Kolumne

Ili tri dnevnika ili nova Republika

Nakon pregleda tri dnevnika tri televizije iz Republike Srpske sasvim je jasno na šta su se sveli naša zemlja, naše ideje i naši životi. Red parastosa, red spomen-kosturnica, red grobova, red komemoracija, red istorije.

 Dvadesetak minuta prebrojavanja kostiju. Ostalih desetak minuta tu su neki, k'o biva, skupovi naroda gdje možete prebrojati dvadesetak duhova upalih obraza, praznih pogleda koji jedino emituju pomirenost sa tmurnom sudbinom. Na svim tim skupovima su predstavnici političke elite koji, svjesno ili nesvjesno, šalju jezivu poruku da je Republika Srpska zemlja koja izumire, jedno zapušteno selo u kojem jedni drugima odlazimo na sahranu i čekamo da nas sve pojede mrak, a da nekad čista, uredna i sređena imanja u potpunosti preuzme korov.

Mladi ljudi, ako i imaju dilemu, poslije tri dnevnika jedinu racionalnu odluku koju mogu da donesu jeste da pogledaju na kablovskoj ili satelitskoj televiziji dnevnik slovenačke, austrijske, njemačke ili neke druge normalne zemlje u koju žele da odmah odu. Iako možda ne razumiju jezik, brzo shvate da tamo žive neki normalni ljudi, sa normalnim, životnim temama. Da je život logičan, da se sastoji od tih ljudskih, normalnih zadovoljstava. Učiš, radiš, putuješ, ideš na koncerte, gledaš filmove, zarađuješ, napreduješ shodno uloženoj količini rada. Ne tražiš vezu za školu, fakultet, vrtić za djecu. Posao je lako naći, plate su ok, vidiš da postoji smisao. Najvažnije od svega, ljudi se ne mrze, ne vire jedni drugima u dvorište, gledaju svoja posla.

Kad putujete malo po Evropi, ko ima taj luksuz, brzo shvatite tajnu uspjeha tih zemalja. Njihovi donosioci odluka su puno pametniji i bolji ljudi od naših. Racionalniji su. Normalniji. Narod je pošteniji, neiskvareniji, vredniji. Gledaju u budućnost. Njihovi dnevnici su puni digitalizacije, debate o načinima kako da olakšate život ljudima, inovativnih dostignuća. Kome je do prošlosti, ide u muzej i gleda Viasat History.

Republici Srpskoj je potrebna nova politička ideja koja želi da stvara moderne Srbe. Uspješne, obrazovane, bogate. Koji putuju, stvaraju konekcije i donose ideje, tehnologiju i novac u Republiku Srpsku. Modernom srpskom političaru ne pada na pamet da svojih pet sati dnevno potroši na krkanje po šumama i gorama, selima i gradovima sa narodom čiji pogledi su prazni, jadnim ljudima koji su tu došli da pojedu nešto besplatno dok misle o svojim potomcima koji su negdje u Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj... Ne znam ko je našim političarima utuvio u glavu da treba biti sa narodom po tim vašarima, gdje se suštinski tom narodu do kraja oduzima ljudsko dostojanstvo, a političari glume vašarske medvjede. To ne znači biti sa narodom. Biti sa narodom znači brinuti se za njegovu budućnost, razmišljati šta će biti sa nama za deset i trideset godina, koje su nam mane, kako ih ispraviti da bi nama bilo bolje, ne drugima. A ako ne znaju sami šta se može napraviti za tih 150 sati mjesečno koje proćerdaju u žderanju na narodnoj muci, neka pitaju Angelu Merkel na šta ona potroši tih 150 radnih sati. Sa koliko razgovara privrednika, a koji ne pelješe budžet, sa koliko naučnika, sa koliko tehnologa, sa koliko programera.

Moderni srpski političari poštuju svoju istoriju, tradiciju i identitet. Ali, naši stari su nas učili da se to radi mirno, dostojanstveno i sa mjerom. Slava je stvar duhovnosti, a ne turbo-folka i krkanluka. Umjesto da idu uz dlaku najnižim strastima najnižih duhova, moderni srpski političari trebaju jasno da podvuku crtu i pošalju poruku mladim ljudima da to nisu naše vrijednosti, da ne pristaju na njih taman da izgube izbore. Prave vrijednosti su dobar đak, dobar student, dobar i vrijedan domaćin. Šta imate ići na okupljanje naroda u selu koje je zaraslo u korov? Tu bi trebalo sve jednog političara koji tu pravi kampanju javno išamarati. Bijednici, čega se pametan stidi, oni se ponose.

Moja i generacija ljudi mlađih od mene, a to smo svi mi koji smo krenuli u osnovnu školu kad je rat počeo, moramo da donesemo odluku da li želimo da uđemo u istoriju kao generacija koju je propalu zemlju, propalo društvo i propale vrijednosti rehabilitovala. To je put rada, odricanja, samopregora i optimizma. To je put nove energije, prkosa pred izazovom koji se čini da je nemoguće prevazići. Ta nova generacija mora da definiše modernu srpsku politiku i da od Republike Srpske načini mjesto napretka i bujanja novih ideja, novih radnih mjesta, nove vrijednosti. Niko za nas neće uraditi taj posao. Šta se sad dešava? Nemamo popiti više kafu sa kim, prijatelji su nam po bijelom svijetu, a oni koji su tu su postali ljušture, ljudi bez kapi krvi u sebi. Ovi što su otišli napolje su napravili racionalnu odluku, ali su tamo vani trećeligaši. Izbjeglice, migranti koji u najvećem broju neće voditi sisteme u koje su došli. To definitivno nije sudbina onih koji žele da budu predvodnici i pobjednici.

Dakle, strahovit preokret nam je potreban, a do njega se neće doći politikom parastosa, komemoracija i vođenjem kampanje na bilo čijim kostima. Potrebna nam je nasušno kampanja života, kampanja stvaranja, kampanja ne obilježavanja uspjeha naših predaka, nego kampanja stvaranja novih uspjeha. Treba da pravimo nešto čime će nam se potomci ponositi, da mogu da kažu: "Gledaj, moji su napravili to i to."

Prolaze nam godine uludo, ali imamo još dovoljno vremena, resursa i pameti. Ali, moramo da se uozbiljimo, grupišemo i počnemo da radimo. Mora se znati ko kosi, a ko vodu nosi. Lideri su svuda u razvijenim društvima oni koji su nešto napravili, koji imaju neki rezultat u životu. Jadna je zemlja čiji su lideri jedino pomjerili granice u demagogiji i populizmu.

Uprkos svemu, i dalje možemo da preokrenemo rezultat i da pobijedimo. Predstojeće borbe, a koje se ne sastoje u tome da prevarimo jedni druge, da se dočepamo budžetskih para, da se uvalimo na neke državne jasle, toliko su teške i izazovne i zahtijevaju pamet, energiju i kreativnost i dobru volju svih naših ljudi, nevezano da li pripadaju nekoj partiji ili ne. I svi oni koji dijele tu sliku čovjeka koji ima svoj posao koji ne zavisi od politike, koji živi od svoga rada i pameti, koji razvija neku svoju ideju, imanje, voćnjak, posao, koji se raduje budućnosti i u kojem nema one vampirske crte da vam popije svu energiju kad sjedi sa vama - svi su oni dobrodošli u projektu koji se zove nova Republika Srpska.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije