Prošlog vikenda boravio sam u Bosni i Hercegovini povodom obilježavanja 20. godišnjice srebreničkog genocida. Osjećao sam da je to moja dužnost prema građanima, kao bivšeg izaslanika za Srebrenicu.
Komemoracija je bila tužna i dobro posjećena od strane međunarodne zajednice; iako su je pokvarili pojedinci koji su dokazali da nisu sposobni da pokažu poštovanje za žrtve ove tragedije, kao ni poštovanje za članove njihovih porodica. Organizatori, kao i Predsjedništvo BiH su poslali zvanično izvinjenje zbog incidenta i postupaka ovih zavedenih ljudi.
Godišnjice i komemoracije su uvijek izvor tenzija u zemlji gdje su sjećanja na rat još svježa. Ali, tokom ove kratke posjete imao sam prilike da vidim da su tenzije i frustracije unutar ove zemlje daleko dublje. Po svemu sudeći, one su izazvane pričom o separaciji, ali i nemogućnosti političara ove zemlje da napreduju po pitanju reformi.
Ekonomska situacija stagnira, ili je možda još i gora nego što je bila. Napredak BiH na putu ka evropskoj budućnosti je u zastoju. Mogućnost članstva u NATO, što bi trebalo da učvrsti bezbjednost i političku stabilnost u zemlji, i dalje izmiče.
U svemu ovome, ovonedjeljna diskusija u Narodnoj skupštini RS o mogućem referendumu samo dodatno ubrizgava otrov u ionako teško političko okruženje. Predloženo pitanje koje će biti ponuđeno pred glasače u RS je izmijenjeno, ali njegova nezakonita i antidejtonska priroda je očigledna. I dok Ustav RS dozvoljava pravo na održavanje referenduma, to pravo je ograničeno samo na ona pitanja koja spadaju u nadležnost entiteta. Ovo je u skladu sa međunarodnom i evropskom praksom, što je i potvrđeno od strane Venecijanske komisije koja je pri Savjetu Evrope.
I dok je, kako sam rekao, došlo do promjene u formulisanju pitanja, suština referenduma je direktno protiv statusa i ovlašćenja visokog predstavnika i državnih institucija. Ovo pitanje nikako nije u nadležnosti RS. Ukoliko se održi jedan ovakav referendum i bude se djelovalo po njegovim rezultatima, onda je to kršenje Dejtonskog sporazuma i njegovih aneksa. Članovi međunarodne zajednice, koji su krajnji garanti Dejtona, moraju odgovoriti na ovakvu provokaciju. Oduvijek sam se nadao da će Bosna i Hercegovina postepeno učvrstiti svoje veze sa Evropom te postati članica EU i NATO. Još dok sam bio ambasador, zemlja je napredovala na ovom putu. Bilo je to pozitivno vrijeme i trebalo bi se vratiti tome. Šablon uspjeha koji su izabrali drugi širom Evrope, ali i na području bivše Jugoslavije je isti; prvo obezbijediti političku stabilnost i bezbjednost kroz članstvo u NATO, a zatim ekonomski prosperitet kroz članstvo u EU. Ovo je prava strategija za BiH, kako za državu tako i za entitetske vlade, i svi zajedno moraju da sarađuju kako bi implementirali tu strategiju. Na 20. godišnjicu Dejtona, narodi BiH ne trebaju nove političke avanture i manevre. Ono što oni žele jeste politički i ekonomski napredak, kako za njih same, tako i za njihovu djecu.
Autor je bivši američki ambasador u BiH i bivši izaslanik međunarodne zajednice za Srebrenicu
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.