Mnoge je narode nadživjela njihova kultura, koja nam svjedoči koliko su pojedini narodi bili sposobni da stvaraju. Iako ima mnogo neispitanog i neobjašnjenog u duši svakog naroda - ipak je jasno da su na razvitak svih narodnih skupina uvijek posredno uticali geografski položaji, razni zatečeni ili ubačeni kulturni elementi, ali najviše i neposredno sama jačina njegove osjećajnosti i konstruktivni duh.
Vino je živo kao i čovjek, na početku se rađa i razvija u vinogradu, kroz podrum odrasta, a u boci postaje zreo čovjek. Kao takvo živi sa nama jedno vrijeme, ali vino kao i čovjek poslije nekog vremena umire, kada dosegne svoj vrhunac, riječi su ovo Radovana Vukoja, čuvenog trebinjskog vinara i vlasnika jedne od vodećih vinarija u BiH i regionu, u koje su se utkali sva njegova ljubav i osjećanja prema vinu.
Mjesto je to gdje sunce bez ometanja sjenke obasjava planine, kuće, vinograde i poljane. Mjesto je to gdje i, kad padne kiša, ljeti ne rashladi užaren kamen. Tu se svi pozdravljaju sa osmijehom uz pitanje "Čiji si ti" i nastave razgovor, jer iako nisi njihov rod, opet si nekako njihov.
Francuski geograf i etnolog Gijom Ležan boraveći u Trebinju u ljeto 1858. godine opisao je "plavu Trebišnjicu" i za nju rekao: "Široka, ali bez dubina, ona širi svoju bistru površinu između obrađenih brežuljaka i bašta, koje oplođava pomoću kola ili norias, kako bi rekli u Španiji".
...Čobanica, na kamenu pogurena, zanijela se sitnim svojim vezom. Da pogledamo, začudili bi se ljepoti i izradbi te njezine rukotvorine!
Daljina je ponekad posljedica pokušaja bliskosti.
Vjetar i pijesak se vezati ne mogu, oni traže slobodu i daljine. U tim daljinama u kojima su se skrili u potrazi za slobodom, baš tamo gdje se grubim dodirima sudaraju južni i istočni vjetar, ugnijezdio se erozivni prirodni fenomen popularnog naziva pješčane piramide.
Kameni most, prirodni fenomen koji se nalazi 25 kilometara od Banjaluke, nastao erozivnim djelovanjem vjetra, koji je hiljadama godina probijao rupu u stijeni, predstavlja značajno turističko mjesto.
...sad ovo, pazi dobro. Ja hoću da se ženim. I to ovako: da se ja i ti vjenčamo tamo u Jošavci kod onog tvog popa. Za to ne treba niko da zna. Ja ću izvaditi od svog popa vjenčanicu, pa ću tamo doći da se u najvećoj tišini vjenčamo. Ja neću ni oca zvati, ni brata - nikog! Onda ću te poljubiti kao svoju ženicu i ostaviti kod majke, a ja ću nastaviti školu. I još za dvije godine sam svoj čovjek.
Ukoračite u mjesto gdje ste samo treptaj u milionskom nizu godina, mjesto u kojem ćete već na samom ulazu da zastanete na samo nekoliko sekundi, utišate misli i skrenete im tok u nepoznato.