Suočavanje sa pandemijom korona virusa predstavlja svakako najveći test naše generacije. U jednom se slažu svi kredibilni donosioci odluka širom planete - ovaj svijet više neće biti isti, baš kao što je sve u svijetu već bitno drugačije nego prije samo mjesec dana.
Kao i kod svake globalne krize, pogotovo one zdravstvene i pogotovo one koju izazivaju bolesti o kojima se ne zna dovoljno, na površinu izlaze najbolje i najgore osobine. Kako pojedinaca, tako i čitavih društava i država. U situaciji kad su ljudi opravdano zabrinuti za svoje i zdravlje svojih porodica, te dok vlade moraju da brinu o kapacitetima nacionalnih zdravstvenih sistema koji se suočavaju sa potpuno neprecedentnim izazovima, to je i razumljivo. Ozbiljne analize zdravstvenog, ekonomskog, socijalnog i političkog aspekta pandemije korona virusa tek slijede, jer još uvijek nemamo dovoljno informacija na osnovu kojih je moguće izvlačiti važne zaključke. No, nekoliko činjenica je već danas nesporno.
Prije svega, ova pandemija je globalna i ugrožava sve zemlje i sve ljude. Neke više, neke malo manje, ali u određenoj vrsti rizika su svi. Na kraju krajeva, već danas nam je promijenjen način života, nebitno da li smo i sami zaraženi ili je zaražen neko nama blizak. Ekonomija trpi ogromne pritiske, a pogotovo je to slučaj sa zdravstvenim sistemima širom svijeta. Psihološke posljedice su takođe evidentne, a tek će biti vidljive. Prema tome, jasno je da je pandemija globalna i da niko neće biti pošteđen u nekom vidu, od čega je sama posljedica zdravstvene ugroženosti tu i manje prisutna, jer daleko veći broj zaraženih ljudi bez većih tegoba preživljava ovu bolest.
Ako je već tako, a jeste, onda bi i odgovor na ovu pandemiju morao biti globalan. No, to nije slučaj i na ovom mjestu se primjećuje nekoliko aspekata ove krize koji su posebno riskantni i, lako je moguće, ostaviće daleko dublje posljedice od samog virusa korona.
Prvo, umjesto da odgovor na pandemiju bude globalan, svjedoci smo istinskog trgovinskog rata koji se trenutno vodi u svijetu. Sjedinjene Države su prije par dana uvele novo povećanje carina na određene proizvode iz EU (carine na proizvode avio-industrije su povećane sa deset na petnaest procenata). Još više, administracija predsjednika Trampa gotovo svakodnevno donosi mjere koje slabe veze američke i kineske ekonomije, sa evidentnim ciljem da se SAD oslobode svakog kineskog uticaja na svoju ekonomiju. Evropska unija se, sa pravom, buni zbog ovih odluka Trampove administracije, ali se prema zemljama zapadnog Balkana ponaša na podjednako unilateralan i štetan način tako što praktično onemogućuje efikasnu robnu razmjenu sa tim zemljama, ugrožavajući tako egzistenciju miliona Evropljana koji su van EU i koji preko dvije decenije šalju jasnu većinsku poruku da budu dio EU. Takvo ponašanje EU je duboko problematično, koliko god je stanje u samoj EU ozbiljno. To već uviđaju određeni faktori unutar Evropske komisije i čini se da bi donesene restriktivne odluke u narednim danima mogle biti ublažene.
Drugi snažan rat koji se trenutno vodi u svijetu jeste onaj propagandno-politički. Mnogi političari širom svijeta praktično optužuju jedni druge zbog pandemije, a sve zajedno se svakodnevno može registrovati povećanjem ksenofobnih, nerijetko i rasističkih izjava i optužbi. Primjećuje se potreba određenih globalnih faktora da iz ove situacije izađu sa ojačanom međunarodnom političkom i ekonomskom pozicijom. Tako, pogotovo je Kina uspjela da poboljša svoj međunarodni imidž, jer je od zemlje koja je do 20. januara ove godine tvrdila da se virus korona ne može prenijeti sa čovjeka na čovjeka, a što je imalo za posljedicu strahovito brzo širenje ovog virusa, u posljednjim danima postala praktično jedina država koja konkretno pomaže drugim ugroženim društvima i ljudima. U trenutku dok se SAD zatvaraju, dok EU nije sposobna niti da pokaže solidarnost unutar same sebe, a kamoli prema trećim zemljama, dok se Rusija i Indija ponašaju indiferentno, jasno je da Kina sa svojim proaktivnim pristupom u ovoj krizi definitivno postaje najvažniji globalni faktor u koji je zagledana većina evropskih i svjetskih država.
