Nezavisnost centralnih banaka je stvar prošlosti. Prvi put od osnivanja Federalnih rezervi američki predsjednik Donald Tramp smijenio je člana odbora (Lisu Cook). Odluka ide na sud, ali bez obzira na ishod - nezavisnost monetarne politike postaje relikt prošlosti.
Ova godina je obilježena izrazima: "glupan/tupson, neprijatelj, bezidejan čovjek, nema pojma, moron...", koje je predsjednik ekonomski najmoćnije države svijeta uputio šefu Federalnih rezervi Powellu. Ovaj narativ posljedica je činjenice da su najveći ekonomski sistemi svijeta umorni, da stvaraju manje nego što se zadužuju.
Ograničena fiskalna politika u pomoć je pozvala anemičnu monetarnu politiku. Fiskalna politika je pod kontrolom suvereniteta, tj. naroda, dok je monetarna tehnokratska, odvojena od demokratije, odvojena od naroda i često s lošom komunikacijom. Koji je koncept ispravan - zavisan ili nezavisan - manje je bitno. Bitno je da je proces u koji se zaputila monetarna politika reverzibilan. Moderne centralne banke nastale su u prvoj polovini dvadesetog vijeka, a koncept nezavisnosti u zadnjoj dekadi prošlog vijeka postao je globalna norma.
Od globalizacije i globalnog, možemo se složiti, u narednih desetak godina nema ništa. Dominiraju nacionalno i sile deglobalizacije. Svijet je, čini se, umoran od globalizacije, deregulacije i slobodnog tržišta. Globalizacija je pogodovala profitu jer se učešće profita u ekonomiji povećavalo u prethodnih trideset godina. Vrijeme je pogodovalo ograničenom krugu bogatih koji su svoje bogatstvo uvećavali prisustvom na berzi, na tržištu kapitala - klubu koji nije bio dostupan svima, već samo odabranima, obično bogatima.
Na ovim prostorima, dok smo 2005. godine započinjali privatizaciju, dok smo sticali nove vještine brokera na tržištu kapitala, portfolio upravljača, revizora - vještine svojstvene slobodnom tržištu - odricali smo se državnog, odricali smo se suvereniteta u korist globaliteta sa željom za boljim životom. U to i takvo vrijeme jedna kompanija dobila je podršku države - fiskalne i monetarne politike - za svoj razvoj. U pitanju je kompanija iz oblasti telekomunikacija, tadašnji pandan tehnološkog razvoja.
To je bila, a danas je najmoćnija kineska kompanija - "Huawei". U knjizi "Kuća Huaweija - tajna istorija kineske najmoćnije kompanije", autorice Eve Dou, istraživanje je do detalja i provjerenih činjenica do tada nepoznatih javnosti ukazalo na recept uspjeha ove kompanije: o uticaju države, o borbi za tržište, o fabrikovanim aferama špijuniranja, sankcijama, opstrukcijama ideje i o komitetu za moral koji odobrava napredovanje - političko tijelo u svim ključnim fabrikama. Ideja koja je poremetila dotadašnji postulat da se iz garaže, kao neko ko je napustio koledž, može stvoriti velika i moćna kompanija.
Slučaj "Huaweija" pokazuje da država, uz podršku radničkog vlasništva i savjeta, može stvoriti kompaniju koja pobjeđuje "Motorolu", "Alcatel", "Ericsson" i "Nokiu" - tadašnje vedete telekomunikacionog tržišta. Prije dvadeset godina "Huawei" je dobio državnu novčanu podršku u iznosu od dva godišnja prihoda. O kakvoj se podršci radi, uzmimo za primjer najvećeg izvoznika Republike Srpske - zvorničku "Aluminu".
Zamislimo da dobije podršku od naše Centralne banke u iznosu od 800 miliona KM. Ili da naša "Elektroprivreda" dobije podršku od dvije milijarde KM iz budžeta za razvoj. Na osnovu nacionalnih smjernica, privredna društva i kompanije kolektivnog tipa dobijali su državnu podršku.
O kakvim konstelacijama odnosa se prije dvadeset godina u Kini radilo, svjedoče činjenice iz navedenog istraživanja. Naš prostor je u tim okolnostima na istoku ipak bio učen o slobodnom tržištu, o konkurenciji, o slobodnom protoku robe, kapitala i ljudi. Učeni smo o jednakosti. Jednakost postoji dok ne postanemo konkurencija ili nagovještaj moguće konkurencije, a tada postoje, čini se, malo jednakiji. Drugi su učeni da domaća industrija treba da bude zaštićena kako bi strana i domaća bile na istom nivou. Živimo u vremenu u kojem američki sekretar za trgovinu, gospodin Lutnik, šalje jasnu poruku da će kompanije koje trebaju pomoć države predsjednik Trump razmotriti da djelimično preuzme u vlasništvo. "To nije socijalizam, to je kapitalizam", njegove su riječi.
Živimo u vremenu kada predsjednik SAD optužuje direktora kompanije "Intel" da je kineski špijun, a desetak dana nakon što SAD postaju vlasnik 10% te kompanije, praktično bez dolara, hvali tog istog direktora kao rijetko dobrog stručnjaka. Živimo u vremenu kada se predsjedniku SAD ne javlja na telefon premijer Indije Modi.
U takvom vremenu ekonomski život Republike nastavlja da funkcioniše. Broj stanova koji se proda u Banjoj Luci veći je od broja stanova koji se proda u cijeloj Federaciji BiH. Već sada su poznati parametri poslovanja naše privrede u prethodnoj godini. Već sada su poznati parametri poslovanja privrede Federacije BiH. Privreda Republike je manje zadužena, a profitabilnija. Ako ste investitor, odlučili biste se za investiciju koja je manje rizična, a pruža veći prinos. Federacija je na 74 milijarde prihoda ostvarila profitnu maržu od 6% (4,36 milijardi KM). U Republici Srpskoj marža je 9% - 2,67 milijardi na prihod od 29,4 milijarde. Kada bi se sprovodile politike u Federaciji kao u Republici Srpskoj, profit bi bio veći za trećinu. Privredna društva u Republici raspolažu imovinom od pedeset milijardi maraka, dok je u Federaciji 80 milijardi maraka. Kada posmatramo pokazatelje, Republika efikasnije koristi imovinu i pruža bolji povrat. Korporativna struktura Federacije većinom je finansirana dugovima, dok je u Republici većinom sopstvenim kapitalom. Kada bismo rizičnost privrede Federacije i Republike sveli na isti nivo, tada bi dodatne obaveze, kredite koje privredna struktura može da "nosi", bile veće za osam milijardi KM - sa 22 milijarde na 30 milijardi, rast obaveza za trećinu. Sposobnost se ogleda u činjenici da privredna struktura Federacije tako funkcioniše.
Kratkoročni indikatori u prvih sedam mjeseci maloprodaje su pozitivni u našoj Republici (rast od 10%), dok su u Federaciji negativni (-1,1%). Izvoz nastavlja da raste - julski izvoz je najveći otkad se mjeri. Kreditna aktivnost je izuzetno intenzivna, a depozitna aktivnost očekivano dobra. Kod kredita je interesantno da je njihov rast u našoj Republici intenzivniji. Tri puta je rast kreditne aktivnosti intenzivniji nego u proteklih petnaest godina. To je dobro jer, ako posmatramo privatnu zaduženost naših građana, ona je na nivou polovine zaduženosti stanovnika u Federaciji. Pod privatnom zaduženošću (eng. private debt) podrazumijeva se zaduženost privrede i građana. U Republici ova zaduženost iznosi 3,5 milijardi KM prema stanovništvu i porodicama, dok je kod privatnih preduzeća taj iznos 2,7 milijardi. U Federaciji BiH dug je tri puta veći - privrednim društvima 9,9 milijardi KM, a stanovništvu 9,8 milijardi. Privatnim dugom stvara se privatna tražnja, privatna potrošnja i privatne investicije. Jedna marka privatne potrošnje i privatnih investicija povećava nivo ekonomije između dva i pet puta. U odnosu na ekonomsku snagu, mjereno BDP-om, da privatne dugove između Federacije BiH i Republike dovedemo u istu ravan, stanovništvo Republike moglo bi se zadužiti za dodatnih 1,5 milijardi, a privreda Republike za 2,4 milijarde KM.
Najveći ekonomski izazov za budžet narednog perioda je dospijeće londonskih obveznica u aprilu - potencijalni rizik za javne finansije. Riječ je o 293 miliona evra duga koji dospijeva. Izazov je izražen jer se ovakav događaj do sada nije desio. Iako to predstavlja likvidnosni rizik, visoki dužnosnici smatraju da je pitanje riješeno. U prilog tome ide i činjenica da je, prema posljednjem izvještaju iz avgusta 2025. godine, američka rejting agencija "Standard & Poor's" dala jasan stav. Ovo je jedna od najvećih rejting agencija na svijetu. Prema izvještaju o rejtingu Republike Srpske, osnovni scenario za koji vjeruju da je najizvjesniji jeste da će plaćanje duga po osnovu ovih obveznica biti na vrijeme i u potpunosti izmireno. Politike, mjere i aktivnosti narednog perioda potrebno je voditi tako da ne budu populističke. Naime, posmatranjem istorijskih obrazaca u posljednjih 120 godina, svaka populistička epizoda imala je katastrofalne posljedice - u narednih 15 godina od sprovođenja takvih politika dolazilo je do pada dohotka od 15% (u prvih pet godina za 5%). To je oko 1.600 KM na godišnjem nivou ili 120.000 KM tokom životnog vijeka u našoj Republici. To niko ne želi, naravno. Ako ćemo pak posmatrati odluke iz 2020. godine, narativ toga doba i mjere koje su sprovedene bile su kategorisane kao populističke. Realizacija je bila teška. Četiri godine nakon tih mjera možemo tvrditi da je dohodak po glavi stanovnika rastao u korist stanovnika Republike u odnosu na državni nivo. Naime, prema istom izvještaju agencije "Standard & Poor's", prosječni dohodak po glavi stanovnika izražen u dolarima u Republici bio je za 1.100 dolara manji u odnosu na nacionalni dohodak po glavi stanovnika BiH. Tolika je razlika bila prije četiri godine.
Nakon sprovedenih mjera, odnos u dohotku po glavi stanovnika između Republike Srpske i nacionalnog nivoa, po prvi put otkad se mjeri, ide u korist stanovnika naše Republike. To ne treba da bude pamflet, već egzaktan stav. Ne naš, nego nekog sa strane - nekog ko je gradio kredibilitet da mu se vjeruje u posljednjih sto godina. Jaz i razlika između ova dva dohotka smanjeni su, a ne povećani.
Sljedstveno iskustvima, ako se sprovode populističke mjere, razlika bi trebala da se povećava, a ne da se smanjuje. Dakle, ne možemo govoriti o populističkim mjerama. Mjere usmjerene na porodicu, radna mjesta i društvenu koheziju pokazale su se ispravnim.
Ako je dohodak povećan, a ne smanjen, od koristi je preuzimati inicijativu za uspostavljanje politika Republike na državnom nivou i na nivou drugog entiteta. Za početak primjerom, a onda savjetom. Na taj način bismo prostor Bosne i Hercegovine, prostor Balkana, približavali dohotku Evrope i razvijenih zemalja. Tako bismo opet, u narednih pet godina, pobijedili sebe. U ovome imamo snažnog saveznika - činjenicu da privreda ima niži rizik, bolji povrat i zabilježen rast dohotka. Zato se mjere od prije četiri godine danas pokazuju ispravnim u svom punom kapacitetu.