Kolumne

Ukrajina razorena i prije ratnih operacija

Ukrajina razorena i prije ratnih operacija
Foto: N.N. | Ukrajina razorena i prije ratnih operacija

Dok je pažnja javnosti usmjerena na ratne operacije u Ukrajini, ne bi se smjelo zaboraviti da je ta zemlja iznutra bila i prije oružanih sukoba skoro uništena i njeno društvo razbijeno.

Ukrajina je u svojoj bespogovornoj zapadnoj orijentaciji prihvatila model društva koji je od te jedne od prirodno najbogatijih zemalja Evrope napravio zemlju sa najsiromašnijim i najnezdravijim, najbolesnijim stanovništvom, sa najkorumpiranijim sistemom i koja je izrasla u centar ilegalne trgovine ženama i cigaretama. Zapad je istovremeno umjesto razvoja Ukrajincima nudio oružje i mržnju prema Rusiji. Naspram osiromašenog stanovništva je nekolicina milijardera koji su kroz svoju navodnu zapadnu orijentaciju opljačkali zemlju.

Ukrajina je najogoljeniji i nažalost najtragičniji slučaj destruktivnog modela društva koji Zapad, pod izgovorom reformi i takozvanog evropskog puta, nameće zemljama istočne Evrope. Ukrajina je žrtva "evropskog puta", Ako je, doduše, za bilo kakvu utjehu, Zapad to isto radi i svojim društvima, samo što se, zbog velikih unutrašnjih rezervi, to do sada nije primjećivalo.

Evo samo nekoliko ukrajinskih primjera. Zakon o minimalnoj zaradi je uveden 2015. i tada je minimum bio 34 evrocenta po satu rada. Povećana je 2017. na 68, 2019. na 78 centi, a 2021. na 1,21 evra. To je zvanično, ali to ne znači da su radnici tako i plaćani. U 2017. godini prosječna mjesečna plata je bila 96 evra. A formalno država garantuje platu od najmanje 166 evra. Stalna je praksa, posebno u najslabije plaćenim poslovima, kao na primjer u tekstilnoj industriji, da su te male plate isplaćivane u ratama, a mnoge nisu nikada ni isplaćene. Godišnji odmori mnogima nisu zagarantovani ili plaćeni.

Najteže je u tekstilnoj industriji, gdje mahom rade žene i ta industrija vezana je za strane kompanije. Zvanično u Ukrajini ima oko 2.800 registrovanih tekstilnih kompanija, ali otprilike isto toliko onih koje nisu registrovane. One su samo dio, podizvođači kompanija u komšijskim zemljama, posebno u Poljskoj, ali i u Rumuniji i Mađarskoj, koje su članice EU. Većina od 220.000 zvaničnih radnika u tekstilnoj industriji su starije žene. One preživljavaju zahvaljujući kućnim baštama, ali među njima su masovne razne bolesti izazvane slabom ishranom.

Slično je i sa industrijom obuće, koja je vezana za kompanije iz EU. Tako najmanje 41 odsto cipela koje na tržište stižu iz Rumunije, Mađarske i Italije su napravljene u Ukrajini, a na njima piše "Made in EU".

                Potpuno bezakonje čije je glavno izvorište u politici EU. Masovna korupcija koju u stvari predvode evropske kompanije i političari. Ali nijedna organizacija za ljudska i radnička prava o tome ne govori. Samo pominju Bangladeš i azijske zemlje.

Onda je na redu industrija koja pravi sitne dijelove za automobile. Njih je u Ukrajini oko nekoliko hiljada, prije svega iz Amerike i EU. Samo iz Njemačke ih ima oko 2.000. Pa onda farmaceutske kompanije. I oni doduše malo bolje plaćaju, minimum između dva i tri evra po radnom satu, ali znatno manje nego u EU.

Umjesto razvoja Ukrajina je osiromašila i onda su mnogi odlazili u inostranstvo. Tokom devedesetih godina prošlog vijeka nekoliko stotina hiljada radnika je prvo otišlo u Rusiju. Kasnije je krenula migracija na Zapad, posebno poslije državnog udara 2014. U to vrijeme je oko pet miliona Ukrajinaca otišlo da radi na Zapad. Od toga oko dva miliona u zapadnu Evropu, a oko tri miliona u susjedne zemlje EU, najviše, oko dva miliona, u Poljsku. U Poljskoj je razvijen i posao agencija koje Ukrajince proglašavaju Poljacima i onda ih šalju na slabo plaćene poslove u Njemačku.

Razlika u platama žena i muškaraca za isti posao je u Ukrajini između 32 i 40 procenata. A u EU je u prosjeku 14 odsto. Toliko o evropskoj Ukrajini.

I mnoge žene, posebno samohrane majke, upućene su na prostituciju. U Ukrajini je prostitucija zvanično zabranjena, ali ukrajinski gradovi su prepuni javnih kuća. Procjenjuje se da se prostitucijom bavi oko 180.000 žena, među kojima ima mnogo i učiteljica koje sa mjesečnom platom od 140 evra ne mogu da žive. Posao je posebno razvijen sa turistima, njima se usluge nude za 80 evra, a žene u prosjeku, ili nije neuobičajeno, imaju do osam klijenata dnevno. Nešto manje od polovine tog novca ide tim ženama. Njihova zaštita ne postoji. Trećina njih postaju narkomani, a trećina je oboljela od side.

Veliki broj prostitutki odlazi na Zapad, najviše u Njemačku, gdje je prije dvadesetak godina prostitucija legalizovana.

Pored prostitucije, veoma je razvijen posao za surogat majke. Ukrajina je globalni centar za iznajmljivanje žena da iznesu trudnoću drugim ljudima za pare. Osiromašene žene nemaju drugog izbora, a Ukrajinke su poželjne surogat majke. U EU je to zabranjeno i taj posao je uvezen iz Amerike, u kojoj je surogatstvo legalno. To se radi preko agencija kojih je najviše u Kijevu i Harkovu. Cijene za trudnoću su od 39.900 do 64.900 evra. Parovi koji na takav način žele da dobiju dijete dolaze iz Amerike, Kanade, zapadne Evrope i Kine. Te surogat majke tokom trudnoće dobijaju mjesečno između 300 i 400 evra, a kada se porode, ako je sve u redu, dobiju bonus do 15.000 evra. Ali, ako se nešto nepredviđeno desi ili roditelji odbiju da uzmu dijete, onda one ne dobijaju ništa. Njihova prava ne postoje, a u EU, gdje je to zabranjeno, niko ne reaguje i tu se ne spominju takozvane evropske vrijednosti.

Posebno je zanimljiva poljoprivreda, u kojoj su se, pored privatizacije industrije, desile i najveće pljačke. Poslije dobijanja nezavisnosti u Ukrajini je oko sedam miliona poljoprivrednika koji su do tada bili organizovani u zadruge i kombinate dobilo po otprilike četiri hektara zemlje u vlasništvo. To međutim nije dovoljno za održivu proizvodnju pa je većina njih dala zemljište u zakup. I to domaćim i stranim oligarsima. Oni plaćaju oko 60 evra godišnje po hektaru. Tako, na primjer, oligarh Andri Verevski i njegova "Kernel grupa" su na taj način sakupili 570.000 hektara obradive zemlje, a američka investiciona grupa "NCH Capital" iz Njujorka oko 400.000 hektara. Među stranim najviše je kompanija iz Njemačke, a u te poslove su uključeni i penzijski fondovi iz Švedske i Holandije.

U svjetlu kampanja da se dozvoli izvoz ukrajinskog žita treba da se zna da to nije žito građana i države Ukrajine, nego oligarha i stranih investitora. Od toga Ukrajinci nemaju ništa - još jedna obmana.

Ti zakupci zemljišta redovno dobijaju velike kredite od Evropske banke za obnovu i razvoj i Evropske investicione banke, a Ukrajina ih istovremeno oslobađa dijela poreskih obaveza. I naravno sva sjemena daju uglavnom kompanije iz Amerike i Njemačke. Uz to, vlada Vladimira Zelenskog je 1. jula 2021. ukinula zakupe i oligarsi sada mogu da kupe to zemljište.

Veoma je razvijen i posao sa švercom cigareta. I to ne privatni, nego kompanijsko-državni. Odmah po dobijanju nezavisnosti najveći svjetski proizvođači, od "Filipa Morisa" do "Japan Tobaccoa" su otvorili fabrike u Ukrajini. Poznate marke kao marlboro su uglavnom rađene za izvoz. Više od 90 odsto "Filipa Morisa" u Ukrajini je bilo za izvoz. Vlada je drastično smanjila taksu na cigarete, za više od pola nego u Evropi, a carinske službe su zatvarale oči.

To je u stvari bila proizvodnja za krijumčarenje i ilegalnu trgovinu. Evropska komisija je tužila "Filip Moris" i "Rejnolds", ali je sud u Njujorku odbacio tužbu. Kasnije je "Filip Moris" sam pristao da plati 1,3 milijarde dolara, ali tokom 12 godina. Ali, još ništa nije plaćeno.

Ukrajina je postala globalni centar isporuke ilegalnih cigareta Evropi. U Ukrajini kutija marlboroa košta 2,5 evra, a u Britaniji 15, Njemačkoj sedam, u Francuskoj 10 i tako dalje. Dio tog evropskog lanca ilegalne trgovine cigareta je i Kosovo, koje uvoz registruje po cijeni od 1,65 evra. Može se zamisliti koji su profiti.

Ali najsiromašnija država Evrope više od drugih, najviše, izdvaja za naoružanje. Sa 5,9 procenata bruto društvenog proizvoda (BDP) koje izdvaja za oružje ona je u svijetu odmah iza Saudijske Arabije. Čak i više od Izraela. Ukrajina, do aktuelnog rata, sa svojih 292.000 vojnika na 41 milion stanovnika je imala više vojnika nego Njemačka, Francuska, UK, Italija, Španija, Rumunija i Poljska.

U takvom ambijentu za mnoge je vojska bila jedini izlaz. Gdje je otišao taj novac? U najvećoj mjeri za "vojnu pomoć" Zapada i kupovinu zapadnog oružja. Svu tu "pomoć" je Ukrajina platila.

Ukrajina se naoružava, a narod je sve siromašniji. Prosječna penzija 2013. je bila oko 140 evra, a 2017. 55 evra.

I sve je manje ljudi. Kada je stekla nezavisnost, Ukrajina je imala 51 milion stanovnika. Prije ovoga rata imala je međutim 41 milion. Međunarodna organizacija za migracije je procjenjivala da će Ukrajina do 2050. godine imati 32 miliona stanovnika. Sad je to naravno još gore jer tokom aktuelnog rata milioni ljudi su napustili zemlju. Nema preciznih podataka, ali se procjenjuju da u onome što se trenutno predstavlja kao Ukrajina, dakle bez Donbasa, ne živi više od 20 miliona ljudi.

Najsiromašniji stanovnici Evrope su i najbolesniji. Ukrajina je na prvom mjestu u Evropi po broju smrti zbog neuhranjenosti, kako je to utvrdio "European Journal for Epidemiology" 2019. godine. A zemlja puna hrane. Kako to? Ne bi se smjelo zaboraviti da su Amerika i Zapad u Ukrajini imali desetine tajnih biohemijskih laboratorija gdje su izvođeni razni eksperimenti i to na živim ljudima i ko zna kakve su posljedice za one koji su za izvjestan novac pristali da se na njima eksperimentiše.

A Brisel uporno saopštava da Ukrajina "impresivno brani evropske vrijednosti". Licemjerje Evrope nema granica.

Ali, život je ipak jači od licemjerja. Tako i sama Evropa, uprkos saopštenjima iz Brisela, polako priznaje da bi i ona, kao i Ukrajina, mogla da bude žrtva svoje nakaradne politike prema Rusiji. Pa se već, kako podsjeća londonski list "Gardijan", glasilo zapadne Duboke države, pojavila sumnja da bi Evropa mogla uskoro da izda Ukrajinu i "zabode joj nož u leđa". Zapadna javnost je, tvrdi list, zabrinuta i to se graniči sa panikom prije svega zbog porasta cijena energije, hrane i troškova života. Pojavile su se i sumnje u samu stabilnost Zapada.

 Mnogi zato očekuju da bi u nekom skorom trenutku Evropska unija, da bi ublažila svoje ekonomske probleme, mogla da primora Ukrajinu da potpiše neku vrstu mirovnog sporazuma sa Rusijom. Drugim riječima, da kapitulira.

Kako se god rat završi, predstoji dugi oporavak ne samo privrede, obnova socijalnog tkiva i izgradnja drugačijeg modela društva, i to ne samo u Ukrajini, nego i u cijeloj Evropi. Za sada cijenu plaća Ukrajina, ali neće biti i jedina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije