GRADIŠKA - Poslije duže od dvije decenije, od kada se nisu vidjeli, bivši radnici "Metala", uglednog preduzeća iz Gradiške formiranog 1958. godine, aplauzom su pozdravili dugogodišnjeg direktora Stojana Todorovića. Njih stotinak okupilo se u restoranu u Donjim Podgradcima kako bi oživjeli uspomene na vrijeme kada su zajednički radili i gradili svoje preduzeće. Predrag Desančić iz Donjih Podgradaca kaže da je ovo drugi susret kojeg su, osim njega, inicirali Marinko Šljivar, Dušan Kočić, Zoran Vidović i Mišo Miljanović.
"Družili smo se kada smo bili zaposleni, sarađivali, međusobno se pomagali... Tako smo nastavili i poslije. Mnogo je aktivnosti i interesovanja koji nas zbližavaju, od posla do sporta. Bili smo uspješan kolektiv. Prijateljstvo i druženje bila je naša politika", kazao nam je Desančić. Na skupu su bili metalci, bravari, tokari, alatničari, tehničari, službenici, ekonomisti, inženjeri...
"Ovdje su bivši radnici 'Metala' svih zanimanja. Većina je u penziji, dio je zaposlen u drugim preduzećima, ali je za sve zajedničko vrijeme provedeno u preduzeću gdje smo iskovali povjerenje, prijateljstvo i odgovoran odnos prema poslu", objasnio je Dušan Kočić suštinu okupljanja u restoranu u Donjim Podgradcima u nedjelju, 6. aprila. Mnogi su u ovom kolektivu proveli cijeli radni vijek. Među njima je Milan Todoranović iz Vilusa.
"Radio sam u ovom preduzeću 40 godina. Zaposlio sam se 1970. godine. Radili smo, u početku, u drvenoj baraci, farbali kante i dimovodne cijevi za šporete. Bili smo posvećeni poslu i preduzeću koje se svake godine razvijalo", ispričao nam je Todoranović. Ovaj susret za njega je veoma emotivan.
"Metalci obrađuju tvrde materijale, ali je njihovo srce meko", dodao je Milan Todoranović. Borislav Krejić je bio na različitim poslovima 22 godine. Zajedno su on i Milan došli na ovo druženje.
"Bilo je zadovoljstvo raditi u ovom uglednom preduzeću, jer se sve znalo, ko radi, ko upravlja, ko je i za šta odgovoran. Srećan sam što smo se sastali, mi, bivši radnici, kolege i prijatelji", rekao je Krejić. Došli su i Mihajlo Stojčić, Branko Gašević, Mile Babić, Milenko Babić, Ranko Antonić, Nenad Šipka, Radenko Petrović, Dragan Guskić... Inženjer i profesor Mihajlo Stojčić kaže da je iskustvo iz "Metala" dragocjeno.
"Kasnije sam otišao na Mašinski fakultet u Banjaluku. U 'Metalu' sam stekao dragocjene radne navike. Zahvalan sam i direktoru Stojanu Todoroviću. On je bio istinski domaćin, autoritet i znalac u poslu", pohvalio se Stojčić. Stana i Boro Šavija radili su u "Metalu" 25 godina. Slavica Popović u istom preduzeću provela je 20 godina.
"Radila sam na zakivanju, farbanju, gdje god je bilo potrebno... Ponijela sam lijepe uspomene i zato sam došla da se vidim sa bivšim kolegama. Kada je u restoran ušao naš direktor, osjećala sam se kao da se vratilo neko drugo, ljepše i sretnije vrijeme", kazala je Slavica Popović iz Romanovaca. Nenad Kurtović iz Kozinaca zaposlio se u "Metalu" 1981. godine.
"Radio sam u istom, našem preduzeću do penzije. To pokazuje kakve su moje uspomene i moje emocije. Prošao sam sve faze i stekao bogato radno, ali i životno iskustvo", kazao je Nenad Kurtović, VKV bravar.
Ne znam da li ovdje među okupljenima ima iko ko je počeo raditi u "Metalu" kada i ja, zapitao je Stojan Todorović, okružen bivšim saradnicima i radnicima. On je u ovaj kolektiv došao 1962. godine.
"Prethodno sam bio stipendista na školovanju u Sarajevu. To su bili počeci preduzeća, u oskudnim uslovima. U svemu sam najdirektnije učestvovao. Proveo sam mnoge investicije, trudio se da se preduzeće razvija, usvaja nove programe, povećava proizvodnju, zaposlenost", rekao je Todorović, privrednik koji u svojoj sredini ima veliki ugled. On kaže da u "Metalu" nikada nije bilo lako.
"Stalno smo bili u izgradnji i proširenju, zahvaljujući, to se mora istaći, Dragi Maleševiću, koji je dao najveći doprinos razvoju Gradiške pa tako i našeg kolektiva. On je zaslužan i za moje zaposlenje u 'Metalu'. U Gradišci sam takođe u Domu ratne siročadi 'Lepa Radić' proveo četiri godine. Ovdje sam pohađao Nižu gimnaziju. Ovdje proveo radni vijek. Zato je moj odnos prema ovom gradu i prema 'Metalu' poseban", rekao je Todorović, srećan zbog poziva bivših radnika da dođe na druženje. To je za mene, kazao je, veliko poštovanje, dokaz da sam imao pravilan odnos i prema poslu, narodnoj imovini i radnicima.
"Sa zadovoljstvom sam radio u tom preduzeću. Bio sam mlad, ambiciozan. Rad nije pravio teškoće, nego izazov. Najteže mi je bilo kada se situacija na tržištu poremeti, tada treba na prečac tražiti efikasna rješenja. 'Metal' je pripadao srednjim preduzećima, ali je bio značajan kolektiv sa jasnim proizvodnim planovima i odgovornim poslovanjem. U Belgiji smo kupili licencu za mehanizme kojim smo snabdijevali 'Simpo', izvozili u Italiju, Rusiju... Nikada nije bilo lako, ali ako je zadovoljstvo u radu, onda se sve može savladati, postići", objasnio je Todorović suštinu svoga rada i rukovođenja. Svi su ga pažljivo slušali, zapitkivali, podsjećali na mnoge događaje.
"Kada sam došao u 'Metal', pravljene su dimne cijevi, ambalaža za bitumen i predmeti od lima", podsjetio je Stojan Todorović na početke i razvojni put:
"Širili smo proizvodni program, gradili pogone, unapređivali proces rada i dostigli evropske i svjetske standarde. Nikada nismo bili u gubitku. Svaku poslovnu godinu okončali smo uspješno. Plate su bile redovne. To je bila priznata firma. Bila je disciplina u poslu, uvažavana struka, znanje... Stanovnici Gradiške su rado dolazili u 'Metal' u tu ostajali do penzije. To ipak najbolje govori kako smo radili, gradili firmu i poslovni ambijent."
