Kolumne

Teme o kojima se priča iz drugog ugla

Aleksandar Radeta

U posljednje vrijeme se dosta pričalo o tome kako se predsjednik Republike Srpske nije rukovao s ambasadoricom SAD u BiH.

Mnogo novinara, a i političara su jedva dočekali da upute kritike predsjedniku kako je ispao nekulturan i kako je mogao preskočiti ambasadoricu prilikom rukovanja. Suština je sasvim drugačija... Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, jedan je od rijetkih školovanih političara u BiH. Pod pojmom školovanih mislim na to da je završio Fakultet političkih nauka u Beogradu prije rata i školovao se da jednog dana bude političar. Takođe, i SAD ne šalju neškolovane diplomate, a pogotovo ne za ambasadore. Kako se predsjednik nalazi pod sankcijama SAD, u slučaju da je pružio ruku ambasadorici prilikom pozdravljanja, ona zbog sankcija ne bi smjela uzvratiti pozdrav jer bi time prekršila sankcije koje je uvela njena zemlja. Znajući to predsjednik joj nije pružio ruku da se pozdrave, i na taj način izbjegao još veće neprijatnosti za oboje.

Ovih dana slušamo kako Sindikat policije prijeti štrajkom jer im nisu uplaćeni troškovi za prevoz. Živeći na ovim prostorima i stalno se vozeći autobusima nikad nisam ni vidio da policija u uniformi plaća karte. Tako je prije bilo i sa svim ostalim uniformisanim licima. Nije logično da uniformisana lica štrajkuju. U mnogim državama Evrope, na koju se ugledamo, čak i državnim službenicima nije dozvoljeno da štrajkuju, a pogotovo ne uniformisanim licima. Potrebno je ovim licima dati bolji status, ali ružno je da oni koji su u funkciji zaštite države prijete štrajkom protiv te iste države zbog neisplaćivanja troškova koje većina njih nije ni imala.

Počinje sezona žetve i tema su podsticaji u poljoprivredi. Na nekoj TV stanici vidio sam izjave poljoprivrednika kako je to malo i kako to treba povećati. Jedan od poljoprivrednika je objašnjavao da kad se odbiju troškovi a zbroji cijena od posticaja i cijena koju je dogovorio da izveze pšenicu u Tursku - zarada je minimalna. Po njemu jedino je rješenje da se povećaju podsticaji kako bi on imao zaradu prilikom prodaje pšenice u Tursku. Pitanje je zbog čega Republika Srpska treba izdvajati sredstva iz budžeta da bi ti proizvodi završili negdje daleko od njenih građana.

Stavovi iz kolumne ne odražavaju stavove redakcije "Nezavisnih novina"

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije