BANJALUKA - Svećenik je pozvan služiti, i opasnost je ako se pogospodi i više ne vidi bazu, svoje župljane, vjernike. Trebaju ići u svoje stado, i trebaju osjetiti "miris stada".
Rekao je to u razgovoru za "Nezavisne novine" Karlo Višaticki, generalni vikar Banjalučke biskupije, koji je 12. jula proslavio zlatnu misu i obilježio 50 godina službe.
Ukratko:
- Karlo Višaticki obilježio je 50 godina svešteničke službe.
- Kaže da sveštenik mora ostati blizak narodu i služiti ljudima.
- Upozorava da materijalizam udaljava čovjeka od Boga.
- Zašto smatra da je upravo to najveći izazov današnjeg čovjeka?
Životni put vodio ga je od rodne Čatrnje kod Gradiške, preko Đakova, do Inzbruka, a onda i do Švajcarske, a zatim u Rim, i na kraju ponovo u Bosnu i Hercegovinu, gdje je danas generalni vikar Banjalučke biskupije.
Šta poručuje Karlo Višaticki nakon 50 godina svešteničke službe?
Na pitanje na šta je najviše ponosan u 50 godina službe i 76 godina života, Višaticki odgovara da o ponosu ne bi govorio i podsjeća da je njegovo mladomisničko geslo bio tekst iz knjige proroka Miheja: "Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospodin traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi".
"Koliko sam uspio ostvariti svoj moto procijenit će drugi. Nekada je bilo bolje, a nekada lošije. Nikada nije bila loša nakana. Mogu samo reći, kako sam rekao u zahvalnoj riječi na kraju svete mise: Bogu hvala", kaže on za "Nezavisne novine".
Kako dodaje, zahvalnost bi trebalo da bude temeljno držanje čovjeka, hrišćanina.
"Trendom materijalizma čovjek se, nažalost, često puta okreće od Boga i misli kako je on, čovjek, centar svijeta, kako mu je sve moguće i misli da mu Bog nije uopće potreban. Poznata nam je novčanica američkog dolara i na njoj stoji 'In God we trust'. Bogu vjerujemo, u Boga se uzdamo. Često je puta u praksi tako da se ljudi više uzdaju u novac, u sebe, u svoje potencijale, u svoje sposobnosti, a malo ili nikako u Boga, i to je osnovica problema modernog čovjeka. Novac nije Bog, može biti samo bog, idol", priča nam Višaticki.
Zašto smatra da sveštenik mora ostati blizak vjernicima?
Njegovih 50 godina službe iz Banjalučke biskupije opisali su kao služenje Bogu i narodu. Na naše pitanje kome je teže služiti - Bogu ili narodu, Karlo ističe da su ove dvije službe međusobno bitno povezane ukoliko se žele ozbiljno shvatiti.
"Prva Ivanova poslanica daje odgovor na ovo Vaše pitanje: Rekne li tko: 'Ljubim Boga', a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. Preko služenja bratu čovjeku služimo Bogu. A Isus u evanđelju kaže nakon pripovijesti o milosrdnom Samarijancu: 'Idi pa i ti čini tako!'", ističe Karlo.
Osvrćući se na 50 godina službe, on kaže da su kroz te godine bile različite okolnosti, ali i da je služba, odnosno služenje bilo i ostalo isto.
"Drugačije je bilo djelovati u uređenoj Švicarskoj nego u vrijeme rata u Banjaluci", ističe on za "Nezavisne novine".
Pročitajte i ovo:
Karlo Višaticki za "Nezavisne": Neka mir bude naš put kroz cijelu novu godinu
Kako je izgledao njegov životni i obrazovni put?
A u razgovoru sa nama Karlo se prisjetio i prošlih vremena, odnosno godina od rođenja do danas.
Kako priča Višaticki, odrastao je u porodici koja je poljskog porijekla i imao je jedanaestoro braće i sestara.
Osnovnu školu završio je u Gradišci, gimnaziju u Đakovu, a diplomirao je u Inzbruku 1975. na Teološkom fakultetu. Za sveštenika je zaređen 25. aprila 1976.
"Treba reći da smo u obitelji imali već jednog svećenika, starijeg brata Kazimira, a još dvojica braće Adolf i Franjo su bili u bogosloviji, studirali i pripremali se za svećeničku službu. Moje svećeničko ređenje je bilo u župi Hellbühl u kantonu Lucern u Švicarskoj. Ta župa je, naime, financijski pomagala moje školovanje u Inzbruku, a onda sam u znak zahvalnosti prema toj župi i biskupiji Basel, u dogovoru sa biskupom Pichlerom, pet godina bio kapelan, najprije u župi St. Marien/Thun u kantonu Bern, a onda u župi Zofingen u kantonu Aargau", prisjeća se svog puta Višaticki.
Kako je tekao njegov sveštenički i akademski put?
Od jeseni 1981. nastavio je studij teologije sa specijalizacijom u Biblijskoj teologiji na Papinskom sveučilištu Gregoriana i na Papinskom biblijskom institutu u Rimu.
"Imao sam prigodu dva semestra studirati u Jeruzalemu, na Papinskom biblijskom institutu i Hebrejskom sveučilištu. Studij sam završio 1987. sa magisterijem iz Biblije i doktoratom iz Biblijske teologije. Onda se vraćam kući. Dobio sam službu vjeroučitelja u Banjaluci, koju sam vršio svega jedan semestar, zatim upravitelja župe u Novoj Topoli, pa sam onda imenovan tajnikom biskupa Pichlera, a nakon što je umirovljen biskup Pichler, u Banjaluci je ustoličen novi biskup, mons. Franjo Komarica. Tada sam imenovan vicekancelarom Ordinarijata i tajnikom biskupa Komarice", prisjeća se Višaticki.
Kasnije je imenovan upraviteljem, a zatim i župnikom župe Budžak, gdje je uz male prekide ostao do 2016. godine.
"Nakon toga sam šest godina bio u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu kao duhovnik, a već od jeseni 2000. godine sam predavao biblijske predmete na Teološkom institutu, kasnije Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Prije toga sam predavao biblijske predmete na Teološkom institutu u Banjaluci i na Teološkom institutu u Mostaru, te na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Godine 2022. sam se vratio u Banjaluku, gdje od 2024. godine imam službu generalnog vikara", kaže on za "Nezavisne novine".
Kako želi da ga ljudi pamte?
Za kraj razgovora pitali smo ga po čemu bi volio da ga ljudi pamte.
"Jedna latinska izreka kaže: 'Quidquid percipitur ad modum percipientis percipitur' - 'Što god se shvaća, shvaća se na način onoga tko shvaća'. U relativno dugom periodu bilo je puno susreta. Svatko će zapamtiti ono što je doživio u susretu sa mnom. To je uvijek subjektivni doživljaj, ali na temelju tih doživljaja se stvaraju i ostaju slike o osobi. Ako je doživljaj nekada i bio negativan, temeljna nakana je bila uvijek pozitivna, u evanđeoskom smislu služiti Bogu i ljudima", zaključuje Višaticki za "Nezavisne novine".