Kolumne

VANILICA U CIRKUSU: Stavi pravu stvar na pravo mjesto

VANILICA U CIRKUSU: Stavi pravu stvar na pravo mjesto
Foto: Svjetlana Panić | VANILICA U CIRKUSU: Stavi pravu stvar na pravo mjesto

I čini to često… Tačno znam šta ste pomislili kad ste pročitali naslov, ali nije to!

Zaronimo u mislima pod vodu. Odjednom prevlada mir i tišina, cijeli svijet je ostao iznad površine.

Kada izronimo, nakon dubokog udaha, na šta ćemo prvo pomisliti? Sigurno ne na posao. Posao nije život. Na poslu ste zamjenljivi, neko lako, neko malo teže, ali zamjenljivi, ne zaboravite to nikada. Sigurnost je iluzija. Često to zaboravimo u trci za materijalnim. Obrnite igricu.

 

Dakle, udahnuli ste! Odmah ćete mislima potražiti voljene ljude. To je najvažnije. Njima ste jedino nezamjenljivi.

 

Znate kada stjuardesa u avionu kaže: "Maske sa kiseonikom stavite prvo sebi, pa tek onda pomozite drugima." E tako.

Prvo sebi kisik. Udahnite.

Foto: Svjetlana Panić
Foto: Svjetlana Panić

Prava stvar ste vi, a pravo mjesto je najvažnije mjesto u vašem životu. Ono prvo. Sebe trebamo uvijek staviti na prvo mjesto. Kada kažem sebe, mislim i na drage voljene ljude sa kojima dijelimo dobro i zlo. Naše ljubavi i prijatelje.

 

Mala društva koja život znače. Sada ste se nasmiješili, tačno vidim. Pogotovo žene kada su se sjetile svojih prijateljica, pravih i vrijednih. Četa mala, ali odabrana. Kao u Masimovoj pjesmi. E to, ti ljudi. Moje žene. Mali ženski krugovi nastali u raznim periodima mog života.

 

Moji paralelni svjetovi i u svakom mali Seks i Grad. Kao u seriji, kunem vam se.

Znate o čemu pričam. To su vam one grupe u mobilnom koje stalno zvižde od poruka da im morate utišati ton. Ali sve pažljivo čitate smiješeći se.

Jedan krug mi je još iz Gimnazije, generacija smo. Ipak, totalno smo različite i baš se volimo. Viđamo se redovno. Nekada rjeđe, nekada češće. Ali nam godine ne mogu ništa.

 

Zatim krug prijateljica potpuno različitih godina nastao sasvim slučajno, spletom čudnih okolnosti. I još par prijateljica, slobodnih strijelaca i to je to. Neke su u mom gradu, neke daleko, ali samo kilometrima. Doduše imam i grupu sa faksa, mješovitu… U telefonu mi je vrlo živo, pa je to jedan od razloga što mu je ton uvijek ugašen. Da Žmu ne poludi od pištanja. Jer se mršti kada krene žurka u mobilnom, zakoluta očima i stavi slušalice u uši. Instagram bolje da ni ne pominjem.

 

Nekidan je bio pravi cirkus.

Moja J. šalje pozivnicu za ljetnju proslavu svog jubilarnog rođendana. U momentu shvatam da sam već rezervisala ljetovanje i da nisam tu na datum vrtne zabave za koju sam joj već obećala posuditi gomilu šarenih sijalica. Kao neizostavan dodir kiča koji ćemo razvlačiti po drveću u dvorištu, JebemTiŽivotŠtaDaRadim.

Dok ja ukucavam sajt hotela, telefon zviždi bez prestanka… O ne, neće biti isto bez vas! Nemoj sada da ti izjavljujem ljubav i pišem koliko želim da dođeš… Uključuju se i druge, odmah naravno.

Dok mobilni zuji, pokušavam promijeniti rezervaciju. Ne mogu. Moram prvo sve otkazati, pa praviti novu. A šta ako ne bude mjesta?

Ako je suđeno biće, ako nije neće, JebiGa. Pritisnem "otkažite rezervaciju". Zažmirim.

Pišem poruke, psujem da me ostave na miru da ne pogriješim, moram odmah ponovo sve rezervisati, ali za koji dan kasnije.

Zanima vas šta piše u porukama? Ako izmijenim rezervaciju slavljenica se odriče poklona i dužnik mi je sljedećih 50 godina života, a publika u istoj grupi se zabavlja i piše, citiram, BogaMi jesi, znaš da Vanilica sve pamti…

Jednim okom čitam poruke, drugim pravim novu rezervaciju i gle čuda, upadam u popust na sajtu hotela i umjesto da sve bude puno skuplje, jeftinije je nego prva rezervacija. Internet prepoznaje dobre namjere?! Javljam slavljenici da će ipak dobiti i poklon! Slavlje vlada u telefonu, a ja pregledam da nisam nešto zbrljala, profulala hotel, datum ili željenu sobu…

O tome da Žmu uopšte ne zna da ja to sve radim, da ne pričam. Ni poruku mu poslala nisam, nemam vremena, drama je, razumijete valjda?!

Nakon posla, sjedam u auto, pogledam Žmu i kažem: "Znaš, uopšte ne idemo na more onda kad misliš, sad ću ti ispričati sve…"

Smijao se naglas govoreći da sa mnom uvijek samo budalaštine i da ne zna još nikoga ko je to sve uradio zbog rođendana.

Evo sada zna mene.

Foto: Svjetlana Panić
Foto: Svjetlana Panić

Čime vezujete ljude oko sebe? Novcem, ljubavlju, okovima? Razmislite dobro.

Žele li da se otrgnu i pobjegnu glavom bez obzira? Ili su uvijek uz vas?

 

Samo svilene veze priznajem. Istovremeno nježne, snažne i tanane. Svilen konac je najjače i najizdržljivije vlakno na svijetu. Jače i od čeličnog vlakna istog prečnika. Zato je i dragocjeno.

 

U vihorima svih naših ženskih borbi, nemojte zaboraviti na sebe, na ljubav i prijateljstvo. Tu slabo lova pomaže.

 

Svaka ljubav zahtijeva ravnotežu. Ljubavi i prijateljstva su živi organizmi. Kao ljudsko tijelo. Mora imati sve minerale i vitamine da bi savršeno radilo. Čim nedostaje nešto važno, ravnoteže više nema. Razbole se i ljubavi i prijateljstva i umiru.

 

Slušajte samo svoj glas.

Budite, što bi rekla Rune Lazuli:

TOO ALIEN FOR EARTH, TOO HUMAN FOR OUTER SPACE!

Jer budućnost nije napisana.

 

Lav ju

Chic Vanilica

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije