Život

Od mirisa pralje do bezvremenskog parfema, 100 godina Chanela No.5

Od mirisa pralje do bezvremenskog parfema, 100 godina Chanela No.5
Foto: N.N. | Od mirisa pralje do bezvremenskog parfema, 100 godina Chanela No.5

Gabrijel Koko Šanel jednom je prilikom izjavila kako je moda prolazna, a stil vječan. Osim za modu, isto je s punim pravom mogla tvrditi i za industriju ljepote, koja je od vremena u kojem je Šanelova stvarala do danas doživjela tektonske promjene. U moru novih tehnologija i inovacija malo je koji proizvod uspio odoljeti testu vremena. No, oni koji jesu, posebno su vrijedni, a to je definitivno parfem Chanel No.5, koji je lansiran u prodaju prije tačno 100 godina u petom mjesecu 1921. godine

Priča o ovom kultnom parfemu, mirisu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, vraća u prvu polovinu 20. vijeka, tačnije u 1920. godinu, kada je Koko angažovala Ernesta Boa, francuskog hemičara i nekadašnjeg parfumera ruske carske porodice, da napravi njen prvi parfem. Željela je nešto posve drugačije od mirisa koji su tada vladali tržištem i jedan ženstveni parfem posvećen ženama.

Nakon 10 mjeseci predanog rada, Bo je pred Koko došao sa 10 epruveta i verzija parfema, numerisanih od jedan do pet i od 20 do 24. Koristio je preko 80 nota kako bi kreirao jedinstveni mirisni buket, a pravu malu revoluciju izazvao je upotrebom aldehida i sintetičkih komponenti koje su parfemu dale na kompleksnosti, čineći novi "Chanelov" parfem uistinu modernim u eri mirisa s jednom jedinom notom.

Od deset prezentovanih verzija, dizajnerka je izabrala onu pod brojem pet, i to djelimično zbog svog praznovjerja i uvjerenja kako je petica njen srećan broj. Petog maja Koko Šanel je obično predstavljala svoje nove kolekcije, pa je broj pet, pete verzije parfema, odlučila zadržati i u samom njegovom imenu. Smatrala je da će joj taj potez donijeti sreću, a kasnije će se ispostaviti kako nije bila daleko od istine, jer do 1929. godine Chanel No.5 postao najprodavaniji parfem na svijetu.

Miris sapuna i čistoće poput majke

Zanimljiva stvar u vezi s aldehidima koji su tada prvi put korišteni jeste da jedan od njih miriše kao sapun. Majka Koko Šanel je bila pralja u ruralnoj Francuskoj te je uvijek mirisala na sapun. Miris sapuna i svježe oprane kože ostao je s Koko još godinama. Bila je besprekorno čista i kasnije, dok se kretala među ljubavnicama bogataša i žalila se na to kako one mirišu, osjećajući se na mošus i zadah tijela. Kada je odlučila da izradi parfem od velike važnosti joj je bilo da to bude svjež i čist miris.

Željela je da kreira miris koji će opisati novu, modernu ženu, čije je ona sama bila oličenje, što je bio novi trend među modnim kućama. Bilo joj je važno da parfem ima svježinu koju je pamtila iz svoje prošlosti - miris sapuna i svježe opranog rublja.

Prije službenog predstavljanja Koko Šanel je parfem predpremijerno predstavila svojim prijateljima na intimnoj večeri u gradiću Grase na Francuskoj rivijeri, danas središtu parfemske industrije.

Odlučila je parfemom poprskati sto i sve na njemu. Svaka žena koja je prolazila pored njih zaustavila se i pitala koji je to miris i gdje se može nabaviti. Za Koko je to bio trenutak potvrde da će novi parfem biti revolucionaran.

Baš kao i sama formula mirisa, i bočica je tada bila u potpunoj suprotnosti s aktuelnim trendovima. Minimalističkog duha, ali vrlo luksuzna i skupocjena, bila je odgovor na pretjerano elaborirana pakovanja parfema koja su tada vladala tržištem.

Merilin Monro

Kao moćan simbol luksuzne jednostavnosti, No.5 je brzo postao omiljeni miris Holivuda. Ogroman publicitet osigurala mu je filmska diva Merilin Monro, koja je na jedno pitanje u intervjuu iz 1954. godine odgovorila kako u krevet liježe sa samo nekoliko kapi parfema Chanel No.5 na sebi.

U šezdesetima, parfem se počeo intenzivnije reklamirati u magazinima poput "Voguea" i "Harper's Bazaara", koji su ga opisivali kao must have dodatak svake žene. Velika eksponiranost, kako u magazinima, tako i na brojnim prodajnim mjestima, u sedamdesetima je rezultiralo prvom krizom samog parfema, a kako ubrzo ne bi postao passé, povučen je s mnogih prodajnih punktova, te je u svrhu njegove revitalizacije angažovan i Žak Helu, kreativni direktor "Parfums Chanela".

On je za zaštitno lice parfema izabrao francusku glumicu Katrin Denev, a tokom sedamdesetih i osamdesetih snimljene su mnoge televizijske reklame u znaku ovog parfema, koje je režirao Ridli Skot. Pod Heluovom kontrolom, No.5 se vratio u dane filmskog glamura i sofisticiranosti, a Denev su na kroz godine naslijedile Nikol Kidman, Odri Tatu, pa 2012. čak i Bred Pit.

Za Chanel No.5 danas se veže urbana legenda kako se u svijetu svakih 30 sekundi proda jedna bočica parfema, a sam original u međuvremenu je dobio pojačanja unutar No. 5 mirisne porodice.

Koko Šanel

Najveća modna dizajnerka 20. vijeka Gabrijel Koko Šanel umrla je iznenada prije 50 godina u svom apartmanu u pariskome "Ritzu" i premda je bila nedjelja, 87-godišnja dizajnerka do zadnjeg je trenutka neumorno radila na svojoj posljednjoj kolekciji prikazanoj dvije sedmice nakon njene smrti.

Tužno djetinjstvo snažno je uticalo na život Koko Šanel. Kad je imala 12 godina majka joj je umrla od tuberkuloze, a otac je nju i sestru ostavio pred vratima samostana u kojem su časne sestre udomljavale napuštene djevojčice. O životu u samostanu Gabrijel nije mnogo pričala, no pretpostavlja se da je njena opsesija crno-bijelom kombinacijom, koja se protezala kroz modne kolekcije i kutijice parfema, potekla od odjeće časnih sestara. U samostanu je naučila šiti, no zanimljivo je da nikad nije izučavala zanat koji ju je proslavio.

Provjeravala je i najsitnije detalje, birala tkanine i svu dugmad.

Iako su njeni kostimi od tvida, dvobojne cipele i torbice na preklop bili i ostali sinonimi za francusku modu i žensku nesputanost, život Koko Šanel imao je i svoju tamnu stranu.

Mnogi su je u Francuskoj optuživali za kolaboraciju s nacistima tokom okupacije Francuske u Drugom svjetskom ratu. Možda to objašnjava činjenicu da je tek prošle godine u Parizu prvi put organizovana izložba u njenu čast. Šanelova je rat provela u "Ritzu" s ljubavnikom, njemačkim aristokratom, barunom Hansom Guentherom von Dinklageom, oficirom nacističke obavještajne službe. Njih su dvoje nakon rata pobjegli u Švajcarsku, gdje je Šanelova živjela deset godina dalje od očiju javnosti. Kad se 1954. vratila u Pariz, vratila se i u svoj apartman u "Ritzu" i ondje ostala do smrti.

Vitka, s bisernom ogrlicom oko vrata, slamnatim šeširom i cigaretom nehajno obješenom preko donje usne, Koko Šanel je bila dobro poznato lice u hotelu koji je od 1937. zvala domom. Unajmila je apartman od 188 kvadrata na drugom spratu, s pogledom na pariski Place Vendome.

Apartmanom, u koji je primala malo koga, dominirale su crna i bijela u skladu s njenim uvjerenjem da je crno bezvremensko.

Sobu u "Ritzu" (Coco Chanel Suite) sama je uredila, a danas se može iznajmiti za nevjerovatnih 18.000 evra po noći. Ovdje odsjedaju modni uglednici poput Ane Vintur za vrijeme pariske sedmice mode.

U testamentu je odredila da poslije smrti u njene odaje ne smije kročiti niko osim članova porodice, dvije nećakinje i nećak. Šokirano osoblje njene modne kuće jutro nakon smrti ukazivalo je na žurbu kojom je završavala kolekciju, vjerujući da je predosjećala da joj je kraj vrlo blizu.

Počasti su stizale sa svih strana, čak i od onih za koje ona nije imala lijepe riječi, poput Paka Rabana, kojega je smatrala "metalskim radnikom".

Preminula je 10. januara 1971. godine, a dva dana kasnije na njenu sahranu u parisku crkvu je došlo nekoliko hiljada ljudi.

Sahrani je prisustvovao mnogo imena visoke mode, ali ne i Pjere Karden, kojeg je Koko kritikovala nebrojeno puta. Među slavnim ličnostima je na pogrebu bio Salvador Dali, golem broj modnih novinara, "Chanelovih" klijenata i svih 250 zaposlenika njene modne kuće. Njen je brend kasnije Karl Lagerfeld pretvorio u carstvo vrijedno 100 milijardi dolara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije