Drastično različit od svojih popularnih prethodnika (Snowpiercer, The Host, Okja) u iskazu, a opet jako blizak u ideji koju želi prenijeti - o ljudima kao štetočinama - "Parazit", novi film Bong Džun Hoa (Bong Joon-ho), je suma svega što je ovaj kreativni reditelj do sada želio reći. Ili mi se tako barem čini. U svakom slučaju, "Parazit" je kulminacija njegovog ličnog stava koja ostavlja doživotne ožiljke. I boli.
U centru ovog izvrsnog filma nalazi se porodica Kim (otac Ki Taek, majka Čang Suk, sin Ki Vu i kćerka Ki Jang), siromašna porodica lišena modernih tehnologija koja živi u suterenu zabačene ulice, toliko zabačene da pijani muškarci noću uriniraju ispod prozora njihove dnevne sobe. Kako bi spojili kraj s krajem i preživjeli, Kimovi rade sve što im padne pod ruku. Međutim, u svijetu u kojem je za svaki novi posao neophodna preporuka, izbor je sveden i zavisi od poznanstava ili, kako se to obično pripisuje nižem staležu, od sreće. Sreća ovdje dolazi u obliku Ki Vuovog prijatelja iz školske klupe i njegove ponude za novi posao tutora kod imućne porodice Park, čime se zapravo pravi zaplet same priče.
Porodica Park je, u estetskom smislu, sve ono što Kim nije. Oni su elegantni u svojoj dizajnerskoj odjeći. Oni su opsjednuti izgledom i mišljenjem drugih ljudi. Oni jedu zdravu hranu (svježe voće i povrće je svakodnevno na meniju), koju im priprema njihova lična kućna pomoćnica. I žive u svom betonsko-staklenom dvorcu na vrhu brda... Za razliku od Kimovih. Tretiranje prostora filma tako snažno odslikavajući kroz njihov status suprotstavljenih porodica, iako malo očigledno i banalno, ipak je efektno jer cilj ovog filma nije prikazati dobre i loše ljude, dobre siromašne i loše bogate porodice, one koje jesu imale sreće i one koje nisu nego radije, činjenicu da svaku porodicu danas oblikuju opresivne kapitalističke snage koje im zauzvrat oduzimaju humanost, koje ih, igrajući na kartu dominacije, guraju u stanje ekstremne konkurentnosti, generišući konstantnu odbojnost prema drugim ljudima i uopšte prema svemu drugom i drugačijem. Film koji se ne propušta.
(Ocjena: 5/5)
Monika Ponjavić, teoretičar i filmski kritičar
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
