Kolumne

Vladavina novčanika i tekućih računa

Vladavina novčanika i tekućih računa
Foto: N.N. | Vladavina novčanika i tekućih računa
Milan Blagojević

Savjet ministara BiH (SM BiH) je 28. septembra ove godine održao hitnu telefonsku sjednicu, na kojoj je donio odluku o daljem privremenom finansiranju institucija BiH. Da tuga bude veća, sve to je učinjeno nakon što je samozvani "visoki predstavnik" Kristijan Šmit dan ranije pismom pozvao SM BiH da to učini, a što je Zoran Tegeltija, predsjedavajući tog savjeta, priznao u izjavi za medije, rekavši da je to pismo bilo upućeno njemu i njegovim zamjenicima.

Istina, reče gospodin Tegeltija, tako je barem prenio internet portal RTRS, da Šmitovo pismo, navodno, ne treba povezivati sa pomenutom odlukom SM BiH, već da su to oni učinili iz silne brige za interese Republike Srpske, koja će "u četvrtom kvartalu od svojih indirektnih poreza za finansiranje zajedničkih institucija izdvojiti oko 200 miliona KM". Iz toga iznosa, kako je dalje rekao gospodin Tegeltija, "predviđeno je da se sa 70 miliona KM finansiraju plate i naknade zaposlenih koji dolaze iz Republike Srpske". Ne reče gospodin Tegeltija, ali je to javnosti poznato, da se radi o 7.000 lica iz Republike Srpske, zaposlenih u raznim institucijama i organima na nivou BiH, od kojih primaju plate i druge novčane prihode koji se finansiraju iz budžeta BiH. Ali ne reče on, a ni gospodin Dodik, koji je to i najavio, zašto Republika Srpska ne žrtvuje tih 70 miliona KM koje je već predvidjela od sebe za budžet BiH, te umjesto toga ona iz svog budžeta plaća plate tim zaposlenicima iz Republike Srpske u zajedničkim institucijama i organima na nivou BiH. Jer, i to bi bio vid legitimne borbe protiv nasilja Valentina Incka, u kojoj treba biti dosljedan i istrajan sve dok to nasilje ne bude ukinuto i time poraženo.

Ko su sve lica o čijim platama je jedino brinuta briga prilikom donošenja potonje odluke SM BiH o privremenom finansiranju? Pa na njihovom čelu je aktuelni predsjedavajući SM BiH Zoran Tegeltija, koji na toj funkciji prima mjesečnu neto platu mjerenu hiljadama konvertibilnih maraka, što je sjajna osnovica za obračun penzijskog staža. Jer, gospodin Tegeltija nema mnogo godina života, pa će mu ova premijerska plata kasnije biti sjajna osnovica za obračun penzije, kad dođe vrijeme da ide u nju. A tek junoša ministar Miloš Lučić, iz opozicionog DNS-a, koji je takođe glasao za odluku SM BiH, šta tek za njega reći. On je na početku svoje radne karijere, pa možemo zamisliti šta tek njemu znači visoka ministarska plata i osnovica za obračun njegovog penzijskog staža. Gospodina Vojina Mitrovića, koji je kao ministar iz Republike Srpske isto tako glasao za odluku SM BiH, ne treba naročito isticati. Ne samo zbog toga što on često mijenja "ideje", uskočivši najprije na mjesto poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske kao kadar Dragana Čavića (koji i sam ima sklonost da mijenja dresove), a onda preskočivši u tim Milorada Dodika, već zbog toga što je gospodin Mitrović multimilioner. On ima toliko, da vjerovatno ni sam ne zna šta sve ima, pa njemu ne treba penzija niti on mora da misli (kao, recimo, junoša ministar Lučić) kolika će mu, kad dođe vrijeme za to, biti osnovica za obračun penzije. Mitrovićeva osnovica je višemilionska i njemu ne treba penzija, već ministarska funkcija.

E ta lica, poslije pisma Kristijana Šmita, digoše svoj glas i glasaše za odluku o daljem privremenom finansiranju BiH, tobože vodeći računa o interesima Republike Srpske, a u stvari vodeći računa o sebi - svojim ministarskim funkcijama i platama, kao i platama srpskih poslanika i delegata iz Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini BiH, a bogami i o plati gospodina Milorada Dodika, srpskog člana iz Republike Srpske u Predsjedništvu BiH. I ona će se u nastavku finansirati na osnovu jučerašnje odluke SM BiH o privremenom finansiranju zajedničkih institucija.

Međutim, osim ovih lica, ima još 7.000 njih iz Republike Srpske, zaposlenih u zajedničkim institucijama BiH, što je, htjeli to priznati ili ne, ozbiljna formacija, da ne kažem armija. Od tih 7.000 ima ih na desetine koji su zaposleni u SIPA, OBA, Tužilaštvu BiH, Sudu BiH, Ustavnom sudu BiH, koji sada kao inspektori i javni tužioci progone, odnosno kao sudije presuđuju Srbima po Inckovom zakonu, a Republika Srpska jučerašnjom odlukom SM BiH (sa sve glasovima predsjedavajućeg Tegeltije te ministara Mitrovića i Lučića) im još plaća plate i druge prinadležnosti da bi i dalje progonili Srbe.

Većina bi na sve ovo rekla: "Pa, ne mogu ljude ostaviti bez primanja, ima tu i vozača, sekretarica, pomoćnika itd." Ali na to pitanje odgovor se može dati pitanjem, pa kako oni mogu, gdje će im duša, profesionalno znanje, čast i etika, da progone bilo koga, bez obzira je li Srbin, po Inckovom privatnom zakonu "o zabrani negiranja genocida". Jer, to nije zakon državnog parlamenta niti Incko i prema jednom izvoru međunarodnog i unutrašnjeg pravnog poretka ima pravo da nameće zakone u BiH. Kako, dakle, uprkos tome, inspektori, javni tužioci, sudije iz Republike Srpske u institucijama BiH mogu da gone, progone i osuđuju Srbe ili bilo koga drugog po Inckovom zakonu, te da nakon toga imaju dušu i obraz da za to prime platu? Mogu, jer je ovdje jedino važan lični interes, odnosno vladavina ličnih novčanika i tekućih računa, a ne vladavina prava. Zato i njihovi vozači mogu da voze inspektore i javne tužioce, odnosno sudije kad krenu u progon (hoću reći lov) na ljude koji su se, bez vrijeđanja bilo kog naroda i vjere, svojim ponašanjem samo usprotivili tom nasilju Valentina Incka i kriminalu ohaerizma. Na kraju, u ovom lancu i sekretarice tih inspektora, tužilaca i sudija, a i njihovi pomoćnici i druga lica, mogu da im u svemu tome pomažu, pa da nakon toga prime platu i (ne)mirne duše legnu u krevet, jer je bitan samo lični novčanik, tekući račun i ništa drugo.

Nažalost, iskustvo mi govori da svi oni to tako hladno odrade, i onda još vrše pritisak da im se obračunaju i isplate plate za njihov posao pomaganja u ostvarenju kriminala ohaerizma. Time, tim progonom u kojem učestvuju navedena lica direktno, a ostali od onih 7.000 to čine indirektno pristajanjem na Inckovo nasilje da bi pošto-poto primili plate, ne napadaju se samo pojedinci koji su se usprotivili tom kriminalu, već se napadaju cijeli srpski narod i Republika Srpska, sa krajnjim ciljem da se tim Inckovim nasiljem za sva vremena ućutka srpski narod, a Republika Srpska žigoše i ukine.

Htjedoh svim ovim reći nešto što sam ostavio za kraj. Naime, zamislimo samo koju snagu predstavlja tih 7.000 lica iz Republike Srpske u institucijama BiH. Kad bi oni inspektori, tužioci i sudije iz Republike Srpske, kao i svi preostali od onih 7.000 zaposlenih, samo stupili u štrajk zbog Inckovog nasilja, što bi bio legitiman štrajk koji ne bi bio uperen protiv države, nego protiv nasilja i kriminala pojedinca, te kad bi svi oni ostali u štrajku do ukidanja Inckovog zakona, to bi bila takva snaga kojoj se niko ne bi mogao oduprijeti. Pred tom legitimnom i legalnom silom pao bi, srušio bi se kao kula od karata, Inckov privatni zakon i bio poslat na đubrište istorije, gdje mu je jedino mjesto, kao i svem ostalom nasilju ohaerizma u BiH u proteklih četvrt vijeka.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije