Zaboravljeno ime, propušten dogovor ili gradivo koje nikako da ostane u glavi ne moraju značiti da imate loše pamćenje. Na sposobnost prisjećanja utiču pažnja, način učenja, ponavljanje i san, a stručnjaci predlažu niz jednostavnih tehnika koje mogu pomoći u svakodnevnom životu.
Među njima su čitanje, učenje novih vještina, povezivanje informacija s neobičnim pričama i pravljenje mentalnih mapa, navodi Guardian. Važno je, međutim, razlikovati poboljšavanje određenih vještina pamćenja od obećanja da pojedina vježba ili kurs mogu spriječiti demenciju. Dokazi o dugoročnim koristima različitih aktivnosti još nisu konačni.
1. Može li pamćenje da se trenira?
"Pamćenje je vještina koja se može razvijati. Možete ga trenirati, baš kao što učite da vozite bicikl ili automobil", kaže Sanija Alam, osnivačica organizacije Futuristic Learning, koja se bavi obukom tehnika pamćenja.
Alam je radila s takmičarima u memorijskim disciplinama koji su oborili šest Ginisovih rekorda. Smatra da preobilje informacija i oslanjanje na digitalna pomagala ostavljaju manje prilika da samostalno vježbamo prisjećanje.
Njena preporuka je upoznavanje s tehnikama pamćenja i njihova primjena na praktičnim zadacima. To može biti učenje nekoliko važnih telefonskih brojeva ili pamćenje kratkog spiska prije nego što provjerite bilješku.
2. Zašto treba učiti nešto novo?
Barbara Sahakijan, profesorica psihijatrije na Univerzitetu u Kembridžu i koautorka knjige "Brain Boost: Healthy Habits for a Happier Life", preporučuje aktivnosti koje zahtijevaju učenje i mentalni napor.
"Pronađite nešto u čemu biste uživali, a što još niste probali", savjetuje ona, navodeći šah, strani jezik ili sviranje instrumenta.
Sahakijan podsjeća da je još 1995. godine s Martinom Orelom u časopisu British Medical Journal pisala o važnosti mentalne aktivnosti.
"Kada održavamo mozak aktivnim učenjem i pamćenjem, podstičemo rad neuronskih mreža i pomažemo im da duže funkcionišu bolje", objašnjava.
I starije osobe mogu učiti nove vještine i stvarati nova sjećanja. Pojedina istraživanja pokazuju koristi od zahtjevnijih aktivnosti, ali njihovo bavljenje nije garancija zaštite od kognitivnog pada.
3. Kako čitanje može pomoći?
Za mentalnu aktivnost nije neophodno upisati složen kurs. Dobar početak može biti knjiga koja vas zanima.
"Čitanje nečega što vas interesuje, bilo da je riječ o beletristici ili publicistici, pozitivno djeluje na mozak, kognitivne sposobnosti i raspoloženje", kaže Sahakijan.
Praćenje radnje, povezivanje novih informacija i prisjećanje prethodnih poglavlja podstiču aktivno bavljenje sadržajem. Izbor teme koja vam prija olakšava da čitanje postane redovna navika.
4. Zašto je važno ukloniti ometanja?
Ponekad problem nije u prisjećanju, već u tome što informaciji od početka nismo posvetili dovoljno pažnje.
"Neprestano veoma brzo prebacujemo pažnju s jedne stvari na drugu. To ljudima otežava da se usredsrede i koncentrišu kada treba da ostvare neki cilj", upozorava Sahakijan.
Ona navodi istraživanja u kojima je prisustvo mobilnih telefona ometalo učenike i studente, čak i kada uređaj nije bio uključen.
Prilikom učenja ili čitanja zato može pomoći da sklonite telefon, utišate obavještenja i posvetite se jednom zadatku.
5. Šta je "palata pamćenja" i kako se koristi?
Kejti Kermod, takmičarka iz Mančestera koja je postavljala rekorde u memorijskim disciplinama, preporučuje povezivanje informacija s poznatim mjestima.
Zamislite put kroz vlastitu kuću i duž njega rasporedite ono što želite da zapamtite. Prvu namirnicu sa spiska stavite u mislima ispred ulaza, drugu u hodnik, a treću u kuhinju.
"Prvi predmet stavite na prilaz kući, drugi može biti u hodniku, a zatim u mislima prolazite tim putem i pokušavate da ih se prisjetite", objašnjava Kermod.
Tehnika može poslužiti i za govor ili prezentaciju. Svaku temu smjestite na drugu lokaciju, a detalje povežite s predmetima unutar nje.
Drugi pristup je stvaranje povezane priče. Kermod je kao djevojčica redoslijed planeta pamtila zamišljajući razbijeni termometar iz kojeg se prosipa živa, zatim boginju Veneru koja je skuplja, pa Zemlju na koju sadržaj dospijeva.
6. Kako lakše zapamtiti rođendane i datume?
Apstraktne podatke često je lakše povezati s konkretnim simbolima.
Kermod predlaže da svakom mjesecu pridružite predmet ili boju, a brojevima prepoznatljive oblike. Oktobar, na primjer, može predstavljati bundeva, dok broj dva podsjeća na labuda.
Datum 2. oktobar tako postaje slika labuda koji sjedi na bundevi.
Ako vam zamišljanje slika ne ide lako, pokušajte s pričom, riječima ili uključivanjem poznatih osoba.
Kermod ipak naglašava razliku između pamćenja datuma i prisjećanja da tog dana nešto treba uraditi. Čak i kada dobro zna nečiji rođendan, može joj zatrebati podsjetnik da pošalje čestitku.
7. Koje tehnike mogu olakšati pripremu ispita?
Majkl Grineberg, nekadašnji viši predavač psihologije na Univerzitetu u Svonsiju i osnivač sistema Linkword Languages, preporučuje mnemotehnike, posebno akronime.
Tokom pripreme ispita najprije bi proučio gradivo, zatim izdvojio približno osam ključnih tačaka i od njihovih početnih slova napravio riječ ili rečenicu.
Kermod preporučuje i tematske prezentacije s upečatljivim pozadinama. Svaki slajd može predstavljati jednu podtemu, uz slike i asocijacije koje olakšavaju prisjećanje.
Korisne su i mentalne mape: glavna tema nalazi se u središtu, a iz nje se granaju povezani pojmovi.
Kartice za učenje mogu pomoći pri provjeri i ponavljanju, ali je važno da informacije prethodno razumijete i povežete.
8. Koliko često treba ponavljati naučeno?
Za kratkotrajan spisak ponekad je dovoljno jedno ili dva ponavljanja. Za dugoročno pamćenje potrebno je vraćati se gradivu.
"Ako nešto želite da naučite dugoročno, morate redovno da ponavljate, jer inače prirodno zaboravljamo", kaže Kermod.
Ona predlaže ponavljanje u sve većim vremenskim razmacima. Gradivo možete provjeriti nekoliko puta prvog dana, ponovo narednog dana, zatim poslije nekoliko dana, a kasnije sedmično i mjesečno.
Raspored prilagodite tome koliko se uspješno prisjećate sadržaja.
9. Da li su bilješke i alarmi znak lošeg pamćenja?
Pamćenje da nešto treba uraditi u budućnosti naziva se prospektivnim pamćenjem. Tu spadaju odlazak ljekaru, zakazani sastanak ili uzimanje nečega što ste planirali da ponesete.
Grineberg, koji ima 86 godina, savjetuje zapisivanje termina, naročito kako starimo.
"I ja stalno koristim alarme", priznaje Kermod. "Možete pokušati da zapamtite, ali ipak postavite alarm za svaki slučaj."
Podsjetnik se može povezati i s uobičajenom radnjom. Ako poslije ručka idete frizeru, neobična zamišljena scena sa makazama na frižideru može poslužiti kao dodatna asocijacija.
10. Zašto je san važan za pamćenje?
Sahakijan nastoji da spava najmanje sedam sati svake noći.
"Dok spavate noću, učvršćujete u pamćenju ono što ste naučili tokom dana. Zato je važno dobro spavati, umjesto ostajati budan cijelu noć i učiti pred ispit", kaže ona.
San podržava učenje, pažnju i stvaranje dugoročnih sjećanja. Odraslima se uglavnom preporučuje između sedam i devet sati sna.
Kermod navodi da ni takmičari u pamćenju nisu imuni na iscrpljenost. Poslije jednog takmičenja na kojem je pobijedila, stigla je do bankomata i nije mogla da se sjeti svog PIN-a.
Alam takođe ističe važnost odmora i predlaže kratko drijemanje kada je potrebno predahnuti od učenja. Odmor, smisleno povezivanje informacija i redovno ponavljanje zajedno pružaju praktičnu osnovu za bolje prisjećanje.
Informacije objavljene na ovom portalu namijenjene su isključivo za informativne svrhe te ne predstavljaju zamjenu za stručni medicinski savjet, dijagnozu ili liječenje. Za sva pitanja u vezi sa svojim zdravstvenim stanjem obratite se ljekaru ili drugom kvalifikovanom zdravstvenom radniku.