SARAJEVO - Dvije decenije od smrti velikog bosanskohercegovačkog i jugoslovenskog pjesnika Izeta Sarajlića biće navršeno u tekućoj 2022. godini, a uoči ove godišnjice objavljena je knjiga "Izet Sarajlić za Sarajevo, život i poezija" italijanskog književnika Paola Marije Roka. Knjiga je objavljena u dvojezičnom izdanju ranije tokom 2021. godine, ali je na adresu "Nezavisnih" stigla nedavno.
Riječ je o svojevrsnoj monografiji o liku i djelu Izeta Kike Sarajlića, koju najbolje opisuje vlastiti podnaslov "Svjedočenja i neobjavljeni dokumenti". Knjigu otvara tekst Nikole Minasija, bivšeg ambasadora Republike Italije u Bosni i Hercegovini, potom slijedi uvodni tekst priređivača djela, te razgovor sa Tamarom Sarajlić Slavnić, pjesnikovom kćerkom, da bi uslijedili drugi razgovori, pjesme, eseji i tekstovi uglednih književnika Brahe Adrovića, Predraga Fincija, Ranka Risojevića, Emira Sokolovića, Stevana Tontića, Pere Zupca i drugih.
"Pjesnici, književnici, filozofi, umjetnici: mnogi sa Balkana i iz Italije, prijatelji, poznanici i proučavatelji djela Izeta Sarajlića, odazvali su se u stvaranju ove knjige, pod pokroviteljstvom ambasadora Italije u Sarajevu Nikole Minasija, koja nam daje dragocjenu priliku za upoznavanja i istraživanja o velikom bosanskom pjesniku. Zahvaljujući razgovorima i kratkim esejima, do sada neobjavljenima, autor je rekonstruirao pjesnički i egzistencijalni put pjesnika, poznatog i prevođenog u cijelom svijetu, koji je okarakterizirao kulturni, balkanski milje drugog dijela dvadesetog stoljeća i čija se značajna prisutnost u međunarodnom književnom svemiru nastavlja i danas", stoji na koricama ove knjige, u kojoj možemo naići na vrlo zanimljiva svjedočenja o pjesništvu, izdavaštvu, kulturnom životu u Bosni i Hercegovini, ali i ratu.
Naime, Izeta Sarajlića nije zaobišao ni Drugi svjetski, a ni građanski rat u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog vijeka. Doboj je bio rodni grad pjesnika, a Sarajevo grad koji je izabrao. Njegova kćerka svjedoči da je devedesetih granata pogodila u krov njihove kuće na Koševu, da je tom prilikom lakše ranjen gelerom, te da su i knjige sa polica pale na njega.
U knjizi je pored sjećanja i književnog djela Izeta Sarajlića, svakako naglašen njegov prevodilački rad i prisustvo njegovog djela na svjetskoj pjesničkoj sceni, posebno na italijanskom govornom području, a nije zaobiđeno ni zlatno doba "Sarajevskih dana poezije" šezdesetih godina prošlog vijeka, čiji je bio osnivač.
"Internacionalist i kosmopolit, Sarajlić je, dabome, stihovane poruke prijateljstva i solidarnosti emitovao na sve četiri strane svijeta, kao neka vrsta međunarodnog, romantično naštimanog agenta bratstva i ljubavi, lirike otvorenog, lako zaljubljivog srca koja će, ako ne baš spasti, a ono bar malčice otopiti i zbližiti hladnoratovski podijeljeni, neprijateljski polarizovan svijet. Sarajlić se bojao domaće provincije, tzv. nacionalnih torova i nacionalističke uskogrudnosti - biće da je zato, a ne iz puste želje za mrvicama priznanja i slave, tražio svjetsko društvo pjesnika", navodi u svom eseju Stevan Tontić.
Knjiga "Izet Sarajlić za Sarajevo, život i poezija" svakako donosi i kritiku današnjeg odnosa prema djelu ovog pjesnika u Bosni i Hercegovini, gdje je neophodno, bar prema tekstu Emira Sokolovića, razdvojiti biografiju od djela.
Sokolović tvrdi da kroz biografiju raznih autora senzacionalističke komponente "obogaćuju" djela tih istih autora danas i ovdje.
"Djelu Izeta Sarajlića to danas i ovdje najmanje treba; njegovo djelo je tu i ono je konstanta i istom tom djelu ne treba država (institucije) da bi bilo djelo. Ali neupitno je da li državi to djelo treba da bi bila država", zaključuje Sokolović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
