Za mnom! Vremenska mašina je spremna. Ono što je daleko, blizu je…
Ključno pitanje nije gdje idemo, nego kada.
Čekam da zamiriše proljeće, pa da počnemo sve iznova.
Namjerno ne govorim ispočetka, nego IZNOVA. To je posebna riječ.
Jer početak je uvijek samo jedan, ali dalje se možemo kretati novim putevima.
I drveće svakog proljeća krene iznova. I cvjeta li cvjeta…
Čim osvane mart, odmah se zakažem kod frizera, na pramenove. Ti proljetni pramenovi u kosi su moj japanski kintsugi.
Japanci popravljaju slomljene dragocjenosti zlatom, ne krijući da je do loma došlo, pa postaju bolje nego što su bile, ističući svoju istoriju. A ja se blajhanjem sastavljam ponovo. Neko zlatnim prahom, neko blanšom! Svako kako zna i umije.
Dakle, spremna sam. Da krenem iznova. Sve sa pramenovima.
Sjećate li se kada u filmu "Mi Nismo Anđeli" Miki Manojlović vitlajući kalupom za rastezanje cipela objašnjava Nikoli Koji: "Šta ti je moć navike? Navikli da ih bijem ovim, pa to ti je."
Ne postoje dobre i loše navike, samo one koje nam služe na putu do cilja i one koje nas vuku u krivi smjer. Zato pažljivo!
Kako do pravih navika? I zašto? Evo mog slučaja…
Vršljajući po knjižari, ugledam knjigu zlatnih korica, Atomske Navike. Nikada nisam kupovala nikakve knjige tipa "Kako da…. ovo ili ono", ali ova je baš svjetlila pored drugih. Prelistam par stranica i dopadne mi se. Nauka i iskustvo. Možda i zbog korica jer sam kao svraka, skupljam sve što blješti. Kupim knjigu…
Zašto baš atomske navike? Male su kao atomi, a čine i nas i sve oko nas.
Djeluje komplikovano, ali jednostavno je. U čemu je fora?
Sasvim mala svakodnevna poboljšanja koja oblikuju navike. I rezultat eksplodira. Navodno djeluje na sve, od mršavljenja do mijenjanja cijelih života… Naravno da ne možemo od nas napraviti osobe koje nismo, ali možemo se bar apdejtovati.
Kako? Pomalo. Najbolje mi je poređenje sa kockom leda. Izvadite iz frižidera kocku leda, na temperaturu od 26 stepeni. Povećavate temperaturu, stepen po stepen, 27, pa 28,...30, 31, ali ništa se ne događa. I odjednom u nekom momentu cijela kocka se otopi.
Važno je ono što ćemo dobiti, ono što radimo i ono u šta vjerujemo.
Ali proljeće je, pa je možda aktuelnije mršavljenje. Recimo, kada smo na dijeti, vježbamo i zdravo živimo. Skinemo 20 kg, onda posustanemo i brzo se vratimo na staro. Zašto? Jer ne vjerujemo da smo mi ta prezgodna fit osoba. I dalje mislimo da smo debeli i nezgodni.
Pogled na svijet i slika o sebi je ključ. Imali smo rezultate, ali ne i identitet. Šta uraditi?
Ponašajte se kao osoba kakva želite da budete, vjerujte da već jeste ta osoba. Tu je poenta.
To je stvar identiteta.
Ufurajte se u život kakav želite i svaki dan se pomjerajte ka tom cilju neprimjetno dok odjednom ne shvatite da ste stigli. Mic po mic.
Ideja je da kroz male promjene u svakodnevnom ponašanju napravimo dublju promjenu da se rezultati održe kroz vrijeme i situacije.
A gdje je tu magija? Ne postoji.
Mada sam za svaki slučaj taj dan u knjižari kupila i čarobni štapić sa zvjezdicom na vrhu. Možda zatreba, to sa magijom se nikad ne zna.
Prvo moramo skočiti udalj. Sa zrnom mašte u džepu. Skočite u budućnost i zamislite sebe, kakva osoba želite biti. Ono u šta vjerujete postaje stvarnost. Jer fantazija je mišić naše duše, kaže Nabokov.
Evo ja, zaista vjerujem da ću pisati knjige dok ptičice cvrkuću ili galebovi klikću. Može šuma, mada bi more bilo bolje, jelda? Ali bar do šume da doguram. Sa odličnim internetom i ljuljaškom između drveća. I konačno se više neću baviti ozbiljnim brojevima. Samo slova. I cvrkut. Moj. Biću prava Slou Living Ptičica. Ostale ptice ionako cvrkuću same od sebe.
Obavezno si napravite podsjetnike u okolini, nešto da vas opominje. Kupila sam drečavi tirkizni tefter i napisala sam u njega sitne korake za mart, kojima se krećem na novom putu. I cvjetnog miša za laptop. Kad pogledam u taj mali rokovnik i miša, osmijehnem se.
I znam da ću napisati knjigu, drečavih korica.
Ali ne zaboravite, važno je okruženje, ne samo ljudi sa kojima želite biti nego i oni sa kojima ne želite provoditi vrijeme. Izbjegavajte u širokom luku ljude koji gaje gorčinu i žive prazninu. Prodisaćete, vjerujte mi. I ja sam.
U ovom eksperimentalnom programu, glavna uloga je moja. Vidjećemo šta će se desiti ako se budem pridržavala atomskih navika. Odustati je uvijek lako.
Ne vjerujem da ću do ljeta postati junakinja kao Modesti Blejz, ali atom po atom, korak po korak, ko zna…
Ovaj put nije važno samo odredište, važno je i putovanje.
Jer što bi rek'o Pikaso, sve što možeš zamisliti je stvarno.
YOUR NOW IS NOT YOUR FUTURE
P.S . A Žmu? Eno ga pravi brvnaru i razapinje ljuljašku. Niste valjda mislili da ću sama sve ovo?
Lav ju
Chic Vanilica
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
