Brzo hodanje može otkriti više nego što mislite. Psiholozi su izdvojili 7 osobina povezanih sa brzim korakom, provjerite koje su potvrđene.
Neki ljudi hodaju polako, uživaju u svakom koraku i rijetko kad žure.
Drugi se kreću toliko brzo da pretiču sve oko sebe, čak i kada za žurbu nemaju nikakav razlog.
Djeluje kao obična navika, ali psiholozi tvrde da brz hod može biti povezan sa određenim osobinama ličnosti.
Način na koji se krećemo ne zavisi samo od fizičke kondicije. Istraživanja pokazuju vezu između tempa hoda i osobina kao što su savjesnost, društvenost, emocionalna stabilnost i otvorenost prema novim iskustvima.
U istraživanju objavljenom u časopisu „Social Psychological and Personality Science“ naučnici su analizirali podatke više od 15.000 odraslih, starosti od 25 do 100 godina.
Pokazalo se da su pojedine osobine povezane sa bržim hodom, ali i sa sporijim opadanjem brzine hoda tokom starenja.
Psihološkinja Kristal Kastanjozi, klinička direktorka organizacije Thrive Psychology Health Team, izdvojila je sedam osobina koje se mogu povezati sa ljudima koji imaju naviku da brzo hodaju.
Naučni dokazi, ipak, nisu podjednako snažni za svaku od njih, prenosi Krstarica.
Šta ubrzan korak govori o vašem karakteru?
Savjesnost i dobra organizovanost
Ljudi koji brzo hodaju mogu biti savjesniji, disciplinovaniji i skloniji redu. Savjesnost podrazumijeva odgovornost, pouzdanost i usmjerenost ka ciljevima. Prema Kastanjozi, takve osobe pažljivo upravljaju vremenom i obaveze nastoje da završe efikasno, pa se pretpostavlja da se to vidi i u koraku. Istraživanja zaista bilježe statističku vezu između savjesnosti i brzine hoda, ali ne dokazuju da organizovaniji ljudi zbog te osobine nužno hodaju brže.
Ekstrovertnost
Druga osobina je ekstrovertnost, sklonost društvenim kontaktima i dinamičnom okruženju.
Energičnost ekstroverata može se odraziti i na kretanje, a viši stepen ekstrovertnosti zaista je povezan sa većom brzinom hoda. To ipak ne znači da svi ekstroverti hodaju brzo, niti da sporiji hod ukazuje na introvertnost.
Emocionalna stabilnost
Možda najzanimljivija veza odnosi se na emocionalnu stabilnost, koju psiholozi posmatraju kroz nizak nivo neuroticizma, odnosno manju sklonost brigama i osjetljivosti na stres.
Prema velikom istraživanju, osobe sa nižim neuroticizmom u prosjeku su hodale brže.
Kastanjozi smatra da emocionalno stabilnije osobe manje vremena troše na brige i lakše zadržavaju osjećaj sigurnosti i odlučnosti. Ipak, ovo je psihološko tumačenje, a ne dokazani uzrok bržeg hodanja.
Koje osobine prate ljude brzog koraka?
Otvorenost prema novim iskustvima
Ljudi koji vole da istražuju i izlaze iz ustaljenih obrazaca takođe mogu imati brži korak.
Otvorenost se vezuje za radoznalost, maštovitost i spremnost na promjene, a u pomenutom istraživanju bila je povezana sa većom brzinom hoda.
Naučnici, međutim, nisu utvrdili da li radoznalost direktno utiče na tempo ili tu vezu objašnjavaju drugi faktori.
Prijatnost i spremnost na saradnju
Kastanjozi izdvaja i prijatnost, odnosno kooperativnost u odnosima sa drugima.
Zanimljivo je da se tempo ovakvih osoba mijenja u zavisnosti od toga s kim šetaju: neko posebno prilagodljiv ubrzaće korak da ne bi usporavao prijatelja ili partnera.
Za ovu osobinu, ipak, nema dovoljno snažnih dokaza da je sama po sebi povezana sa bržim hodom.
Odlučnost i samopouzdanje
Osobe koje brzo hodaju često ostavljaju utisak da tačno znaju kuda idu i šta žele.
Odlučnost se ispoljava kroz inicijativu i jasno usmjerenje ka cilju, pa takvi ljudi ne vole nepotrebno zadržavanje.
Ipak, brz hod nije pouzdan pokazatelj samopouzdanja, jer na brzinu utiču brojni drugi faktori.
Ambicioznost
Posljednja osobina je ambicioznost. Ambiciozni ljudi postavljaju ciljeve, žele da napreduju i cijene efikasnost, pa mogu imati osjećaj hitnosti i kada situacija ne zahtijeva žurbu.
Prema Kastanjozi, takav mentalni sklop može se prenijeti i na korak. Direktna veza ambicioznosti i brzine hodanja, međutim, nije potvrđena dovoljno snažnim dokazima da bi važila kao opšte pravilo.
Šta brzina hodanja zaista otkriva o ličnosti?
Psiholozi upozoravaju da brzina hodanja nije test karaktera.
Na tempo utiču zdravlje, godine, kondicija, raspoloženje, okruženje i navike. Neko hoda brzo jer žuri na posao, a neko usporava jer uživa u šetnji.
Naučno su najbolje potkrijepljene četiri veze: savjesnost, ekstrovertnost, emocionalna stabilnost i otvorenost prema iskustvima. Zato brz hod ne znači automatski da je neko ambiciozniji, uspješniji ili samouvjereniji od drugih. Ipak, način na koji se krećemo ostaje jedan od mnogih pokazatelja naših navika i karakteristika.