Kolumne

VANILICA U CIRKUSU: Jednom se živi

VANILICA U CIRKUSU: Jednom se živi
Foto: Svjetlana Panić | VANILICA U CIRKUSU: Jednom se živi

Oh, kakvi uzbudljivi dani!

Odmah da vam kažem, stvarno sam istetovirala sasvim malo crveno srce, na članku ruke. I jako mi se sviđa. Simbolično sam taj dan nosila majicu na kojoj piše JEDNOM SE ŽIVI. Namjerno.

Ja koja ne podnosim bol nisam mogla dočekati zakazani termin. Neobjašnjivo istinito. I uopšte me nije zanimalo hoće li me boljeti. Baš svašta.

 

I onda ukapiram, to je moj Bum.

Ako ste predugo na jednom mjestu treba vam neki Bum. Bum sa velikim slovom.

Kao iskorak.

Ali uvijek zaboravimo da svako putovanje zapravo počinje odlukom da se pokrenemo, a ne korakom, kako se priča.

A ja sam BogaMi odlučila.

 

Znate ono, kad je učenik spreman, pojavi se učitelj. To mi je omiljeni momenat filma Zoro Osvetnik. Pojavi se Entoni Hopkins, to kaže i teatralno zamahne svojim crnim plaštom.

Kakav fleš, a?

FOTO Svjetlana Panić
FOTO Svjetlana Panić

Bum. Bum.

Tako vam je sada sa mnom. Spremna sam. Evo, pojavio se opet i Entoni, njegov intervju u kom govori o životu, pronašao me je na internetu u pravom trenutku. Doduše, ovaj put nema plašt, ali ima smoking i leptir-mašnu.

Šta kaže Sir Entoni?

Uporedio je život sa kutijom čokolada. U životu smo kao djeca kojoj daju veliku bombonjeru. Uživamo u čokoladicama, brzo ih jedemo, nekad i halapljivo, dok ne shvatimo da ih nema više tako puno. Tek tada počnemo da ih gustiramo polako sa posebnim uživanjem. I ispostavi se da su te preostale puno ukusnije nego sve one koje smo pojeli na brzinu. Jer ih drugačije vidimo iako su sve bile iste.

 

Tako se dogode i putevi koji vas promijene. Avanture života.

 

Sad svi pogledajte u svoju kutiju bombona. Koliko ih imate?

Ja sam već zagrizla u drugu polovinu. Već svaku čokoladicu prvo dobro zagledam da je zapamtim, pa je polako pojedem. Doduše kod mene su dugovječni u familiji, ali to vam se nikada ne zna.

Dakle, učenica je spremna.

FOTO Svjetlana Panić
FOTO Svjetlana Panić

A kada učimo, učićemo od najboljih, zar ne? Znate li ko je Robin Dejvidson?

Nisam ni ja znala do prošle sedmice. Do filma Staze.

 

Robin je mlada žena koja je sedamdesetih godina pješačila skoro tri hiljade kilometara kroz  australijsku pustinju do okeana, sa četiri kamile i psom. Fotoreporter Nacionalne geografije ju je povremeno fotografisao, praveći reportažu o njenom nevjerovatnom poduhvatu u kom je željela da pronađe smisao izvan buke koju stvara moderno društvo.

 

Iako je bila sama, putovanje je bilo potpuno suprotno od usamljenosti. Osjetila je veću povezanost sa ljudima nego ikada u životu. Čak je i sat koji je stalno nosila sa sobom, koji joj je poklonio otac, u nekom momentu bacila jer vrijeme je odjednom postalo potpuno nebitno. Putujemo sami da bismo istražili i razumjeli sebe, povezali se sa svojim životom ili da bismo prekinuli sve veze. Izaberite i pravac i smjer.

 

U trenu kada počnete da vjerujete u sebe, magija počne da se dešava. I možete prepješačiti pustinju. Jer običan čovjek može bilo šta. Zapamtite dobro. Ali moramo prvo bosi hodati po zemlji da očvrsnemo stopala. Tako kažu. I ponekad ego malo izlomiti na komadiće jer od toga se napreduje. Ali ne morate baš po pustinji, sa kamilama kao jedinim društvom. Izađite u dvorište, hodajte bosi. Očvrsnite!

FOTO Svjetlana Panić
FOTO Svjetlana Panić

Jer ŠtoBiRekla Robin "Putovanja sa kamilama ne počinju i ne završavaju, samo mijenjaju oblik". Kapirate?

 

I još nešto... Nemoj slučajno, ako neko od vas sretne Žmu da mu ovo prepriča, da bih možda i po pustinji hodala. Figurativno, ofkors. Ne nasjedajte!

Htio je neki dan da sredimo špajz. Zamislite, rekao je da ja tamo imam toliko nepotrebnih stvari da će početi da vrišti svaki put kad otvori ta vrata.

 

Ajde, čekam te ispred špajza. Jesmo rekli da ćemo to danas da sredimo.

Ali ja baš danas ne mogu, vidiš da sam tek istetovirana, tamo je prašina.

Podignem ruku da vidi moje malo crveno srce i pošaljem mu poljubac.

Pobijedila si, za sve ove godine ovo je najbolji izgovor zašto ne želiš da spremaš špajz.

Tačno sam znao da će neko tvoje ludilo biti i ovaj put presudno.

 

Savršenstvo umara.

SAVRŠENI NISMO.

HAJDE DA SLAVIMO ONO ŠTO JESMO.

I zakoračimo u avanturu našeg života.

Da li vam je dosadilo to što ste postali?

 

THE HAPPIEST PEOPLE DON'T HAVE THE BEST OF EVERYTHING,

THEY JUST MAKE THE BEST OF EVERYTHING.

 

Lav ju

Chic Vanilica

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije