Putovanje

Nepregledne daljine i planinski vijenci Maglića

Nepregledne daljine i planinski vijenci Maglića
Foto: N.N. | Nepregledne daljine i planinski vijenci Maglića
Minja Šuković

Daljina je ponekad posljedica pokušaja bliskosti.

Daljina se proteže tišinom.

Daljina se piše nikad stiglim porukama.

Daljina su planinski masivi, veliki, neobični i teški i mjesto gdje se osjećate malim, ali kao da ste osvojili cijeli svijet.

Takva daljina se zapravo može naći jako blizu. Tačnije u jugoistočnom dijelu zemlje na granici prema Crnoj Gori i Srbiji, na izvorištu rijeke Drine. Tu se izvija Maglić, omeđen rijekom Sutjeskom na zapadu (koja ga odvaja od Zelengore), planinom Volujak na jugozapadu, rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku te planinom Bioč i Trnovačkim Durmitorom na jugoistoku.

Mjesto je to na kojem se ne možete nagledati ljepote, prirode i plavetnila neba. Dok vam siloviti vjetar šišti oko ušiju, postojite samo vi i planina.

A planina kao da može da podnese sav vaš teret i bol. Kao da odbačene može da nauči da se osjećaju manje odbačeni i da je u redu ako ponekad zastanete, jer vas na vrhu čeka nešto sjajno.

Svaki put kada neki oblak zakloni sunce, srce se smanji za tri broja. Upravo tu pogled je dublji, srce jače lupa, a pluća ne mogu da se nadišu čistog vazduha. Voda je tu čista i ugodna.

Put prema Magliću kreće iz Foče, a za ovu avanturu potrebno je terensko vozilo s obzirom na to da se većim dijelom vozite uzbrdo i makadamskim putem, te svakako nije preporučljivo da idete sami, pogotovo ne prvi put. Stoga, u otkrivanje ovog skrivenog bisera ekipu "Nezavisnih novina" je poveo Dejan Elez, dugogodišnji vodič iz Foče, koji osim izuzetnog poznavanja planine i svakog njenog kutka, takođe ima i zavidno znanje iz istorije, te sam put, ali i uspon nipošto nisu dosadni.

Truckava vožnja, potom šetnja nekih pet kilometara po snijegu i onda bajka. Nepregledne daljine kojima se isprepliću planinski vijenci poškropljeni snijegom. Strujanje vjetra i ubrzano disanje prekidaju riječi vodiča pune ponosa: "Dobro došli u moju kancelariju."

Najviši vrh Maglić nalazi se na 2.386 m nadmorske visine, a do njega vode tri alpinističke staze.

"Prva alpinistička staza ide sa visoravni i prilično je ozbiljna stvar. Postoji i druga staza, polualpinistička, sa druge strane Maglića i treća koja ide pored Trnovačkog jezera u obliku srca. Nerijetko uklopim priču da ljudi prvo dožive malo adrenalina na stijenama, potom idemo izohipsom po grebenu, gore prema Bioču planini uđemo u Crnu Goru i potom se spuštamo prema jezeru u obliku srca i preko njega opet dođemo na prevoj", ispričao je Elez, dok njegov entuzijazam, koji je zaista na zavidnom nivou, nije prekinula rečenica "dok nekog ne izda srce", koju je zadihano dobacio fotograf "Nezavisnih" Dražan Pozderović.

Maglić je izgrađen od permskih stijena, mezozojskih krečnjaka, dijabaza i malafira, a vidljivi su i lednički tragovi. Obrastao je bukovom i crnogoričnom šumom. Gornja šumska granica je na oko 1.600 m, a iznad te visine je plato sa pašnjacima i brojnim grebenima i visovima.

Upravo na ovom mjestu može da se nađe čudo koje samo priroda može da stvori, ispod snijega visokog oko metar izvire planinska voda, spuštajući se preko poljane posute potočnim cvijećem i šafranom. Sa druge strane iznad vas oblaci oslikavaju nebo, tako da sve oko vas djeluje šire i prostranije.

"Ovdje snijega ima sve do avgusta, ukoliko nije mnogo vrela godina. Ostane ga uvijek u sjenama planine", dodao je Elez.

Poviše tog izvora nalazi se plato, na kojem se nalaze katuni za iznajmljivanje te jedna planinska kućica za sve putnike namjernike. Prema Elezovim riječima, ona je dobro opremljena te svakome može pružiti utočište i kratak odmor, a nepisano pravilo za sve planinske kućice je da ostavite u njoj više nego što ste uzeli.

Ovdje je priroda tako grandiozna da se kao čovjek osjećate ponizno uprkos činjenici da ste pripadnik najdominantnije vrste na planeti.

Nacionalni park "Sutjeska"

Maglić je sastavni dio Nacionalnog parka "Sutjeska", u kome se nalazi jedina preostala prašuma Perućica, strogo zaštićeni rezervat.

Stogodišnja stabla nepokolebljivo najavljuju ulazak u Perućicu, najveću prašumu u Evropi, koja je prava otvorena riznica raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta. Nadmoćna priroda vas na ovom mjestu okružuje i prihvata u svoje okrilje. Stabla su viša od 50 metara i odišu mirnoćom u svoj svojoj gracioznosti i veličini.

Očuvanje i zaštita Perućice u izvornom stanju s bogatim multifunkcionalnim biodiverzitetom jedna je od glavnih zadaća Nacionalnog parka "Sutjeska". U rezervatu je sve prepušteno prirodi. Rađanje, život, umiranje i ponovno rađanje, taj vječiti životni ciklus biljaka i životinja, ovdje se odvija bez intervencije čovjeka. Na ostacima prirodno umrlih stabala buja novi život. Perućica predstavlja prirodnu laboratoriju s velikim značajem za mnoge naučne discipline, za podučavanje, kao i za jednostavno uživanje u čistoj i nedirnutoj prirodi.

U njoj se nalazi veliki broj stabala starih oko 300 godina, a smatra se da je sama prašuma stara oko 20.000 godina. Ovdje se mogu pronaći stabla visoka preko 50 metara, a trenutno najviše izmjereno visoko je 57,4 metra.

Prema tvrdnjama naučnika, Perućica nudi jedinstvenu studiju o ulozi prašuma u globalnom ciklusu ugljen-dioksida, što je čini savršenom prirodnom laboratorijom. S obzirom na to da je šuma vrlo gusta, u nekim dijelovima čak i neprohodna, te zaštićena, posjeta je dozvoljena samo uz najavu i pratnju vodiča iz Nacionalnog parka "Sutjeska".

Objašnjavajući pokretima ruke, kao da pod nju može da obuhvati cijeli planinski vijenac, Elez je za kraj rekao kako je upravo u Nacionalnom parku "Sutjeska", Parku prirode "Piva" i Nacionalnom parku "Durmitor", koncentrisana sva ljepota Republike Srpske i Crne Gore.

"Ovo je područje sa najdubljim i najvećim kanjonima, najvišim planinskim vrhovima i najljepšim planinskim jezerima. Perućica je zasigurno kruna nacionalnog parka, a dragulj na toj kruni je vodopad Skakavac od 73 metra, čija je voda pitka", rekao je Elez, dodajući da je jedinstveno iskustvo kada vas zapljuskuju kapljice vode i silina koju osjećate u njedrima dok stojite ispod vodopada Skakavac u samom srcu prašume.

I baš tako, ovo je mjesto na kojem planeta čuva svoj plavi i zeleni omotač, što ga svakoga časa steže i drži. Mjesto koje ima ogromna prostranstva u kojima stvara, diše i iznenađuje.

Video

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije