Rezultati izbora, kakvi god da budu, ostaće u sjenci jednog protesta! U ovoj izbornoj godini pobijedili su Davor Dragičević i grupa "Pravda za Davida"! Oni su pokazali svu snagu naroda i sve slabosti vlasti! Pokazali su da je narodu od vlasti i politike važnija pravda, a onima na vlasti, od pravde važnija vlast. Svi koji se bore za vlast treba iz ove demokratske tekovine da izvuku dugoročne pouke.
Na Trgu Davida Dragičevića prvi put su ljudi mogli da vide okupljanje koje nije osmislila i vodila politika. Prvi put su vidjeli okupljanje koje je nastalo iz revolta prema vlasti koja skriva istinu i ignoriše pravdu. I prvi put su vidjeli ljude koji se ne plaše policijskih prijetnji. To ljudsko i moralno otrežnjenje je snažna poruka ovog građanskog bunta. Ako okupljanje ne bude uvučeno u političke igre na skupu koji se najavljuje, moglo bi da ostavi dubok trag u demokratskoj budućnosti ovog društva. Ako sklizne u vode politike, biće upropaštena ideja pravde, čiji je zaštitni znak mladi David Dragičević. Zbog toga je neophodno sačuvati dostojanstvo protesta i političare držati dalje od protesta. Kapital koji je stvoren protestom bez njihovog učešća jednako je važan i za vlast i za opoziciju. Biće na dobitku svako ko ga bude znao iskoristiti.
Davor Dragičević i "Pravda za Davida" primorali su policiju da odustane od prvobitnih prijetnji i da osumnjiči ljude iz svojih redova za skrivanje dokaza i nezakonito postupanje u istrazi. Jedan od osumnjičenih optužen je za pomoć učiniocu poslije izvršenja krivičnog djela, a još se ne zna kojeg djela i kojeg počinioca!? Iz toga obrta se moglo zaključiti da Davor ne optužuje bez osnova i da u policiji postoje ljudi koje se bave organizovanim kriminalom i koji su izvan kontrole. Potom je iz policije otišla i krivična prijava protiv patologa Željka Karana (direktora Zavoda za sudsku medicinu i dugogodišnjeg sudskog vještaka), koji je uz čelne ljude iz policije sjedio na konferenciji za štampu sa koje je otišlo saopštenje da David Dragičević nije ubijen. Dr Karan je osumnjičen za nesavjestan rad, a osumnjičili su ga isti ljudi koji su ga pozvali da prisustvuje konferenciji i udari pečat medicinske struke na neistinu koja se plasira javnosti! Bilo bi zanimljivo čuti kako su tek sada utvrdili da je patolog radio nesavjesno? Na osnovu policijskih prijava i laik je mogao da zaključi da stvari i dalje idu naopako i da se ponovo amnestiraju glavni krivci i oni koji su najodgovorniji.
"Pravda za Davida" je bacila na koljena policijski vrh Republike Srpske. Povjerenje u tu instituciju i ljude koji su joj na čelu više ne postoji! Prijave protiv ljudi iz posljednjeg ešalona policijske vlasti su samo dokaz više da institucijom ne upravljaju kompetentni ljudi.
Pokazali su protesti i da državni vrh iz nejasnih razloga, od prvog dana, štiti tu istu policijsku vlast, čime učvršćuje sumnju da je i sam dio policijskopravosudnog projekta ometanja pravde. Odnos državnog vrha prema očiglednim zloupotrebama policijskih ovlaštenja stvara utisak da je država izgubila kontrolu nad nekim važnim polugama vlasti. Ko zna šta će se još otkriti, ili ostati nerazjašnjeno i pod velom velike sumnje u ovoj rašomonijadi u režiji još neidentifikovanih centara (para)policijske i pravosudne moći!? Država propušta da reaguje i hitno preduzme mjere da se očigledni problemi u vršenju policijske vlasti riješe i institucija postavi na zdrave noge.
Protesti su objelodanili i katastrofalno stanje u tužilačkom dijelu pravosudnog sistema u Republici Srpskoj. Postupajući tužilac (koji je bivši policijski kadar!) nekoliko mjeseci nakon pronalaska leša Davida Dragičevića nije otvarao istragu. Nije reagovao ni na neovlašteno saopštenje policije o uzroku smrti. I pored očiglednih propusta u vođenju istrage, nastavio je da radi na slučaju "Dragičević" bez rezultata. (Krivične prijave protiv aktera istrage nisu rezultati u otkrivanju ubica Davida Dragičevića!) Ovih dana isplivalo je u javnost da je tužilac Vrećo već imao režiran sudski slučaj na Osnovnom sudu u Gradišci (slučaj "Naerac"), koji je okončao na način ravan holivudskoj krimi-priči. To policiji nije moglo ostati nepoznato! Zašto nije reagovala? Da li je i taj slučaj policijsko-tužilačka režija? Izgleda da nije moglo ostati nepoznato ni sudu, koji je tužiočevu režiju slučaja proveo kroz sudsku proceduru. Uskoro će se vidjeti da li je i sud upetljan u nečuveni pravosudni kriminal. Ako se i to potvrdi, pravosuđe će za javnost biti sistem najgoreg organizovanog državnog kriminala.
I o glavnom okružnom tužiocu po medijima kruži priča da je svoje nezakonite tužilačke poslove naplatio stanom u Beogradu!? I o tome nadležne institucije u Republici Srpskoj ćute. Zašto? U svakoj državi neko bi odgovorio na ovakve optužbe. O ugledu nosilaca državne vlasti svaka država vodi računa. Narod ima pravo da zna ko ga štiti, a država da zna kakvim je ljudima povjerila vlast. U ovom slučaju, VSTS je morao o ovakvim optužbama provesti istragu i hitno donijeti odluke. Dvojica tužilaca su pod teškim optužbama i imaju pravo da budu zaštićeni od neosnovanih optužbi. Čudi me da sami nisu zatražili da budu izuzeti iz rada na predmetima dok se njihova odgovornost ne razjasni. (Izgleda da je banjalučko pravosuđe nestalo u, još uvijek nerazjašnjenoj, paljevini prostorije u Osnovnom sudu, u kojoj su se čuvali dokazi o izvršenim krivičnim djelima!?)
Kratka istorija protestnih okupljanja razobličila je i institucije i ljude koji njima upravljaju. Od konferencije za štampu, parlamentarne rasprave, anketnog odbora, predsjednikovih neodmjerenih izjava (zbog kojih se kasnije izvinjavao), do podnošenja prijava protiv marginalaca koji su učestvovali u istrazi na ovaj ili onaj način, moglo se vidjeti na kakvom nivou funkcioniše policijska i sudska vlast i kakve su sposobnosti ljudi koji upravljaju ovim državnim institucijama. Sve što se moglo uraditi naopako, urađeno je naopako.
Ko je taj ko će sve ovo zamešateljstvo raspetljati da bi se održalo povjerenje u vlast i njene institucije? Izgleda da nema ko? Predsjednik oklijeva. Parlament čeka poruku predsjednika. I Vlada bi da to predsjednik zatraži. Za VSTS se ne zna da li još uvijek postoji kao institucija!? Postaje očigledno da je vlast na koljenima i da ne zna kako izaći iz blata u kome se našla.
Na kraju, protesti su pokazali da je snaga države (ne vlasti!) u snazi njenih institucija, a ne u varljivoj veličini pojedinaca. Za snažne institucije potrebni su obrazovani i časni ljudi. Naravno, i mehanizam efikasne kontrole i odgovornosti. Vladajuća nomenklatura se dugo poigrava sa institucijama, dovodeći na upravljačke pozicije nekompetentne partijske poslušnike. Oni će joj doći glave, ako već nisu došli!?
(Autor je sudija Suda BiH)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.