U odluci Ustavnog suda BiH od 20. januara ove godine, donijetoj po zahtjevu Denisa Zvizdića za ocjenu ustavnosti odredaba Zakona o zastavi Bosne i Hercegovine, ispod radara domaćih medija i svekolike ovdašnje javnosti, pa i one stručne, promakla je jedna veoma važna činjenica koja svjedoči o dvostrukim aršinima u postupanju Ustavnog suda BiH, zavisno od toga da li mu se obraća Milorad Dodik ili Denis Zvizdić.
Naime, u Odluci broj U-23/22 od 20. januara 2023. godine Ustavni sud BiH je, po zahtjevu Denisa Zvizdića, odlučio da odredba člana 5. Zakona o zastavi BiH, koja govori da se ta zastava ističe na zgradama "zajedničkih institucija BiH" navodno nije ustavna, odnosno da riječ "zajedničkih" nije u skladu sa Ustavom BiH.
Međutim, nedugo prije toga Ustavni sud BiH je, kada je rješavao po zahtjevu Milorada Dodika, donio odluku broj U-11/19 od 15. jula 2021. godine, kojom je odbio zahtjev gospodina Dodika i utvrdio da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zastavi BiH u skladu sa Ustavom BiH.
A nije taj zakon o izmjenama i dopunama bio u skladu sa Ustavom BiH, na šta je sasvim osnovano ukazao gospodin Dodik u svom zahtjevu, pravilno insistiravši na tome da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zastavi BiH nije potvrđen od strane Predsjedništva BiH. Time je povrijeđen član I.6. Ustava BiH, jer je tom ustavnom odredbom propisano da će BiH imati one simbole koje svojom odlukom odredi Parlamentarna skupština BiH i potvrdi Predsjedništvo BiH.
Dakle, nije dovoljno da parlament BiH donese navedeni zakon, nego ga mora potvrditi i Predsjedništvo BiH, što znači da se o svim pitanjima vezanim za zastavu kao jedan od simbola, to jest ne samo o njenom izgledu, nego i o isticanju zastave i drugim pitanjima uređenim zakonom, nakon njegovog usvajanja u parlamentu BiH mora pribaviti potvrda Predsjedništva BiH, prije nego što zakon bude objavljen u "Službenom glasniku BiH". Međutim, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zastavi BiH samo je usvojila Parlamentarna skupština, ali nikada nije potvrđen od strane Predsjedništva BiH, pa je u tome bila (i ostala) njegova neustavnost, na koju je Milorad Dodik pravno osnovano ukazao u svom zahtjevu te 2021. godine. Uprkos jasnoj ustavnoj normi, Ustavni sud BiH je taj zahtjev Dodika odbio.
Međutim, za ovaj tekst od važnosti je činjenica da, donijevši takvu odluku tada, Ustavni sud BiH time, suštinski posmatrano, nijednog trenutka nije doveo u pitanje odredbu člana 5. navedenog zakona, da se zastava BiH ističe na zgradama "zajedničkih institucija BiH". Jer, ako sud odluči, kao što je odlučio Ustavni sud BiH te 2021. godine, da su izmjene i dopune zakona u skladu sa Ustavom BiH time, u stvari, potvrđuje da je u skladu sa Ustavom BiH i sam prvobitni zakon koji je kasnijim zakonom samo mijenjan i dopunjavan.
Na ovo ukazujem zbog sljedećih razloga. Naime, u članu 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zastavi BiH, koji je bio predmet odlučivanja Ustavnog suda BiH u julu 2021. godine, jasno je propisano da će se novčanom kaznom kazniti i svaka "neupotreba zastave BiH SAGLASNO odredbi člana 5. Zakona", a to znači da će se kazniti svako ko ne upotrijebi tu zastavu na ZAJEDNIČKIM institucijama BiH.
Ustavni sud BiH je u julu 2021. godine imao pravo da odlučuje o ovom pitanju, saglasno članu 31. Pravila tog suda. Naime, u članu 31. Pravila Ustavnog suda BiH je propisan obim odlučivanja tog suda, tako što je rečeno da: "Pri odlučivanju Ustavni sud, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu". Činjenica je da gospodin Dodik u svom zahtjevu nije dovodio u pitanje ustavnost riječi "zajedničke institucije BiH" u Zakonu o zastavi BiH, za čim nije ni bilo potrebe, jer upotrebu tih riječi u zakonu ili njihovu upotrebu na bilo koji drugi način ne zabranjuje nijedna odredba Ustava BiH. Drugim riječima, upotreba riječi "zajedničke institucije BiH" u zakonu ne bi bila u skladu sa Ustavom BiH samo kada bi taj ustav propisivao njihovu zabranu. Ali, kako rekoh, Ustav BiH tu zabranu nije propisao nijednom svojom odredbom.
Tačnost upravo rečenog može se najbolje objasniti i shvatiti pomoću nečega što je propisano u članu 1. Ustava BiH. U tom članu je propisano: "Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada 'Bosna i Hercegovina', nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu". Kada ustavotvorac nešto propiše na ovakav način, onda riječi "čije je zvanično ime od sada 'Bosna i Hercegovina' znače zabranu da se u zakonu ili drugom propisu BiH naziva republikom, jer to nije njen ustavni naziv, mada se tom zabranom ne dovodi u pitanje republikanski oblik vladavine u BiH. Međutim, takvu, a ni bilo kakvu drugu zabranu, Ustav BiH ne propisuje kada je riječ o nazivu bilo koje od zajedničkih institucija na nivou BiH.
Takva zabrana nije ni mogla biti propisana Ustavom, imajući u vidu to da se preambula Ustava BiH poziva na Ženevske i Njujorške principe i time te principe inkorporiše u Ustav BiH. Ženevskim principima, usvojenim 8. septembra 1995. godine, predviđena je zajednica između Republike Srpske i Federacije BiH i izvršena teritorijalna raspodjela po principu 49 odsto teritorije je Srpska, a 51 odsto FBiH, čime su Srpska na jednoj, i Federacija na drugoj strani te svoje teritorije unijele u BiH. Njujorškim principima od 26. septembra 1995. godine Republika Srpska i FBiH su se dogovorile da će na nivou BiH postojati Parlamentarna skupština BiH, Predsjedništvo BiH, Savjet ministara BiH i Ustavni sud BiH. Dakle, svaka od tih institucija je najprije ZAЈEDNIČKI dogovorena između Republike Srpske i FBiH, pri čemu je Njujorškim principima takođe zajednički dogovoreno da će u svakoj od tih institucija biti odgovarajući broj izabranih lica iz Republike Srpske, sa jedne, i FBiH sa druge strane. Koliko su institucije na nivou BiH zajedničke za Republiku Srpsku i Federaciju BiH, potvrđuju i odredbe iz normativnog dijela Ustava BiH. Tako je članom 3. Ustava propisano da Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH ne može početi raditi ako nema kvorum od devet delegata, s tim što taj broj mora obuhvatati šest delegata iz Federacije BiH (troje Hrvata i troje Bošnjaka) te troje Srba iz Republike Srpske. Drugim riječima, ovaj dom može raditi samo u zajednici Srba iz Republike Srpske, te Bošnjaka i Hrvata iz Federacije BiH. Time Ustav BiH samo na drugačiji način, drugim riječima, kaže da je to zajednička institucija. Isto Ustav čini i kada u članu 5. propisuje da predsjedavajući Savjeta ministara i ministri zajedno čine Savjet ministara, jer taj savjet čine ministri koji su iz Federacije BiH, ali i ministri iz Republike Srpske, što takođe govori da je Savjet ministara zajednička institucija. Ili, Ustav BiH propisuje u članu 8. da će Federacija obezbijediti dvije trećine, a Republika Srpska jednu trećinu prihoda potrebnih za budžet institucija BiH, tako da to zajedničko finansiranje čini zajedničkim svaku od institucija na nivou BiH.
Nakon navedenog ekskursa, da se vratim na član 31. Pravila Ustavnog suda BiH. Apostrofiranim riječima "u pravilu" član 31. Pravila Ustavnog suda BiH daje pravo tom sudu da uvijek, pa i u julu 2021. godine, može i da izađe iz navedenog pravila o obimu svog odlučivanja, te da i tada kaže da je riječ "zajedničke" neustavna. Ali, kako rekoh, Ustavni sud BiH u julu 2021. godine nijednom riječju u svoj odluci broj U-11/19 nije doveo u pitanje ustavnost člana 5. Zakona o zastavi BiH i riječi "zajedničke institucije BiH" sadržane u tom članu. Time je Ustavni sud BiH u julu 2021. godine u stvari rekao i potvrdio da te riječi nisu suprotne Ustavu BiH.
No, kada Denis Zvizdić traži od istog suda da kaže da riječi "zajedničke institucije BiH" nisu u skladu sa Ustavom BiH, onda Ustavni sud BiH mijenja politiku odlučivanja pa udovoljava Zvizdićevom zahtjevu. Drugim riječima, kada Milorad Dodik podnese zahtjev za utvrđivanje neustavnosti zakona, onda je zakon u skladu sa Ustavom BiH, ali ako Denis Zvizdić to traži, e onda se Zvizdićev zahtjev usvaja i kaže da zakon nije u skladu sa Ustavom. Ne valja to, takva rabota suda očigledno krši pravnu sigurnost, a time i vladavinu prava. U konačnom, takvim ponašanjem ruši se ustav, a ljudi gube povjerenje u pravosuđe.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.