još nema tako drastičnih situacija, iako nas mora boljeti suza svakog djeteta, gdje god ono živi. Ipak, kod nas su prisutne neke druge smrtonosne bolesti, koje sve češće i sve više napadaju i one najmlađe. Prije svih, to su razne vrste karcinoma.
Radujemo se svakoj pobjedi u toj teškoj borbi s kojom se susreću naša djeca, naši najveći mali heroji, i divimo se njihovoj hrabrosti. Zato moramo podržati svaki napor da im se pomogne i olakša, da se obezbijede što bolji uslovi liječenja i druge olakšice i njima i njihovim roditeljima. Zbog toga pozdravljamo odluku redakcije "Nezavisnih novina" da za ličnosti godine, u tradicionalnom izboru ovog lista, upravo i izaberu najmanje velike heroje. Tu nagradu ne samo da su zaslužili, već ta nagrada treba da bude opomena i nama, kakvi bismo i sami trebali biti.
Jer, da se vratimo i na pandemiju. Danas nakon gotovo dvije godine od početka pandemije, poprilično smo dobro upoznali korona virus i bolest kovid-19. Čemu onda takvo i toliko širenje straha i panike? Znamo okvirno koliko je ta bolest ozbiljna, znamo i kako se prenosi, ali znamo i kako se od nje čuvati i sačuvati i obraniti, imamo i oružje. Imamo i najave da bismo je već sljedeće godine mogli pobijediti i pandemiju ostaviti u prošlosti.
Širenje neprimjerenih straha i panike može biti uzročnikom drugih ozbiljnih bolesti (nažalost, već i jeste, potrošnja antidepresiva je "procvjetala"). To je i jedan izraz običnog kukavičluka i samoživisti! A, alternativa ovom mom zaključku može biti još i nešto mnogo gore, jer treba da znamo da tamo gdje stanuje strah gospodari samo mrak!
Na kraju, svima vama koji slavite (da izvine Ursula fon der Lajen), želim sretan i srećan Božić, a u novoj godini sve najljepše, uz mnogo više svjetlosti!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.