Smijem se, a plakala bih. Sjedim u pidžami sa čekićem u krilu i gledam oko sebe. Ne znam ni kako ni zašto, ali svake godine pojavi se taj trenutak iz pjesme Olivera Mandića. I ja se smijem. Ne plačem, mada bi se moglo i to.
Sad ću vam sve ispričati, samo da potegnem iz flašice sirup za kašalj jer za sirupe nikada ne koristim kašiku. Cugnem otprilike. Šta ima veze.
Mislim da vam se ovo nije još desilo. Javite mi ako jeste. Da se smijemo zajedno. Ili da znate ako vam se desi, odmah počnite da se smijete. Ne vrijedi ništa drugo, majke mi.
Da li vam se ikada dogodilo da ste završili krečenje, odlijepili zaštitne trake, skinuli najlone, oprali parkete, vratili namještaj, sjedili naveče i gledali TV, otišli na spavanje, ustali ujutro, pogledali zidove i rekli "Idemo ponovo" i uradili sve ispočetka. Da li vam se to desilo? Nama jeste.
Ma kako to? Fino. Evo.
Dakle, pregazio me je neki virus, sve me boli i nije mi ni do čega, a krečenje je počelo. Žmu je rekao, ko zna kad ćemo uhvatiti majstore, uradimo sad sami i slobodni smo. I meni se dopalo. Ionako nisam mogla podnijeti da, kao i obično, u nevrijeme, ulete majstori dan-dva, okreče sve i izađu. I ja ostanem u kući izvrnutoj naopačke. U spremanju i ribanju bez kraja i početka. Dio po dio ćemo. Sviđa mi se. Slow living, slow krečenje.
Tako da je sve počelo potpuno bezbolno.
Jedan dan hodnici. I plafon u kupatilu. Pa dan odmora. Treći dan, spavaća soba. Žmu kaže, ma ja ću to začas, bukvalno ima samo zid i plafon. Jer jedan zid zauzima plakar, drugi foto-tapeta mojih džinovskih zelenih tulipana. Više od pola trećeg zida su prozori.
Ulazim u sobu da iznesem knjige koje stoje pored moje strane kreveta. Žmu, smijući se, govori: "Ma bježi, još ćeš mi dnevnicu tražiti ako se zadržiš koju sekundu više. Ionako si se odmah razboljela čim sam pomenuo krečenje." I ja naravno zbrišem. Ali samo da se zna, brisala sam podove tako bolesna. Bez dnevnice.
I tako prođe tih par dana, stvarno začas. Srećom, radna soba okrečena prije par mjeseci. Tu nismo ni provirili.
I dođe na red dnevni boravak.
Sad počinje zaplet. I kulminacija i rasplet. Drama ili crtani film, izaberite sami.
Dnevni boravak su, zapravo, spojene dvije sobe, trpezarija i kuhinja. Mora se u dijelovima krečiti. Ali prvo, redizajn. Znate i vi kako je kad imate puno slika, sitnica sa putovanja, uspomena. I želite novi raspored svega. Jer nismo dugo ništa mijenjali.
Buše se zidovi, premješta se sve. Retro je in. Babini gobleni se svečano vraćaju na trpezarijski zid. Lotre, čekić i ekseri. I nas dvoje. Ja u pidžami, za po kući. U drugoj spavam, naravno. Dva dana su trajale pripreme. Ne samo što smo sve okačili gdje smo mislili, nego smo odmah sve i poskidali, ispraznili police sa knjigama, lijepili zaštitne trake, izgurali namještaj na sredinu sobe, sve prekrili najlonima.
Znate već kako to izgleda. P R E T U M B A N O.
Do sada smo krečili bojom koju smo već imali. Jarko žuta. Divna. Topla i jaka. Ali nemamo je i za dnevnu sobu.
Hoćemo li ovdje boju kao prošli put? Da. Nas dvoje smo je mutili, odmah da vam kažem. Jedna osvježavajuća svijetla žuta. Limunčić od boje. Sicilijanski.
Kupimo bijelu boju. Pomiješamo sa žutom onim velikim molerskim mikserom kao za nes kafu. Sve isto uradimo kao prošli put. Da me ne pitate jeste li ovo ili ono?
Ali krečenje ide sporije.
Ne razmazuje se dobro. Ćoškovi nisu kako treba, ali popravićemo. Jednom, drugi put. Kao da je šareno. Šta se događa? Jesi uzeo ovo drugu marku? Nisam. Sve isto kao prošli put. Bukvalno.
I mi u fazonu kao sve će to biti dobro kad se osuši, skinemo zaštitne trake, najlone, uhvatim se krpe, tako bolesna, operem sve, vratimo kaučeve na mjesta, prebacim plahte preko njih jer su navlake za kaučeve u hemijskoj čistionici, a tepisi na pranju i gledamo TV.
Žmu pred spavanje kaže, vidjećemo kako će ovo ujutro izgledati, ali možda budem morao sve ponovo. Nisam povjerovala jer optimizam inače vlada u našoj kući, šta god se događalo.
Ustajemo ujutro. Hodamo gledajući zidove svako sa svojom šoljom kafe u ruci. Ćutimo. Nije dobro. Šareno je. Ćoškovi ne valjaju. Ćutim. Žao mi Žmu. To je još dva dana krečenja. Srećom, kuhinju i trpezariju nije još krečio.
Pogledamo se.
Žmu izgovori glasno, ovo mora ponovo. Idem kupiti istu boju kao što je u ostatku stana.
Kažem, ćutala sam, sve čekam šta ćeš ti reći.
Ali Žmu reče, ti i kad ćutiš, ne ćutiš. Čim te pogledam, jasno mi je. Ali ja sam nezadovoljniji od tebe.
Šta se moglo dogoditi? Da nije istekao rok boji? Upali smo u lošu seriju? Kontrola kvaliteta zakazala. Šta god da je, ništa to nama sada ne vrijedi.
Idemo sve ponovo.
Okrene se ka meni, smijući se i kaže, PRAVIMO SE KAO DA NIŠTA NIJE BILO.
Počinjem da se smijem. Kažem mu, volim tvoj stav prema životu.
Žmu se i dalje smije. To nije stav, to je ratnička filozofija. Kao samuraj, samo razmišljaš kako da preživiš u ovom trenutku. Sve prije i sve poslije nije važno. Samo ovaj trenutak.
I vidim ti si prizdravila, čim provociraš.
Kupimo boju. I krenemo ponovo. Lijepi trake, izvrći kaučeve, guraj na sredinu sobe, stavljaj najlone. Jesmo rekli da se pravimo kao da ništa nije bilo?
Sve opet isto. Osim što počinje nenormalna tutnjava u kući. Veš mašina gubi samokontrolu. Trčim u kupatilo. Da isključim podivljalu mašinu. Ali Žmu već sa vrata govori: "Ovo nikad nisam vidio."
Čuj, nije vidio. Nije bio na Ibici. Jer je u kupatilu pjena parti kao na Ibici. Bukvalno. Sve puno pjene. Do članka. Prokližem kroz pjenu i isključim mašinu. Crkla, a puna zavjesa. Samo zatvorim vrata kupatila da ne gledam zlo očima i počnem opet da se smijem. Jer šta drugo uraditi, šta? Ponovo se kreči, crkla mi mašina puna zavjesa, ali ja sam bolje, živnula sam.
I onda sam otvorila baš veliku kutiju žele bombona. I pojela samo žute. U boji zidova. Čim oribam sve ponovo i nokte ću nalakirati žutim lakom.
I onda? PA, PRAVIĆEMO SE KAO DA NIŠTA NIJE BILO.
I da znate, idući put, mi idemo u hotel dok moleri kreče.
LET'S CHASE SOME DREAMS TODAY
Lav ju
Chic Vanilica
Knjiga VANILICA U CIRKUSU je u prodaji u knjižarama "Kultura", "My book", kao i u "Bingo" marketima. Web shop www.mybook.ba
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
