Odrasla djeca koja prolaze kroz različite poteškoće ponekad mogu dobijati mnogo pažnje i pomoći od roditelja, a istovremeno imati osjećaj da ih oni zapravo ne razumiju. Psiholog i terapeut Džefri Bernštajn objašnjava da dobronamjerna briga može postati usmjerena gotovo isključivo na probleme, savjete i pokušaje pronalaženja rješenja. Izdvojio je tri razloga zašto se odrasla djeca osjećaju nevidljivo uprkos brizi roditelja.
Roditelji razgovaraju samo o njihovim problemima
Bernstein tvrdi da se razgovori u porodici mogu postepeno početi vrtjeti isključivo oko emocionalnih, obrazovnih, finansijskih ili poslovnih poteškoća odraslog djeteta. Roditelji tada mogu znati mnogo o njegovim problemima, ali vrlo malo o drugim dijelovima njegovog života.
"Ono što želim reći jeste da susrećem roditelje koji znaju sve o problemima svoje djece, ali iznenađujuće malo o tome šta njihovo odraslo dijete misli, šta ga zanima, čemu se smije ili čemu se nada", navodi Bernštajn za Psychology Today, prenosi Index.hr.
Stalni savjeti stvaraju dodatni pritisak
Roditeljska zabrinutost često stvara potrebu da se problem što prije riješi, zbog čega roditelji mogu početi nuditi brojne savjete i prijedloge. Bernstein ističe da čak i razumni savjeti odraslom djetetu koje je već nezadovoljno svojom situacijom mogu djelovati poput stalnog procjenjivanja.
"Problem s tjeskobom, naročito kada se pojača, jeste to što stvara osjećaj hitnosti, a zbog te hitnosti želimo popravljati stvari", ističe. Roditeljima zato savjetuje da prije nuđenja rješenja provjere želi li njihovo dijete savjet ili samo želi da ga saslušaju.
Roditeljsku brigu mogu doživjeti kao osuđivanje
Psiholog navodi da osjećaj srama i poređenje s drugima mogu uticati na način na koji odrasla djeca doživljavaju roditeljsku zabrinutost, a društvene mreže mogu dodatno pojačati negativna poređenja.
"Zbog toga odrasla djeca koja prolaze kroz poteškoće često odbrambeno reaguju na pitanja koja roditelji iskreno postavljaju iz zabrinutosti", napominje. Roditeljima zato preporučuje da pokušaju razumjeti šta je njihovom djetetu najteže i zatim ga saslušaju bez odbrambenog stava, objašnjavanja ili nuđenja novih rješenja.