Trgovinski i propagandno-politički rat koji se u ovom trenutku vodi u potpunosti je blokirao onu borbu koja bi trebalo da bude primarna u ovom trenutku, a to je borba protiv samog korona virusa. Tu borbu niti jedna zemlja ne može dobiti sama, te je zato neophodna globalna saradnja i solidarnost. Da, kako bismo smanjili opterećenje nacionalnih zdravstvenih sistema, neophodno je da držimo socijalnu distancu i smanjimo obim kretanja, ali je isto tako neophodno da, koristeći sve dostupne tehnološke kanale komunikacije, sarađujemo više nego ikad i da razmjenjujemo informacije više nego ikad. Dakle, samo globalnim pristupom je moguće savladati globalni problem, u svakom smislu.
Posmatrajući nekontrolisano širenje panike, zatvaranje granica, eksponencijalni rast ksenofobije koji je daleko brži i opasniji od rasta zaraženih virusom korona, potpunu dominaciju državnih organa nad građanima, pozive na još više državnog intervencionizma u privredi, neko bi mogao da pomisli da je pandemija odlično poslužila onim idejama koje nastoje da svijet bude što zatvoreniji, posvađaniji i pod kontrolom represivnih organa. Jer, da je želja za pobjedom nad samim virusom primarna svim relevantnim globalnim faktorima, onda bi se uspostavila saradnja između njih i sinergijskim naporima ta pobjeda bi uskoro bila i ostvarena. No, kad posmatramo navedene trgovinske i propagandne ratove, stiče se utisak da ključni donosioci odluka zapravo i ne strahuju posebno od samog virusa, nego da čitavu situaciju i strah ljudi pokušavaju da iskoriste radi snaženja svoje političke i ekonomske moći. U datim okolnostima, to ne samo da je duboko nemoralno i civilizacijski pogrešno, nego će biti i potpuno neefikasno kad je riječ o dvije osnovne potrebe najvećeg broja ljudi.
Prva potreba je, naravno, zaustavljanje epidemije i osiguravanje zdravlja ljudi. Druga potreba jeste zaštita privrede. Dan nakon kolapsa privrede jedne zemlje kolabiraće i njen zdravstveni sistem. Po pravilu domino-efekta ovo će se brže od korone proširiti cijelim svijetom, te će posljedice, po običaju, snositi obični ljudi. U tom smislu, nije održivo da isuviše dugo ostanemo svi zaključani, važno je da nakon određenog vremena omogućimo da ljudi postepeno počnu da se vraćaju svojim redovnim poslovnim obavezama, ali uz maksimalno poštovanje zdravstvenih preporuka i uputstava. Ukoliko duži period ne budemo radili, izgubićemo novac, nećemo imati dovoljno novca da kupujemo važne namirnice, država će izgubiti prihode i doživjećemo kudikamo fatalnije posljedice od samog virusa. O psihološkom momentu da ne govorimo. Dakle, ljudi će morati da rade, ali je važno da se ponašaju i rade p a m e t n i j e. Uopšte uzev, mislim da je pametnije ponašanje istovremeno i jedan od lijekova za epidemiju, ali i za ukupno snaženje ekonomije i institucija i Republike Srpske, ali i svih zemalja generalno.
Vrlo je važno da slušamo savjete nadležnih zdravstvenih ustanova i stručnjaka. U tom smislu, potrebno je zaista pohvaliti smirenost i kompetenciju ministra zdravlja u Vladi Republike Srpske g. Šeranića, adekvatne odluke koje su pravovremeno donesene, kao i ozbiljno i odgovorno ponašanje najvećeg dijela zdravstvenih radnika u Republici Srpskoj. Takođe, neophodno je da se ponašamo ne samo odgovorno, nego i malo više dostojanstveno, gospodski i sa što manje panike i nepotrebne histerije. Korona virus očigledno nije samo test imunog sistema, nego i psihološke i civilizacijske komponente svake ličnosti ponaosob.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.