Kolumne

Znaci vremena: Rađa se jedan drugi dio svijeta

Znaci vremena: Rađa se jedan drugi dio svijeta
Foto: N.N. | Znaci vremena: Rađa se jedan drugi dio svijeta

Dok se zapadni svijet, doduše mahom medijski, bavi obmanama o sopstvenim teškoćama, ratom u Ukrajini i sankcijama, jedan drugio dio planete, onaj na Istoku, ne gubi vrijeme i stvara svoj dio svijeta. Prije skoro dvije nedjelje u Biškeku, glavnom gradu Kirgistana, održan je prvi samit Evroazijskog ekonomskog foruma (EAEF). Vijest o tome značajnom skupu je, kao po pravilu, potpuno ignorisana na Zapadu.

Osnovu foruma čine zemlje Evroazijske ekonomske unije (EAEU), u kojoj je pet stalnih članica - Rusija, Kazahstan, Kirgistan, Bjelorusija i Jermenija, ali na forumu u Biškeku bilo je i 14 delegacija iz drugih dijelova svijeta, uključujući Kinu, Vijetnam i nekoliko zemalja iz Južne Amerike. EAEU je fomirana 2015. godine i predstavlja tržište od 184 miliona ljudi sa zajedničkim bruto društvenim proizvodom od 5.000 milijardi dolara.

Prije državnog udara u Kijevu 2014. godine i Ukrajina je imala opciju da se pridruži EAEU. Naravno, na forumu su bile i sjenke američkih sankcija povodom rata u Ukrajini, ali to nije promijenilo suštinu i značaj skupa.

Ključni dogovor je da će zemlje foruma do 2025. godine harmonizovati svoje zakonodavstvo finansijskog tržišta. U prevodu, to znači stvaranje u tom dijelu svijeta odvojenog finansijsko-ekonomskog sistema od onog dominantnog i kreiranog na Zapadu, koji se obično zove dolarski. Diskusije su se na toj osnovi vodile i o daljoj ekonomskoj saradnji u novim globalnim promjenama i to prije svega u investicionom razvoju industrije, energije, saobraćaja i digitalizaciji. Plan je, dakle, daleko veća saradnja među zemljama Evroazije, uključujući i Kinu, Pakistan, Iran i Indiju. Zaključeno je da je to neophodno jer se težište globalnog ekonomskog razvoja postepeno prebacuje na područje Azija - Pacifik. Taj aspekt ekonomskog razvoja se već zove "veliko evroazijsko partnerstvo", što u promijenjenim međunarodnim odnosima i kretanjima dobija posebno, gotovo istorijsko, značenje. To je najveća i najmoćnija integracija na svijetu. To partnerstvo, međutim, ne čine samo zemlje EAEU, nego njegov dio su i zemlje BRIKS-a, prije svega Kina i Indija, zatim Šangajske organizacije za saradnju (SCO), ASEAN, zemlje jugoistočne Azije, kao i druge regionalne organizacije. Prvi Evroazijski ekonomski forum ima značaj postavljanja temelja ključne geoekonomske integracije Evroazije. U osnovi, prije svega u saradnji s Kinom EAEU gradi novu markoekonomsku integraciju, novi monetarno-finansijski sistem. I to je baza višeslojne evroazijske integracije. Veliko evroazijsko partnerstvo se već naziva i "veliki civilizacijski projekat".

Takođe, tokom foruma je objavljeno da Argentina i Saudijska Arabija žele da se pridruže BRIKS-u, a slijedeći samit će biti u Kini. Istovremeno, nekoliko arapskih zemalja želi da bude dio SCO.

Značaj ovog istorijskog projekta simbolizuju i aktuelne američke sankcije Rusiji i prijetnje njenim saveznicima, ali na evroazijskoj ekonomskoj integraciji se već dugo radilo i prije sankcija. Sankcije samo simbolizuju značaj te integracije i tektonsku promjenu svijeta. Odavno je, naime, postalo jasno da finansijski sistem koji je Amerika nametnula cijelom svijetu poslije 1945. godine više ne funkcioniše. Evroazijski finansijski sistem bi trebalo da se zasniva na korpi nacionalnih valuta, dakle ne na jednoj valuti, i prirodnih resursa. Taj sistem će potpuno eliminisati dolarsku trgovinu. Sve to bi trebalo uobličiti u međunarodni sporazum unutar mreže SCO, koja je najveća u tom dijelu svijeta. Evroazijska saradnja se širi, s Iranom je u pripremi trgovinski ugovor, a Egipat, Indonezija i Ujedinjeni Arapski Emirati su kandidati za dogovore s EAEU.

Rađa se potpuno novi svijet, u kome živi skoro 80 odsto svjetskog stanovništva, koji raspolaže s oko 70 odsto globalnih prirodnih resursa i koji trenutno daje 65 odsto svjetskog društvenog proizvoda.

To su osnovne crte razvoja evroazijske integracije, mada postoje i neki aktuelni problemi, posebno u saradnji Rusije i Kine. Iako, naravno, osnovna strateška saradnja nije dovedena u pitanje, izvjesne sjenke su u finansijskom sektoru. Kineske banke imaju ogromne dolarske plasmane i u strahu i zabrinutosti od američkih sankcija polako se uzdržavaju od poslova s Rusijom. Tako je trenutno. Na primjer, još se ustručavaju da u Rusiji važe kineske kartice UnionPay i kineske banke su odbile saradnju sa Sberbankom, najvećom ruskom državnom bankom, jer je pod američkim i EU sankcijama. Mada, generalno, kineske kompanije, njih 80 odsto, su nastavile poslovanje u Rusiji. Uz to, Banka Kine i Kineska industrijsko-komercijalna banka (ICBC) su uvele restriktivne mjere za finansiranje ruskih prirodnih resursa. Istovremeno Azijska banka za infrastrukturne investicije (AIIB), bazirana u Kini, je još u martu zamrzla kreditiranje projekata u Rusiji i Bjelorusiji zbog, kako je saopšteno, finansijskog integriteta.

Kineske banke su u ogromnim globalnim poslovima u dolarima i evrima, oko 80 odsto, i da bi sačuvale svoje poslove za njih tržište Rusije nije prioritet. Mada, trgovinska razmjena Kine i Rusije je u prva tri mjeseca ove godine porasla za 33 odsto, a kineski uvoz ruske nafte za 50 procenata.

 * * *

I dok na Istoku nastaje drugačiji svijet, na Zapadu se ne prestaje s raznim novim idejama oko sankcija Rusiji. Najnovija, koju je plasirao američki predsjednik Džo Bajden, je da zapadne zemlje razmatraju mogućnost kupovine ruske nafte po cijenama ispod tržišne, a zauzvrat neće da uvedu embargo na uvoz ruske nafte. Cilj je, navodno, da se na Zapadu obuzda rast cijena goriva na koje utiču sankcije Rusiji.

Izgleda da je to ipak još jedna tipično zapadna djetinjasta ideja, jer zašto bi Rusija Zapadu prodavala naftu ispod tržišne cijene? Zvanična Moskva je odbacila tu ideju. Uostalom, teško je zaista zamisliti da Rusija svojim saveznicima, kao što su Kina i Indija, prodaje skuplje naftu nego Zapadu, koji uvodi sankcije.

Ta ideja je i ilustracija do koje mjere su haos i ludilo.

Ili, na primjer, njemacki kancelar Olaf Šolc je objavio da će Njemačka isporučiti Ukrajini protivvazdušne sistem IRIS-T i radarsku opremu. Ali, potom je Ministarstvo odbrane Njemačke saopštilo da u rezervama oružanih snaga tog oružja nema.

Njemačka je, inače, pod velikim pritiscima da poveća isporuke oružja Ukrajini i ocjenjuje se da je dosad najmanje oružja poslala. Za razliku od ove neprijatne anegdote, daleko je ozbiljnije obećanje kancelara Šolca da će Njemačka da ojača svoje oružane snage i poveća kupovinu naoružanja. Još je neizvjesno šta će od tog obećanja na kraju da bude, ali već sada ono budi ružne uspomene iz ne tako davne prošlosti.

Ali, to nisu prve djetinjarije. Kada su na primjer uvedene finansijske sankcije, Evropa je i dalje htjela da kupuje rusku naftu i gas u evrima i dolarima, ali pošto su sankcije onda ne može da ih plati. Drugim riječima, da Rusija šalje gas, a da Evropa jednostavno ne može da plati, jer su sankcije, i onda dobija i gas i naftu za džabe. Prosto je nevjerovato da tako nešto nekome može pasti na pamet. I onda je Rusija smislila šemu za plaćanje u rubljama. Kad smo kod nafte, bilo bi zanimljivo podsjetiti na najnovije trgovinske podatke - Amerika je u protekla dva mjeseca povećala uvoz ruske nafte za preko 30 odsto, a Velika Britanija, koja je šampion antiruske politike, za čak 50 odsto.

Primjetan je haos i sankcije su mnogim zemljama donijele velike probleme, ali tu je zato novopečeni predsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović, koji pomaže Ukrajini. Jer, šta god radi Zapad, ne može da prođe bez ("europske") Crne Gore. U pismu podrške Zelenskom Abazović kaže da Crna Gora čvrsto stoji uz ukrajinske prijatelje i da "nemjerljivom hrabrošću i dostojanstvom ukrajinski narod i on, kao predsjednik, svakodnevno zadivljuju cijeli svijet". Pa onda "u brutalnom i ničim izazvanom bezumlju rata, Ukrajina brani od agresije ne samo svoju domovinu, nego i cijelu Evropu, kao i demokratske vrijednosti i civilizacijske norme na kojima počiva savremeni svijet". Uočljivo je da pismo ima identičan sadržaj koji svakodnevno šalju zapadni lideri Zelenskom. Isti je autor. Nema kraja besmislu.

 * * *

Ima, međutim, jedna konstanta u krizama političkog Zapada. Kada je god u ćorsokaku i kada ponestane ideja, Zapad se okreće takozvanom zapadnom Balkanu i prije svega zabrinutosti za sudbinu Bosne i Hercegovine. Tako su vladajuće stranke Njemačke u saveznom parlamentu Bundestagu pokrenule rezoluciju "protiv separatizma u BiH i velike Srbije". Od njemačke vlade, koju i čine te stranke, se traži veća podrška Bosni i Hercegovini. A zašto? Zato što je, navodno, Dejtonski sporazum ostavio BiH bez funkcionalnih državnih struktura i sačuvao etničke podjele. Dodaje se, takođe, da je rezultat Dejtona Ustav BiH. U prijedlogu rezolucije se poimenično navode lideri srpskog i hrvatskog naroda Milorad Dodik i Dragan Čović, čije politike, tvrdi se, imaju za cilj da unište BiH kao državu. To je sve, tvrdi se, prijetnja miru u jugoistočnoj Evropi.

I, naravno, ne može se zaobići ruski uticaj pa autori rezolucije tvrde da postoji "energična podrška podjela u regionu, koju daje rusko rukovodstvo s predsjednikom Putinom na čelu".

Uz uobičajene fraze u rezoluciji se ocjenjuje da postoji neophodnost promjene Ustava i Izbornog zakona u BiH, a u cilju prevazilaženja etničkih podijela. Sugeriše sa da takozvani princip legitimnog predstavljanja mora biti odbačen. I protive se formiranju trećeg entiteta.

Zanimljivo je da se vijest o toj rezoluciji u Bundestagu pojavila samo dan pošto je deset američkih senatora uputilo prijedlog rezolucije kojom se predsjednik Džozef Bajden poziva da razvije strategiju za BiH i daje se podrška radu visokog predstavnika i osuđuje negiranje genocida.

Tim prijedlogom se takođe traži da Vašington zajedno s Evropskom unijom i NATO paktom napravi rezervni plan ako u Savjetu bezbjednosti bude "ugrožena obnova mandata vojne misije EU u BiH". I zato senatori traže da se vlasti BiH ohrabruju da nastave da traže članstvo u NATO i EU.

Ništa novo. Novo je samo što su sada na udaru i bosanskohercegovački Hrvati. Očigledno je da je riječ o orkestriranoj kampanji. Ali, slijedeći nerealnu i politiku baziranu na neistinama te zemlje u stvari same sebe isključuju iz procesa političkog sazrijevanja Bosne i Hercegovine. Posebno Njemačka.

Malo je, međutim, vjerovatno da će te rezolucije donijeti neki rezultat.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije