SARAJEVO - Dvije decenije od smrti velikog bosanskohercegovačkog i jugoslovenskog pjesnika Izeta Sarajlića biće navršeno u tekućoj 2022. godini, a uoči ove godišnjice objavljena je knjiga "Izet Sarajlić za Sarajevo, život i poezija" italijanskog književnika Paola Marije Roka. Knjiga je objavljena u dvojezičnom izdanju ranije tokom 2021. godine, ali je na adresu "Nezavisnih" stigla nedavno.
Riječ je o svojevrsnoj monografiji o liku i djelu Izeta Kike Sarajlića, koju najbolje opisuje vlastiti podnaslov "Svjedočenja i neobjavljeni dokumenti". Knjigu otvara tekst Nikole Minasija, bivšeg ambasadora Republike Italije u Bosni i Hercegovini, potom slijedi uvodni tekst priređivača djela, te razgovor sa Tamarom Sarajlić Slavnić, pjesnikovom kćerkom, da bi uslijedili drugi razgovori, pjesme, eseji i tekstovi uglednih književnika Brahe Adrovića, Predraga Fincija, Ranka Risojevića, Emira Sokolovića, Stevana Tontića, Pere Zupca i drugih.
"Pjesnici, književnici, filozofi, umjetnici: mnogi sa Balkana i iz Italije, prijatelji, poznanici i proučavatelji djela Izeta Sarajlića, odazvali su se u stvaranju ove knjige, pod pokroviteljstvom ambasadora Italije u Sarajevu Nikole Minasija, koja nam daje dragocjenu priliku za upoznavanja i istraživanja o velikom bosanskom pjesniku. Zahvaljujući razgovorima i kratkim esejima, do sada neobjavljenima, autor je rekonstruirao pjesnički i egzistencijalni put pjesnika, poznatog i prevođenog u cijelom svijetu, koji je okarakterizirao kulturni, balkanski milje drugog dijela dvadesetog stoljeća i čija se značajna prisutnost u međunarodnom književnom svemiru nastavlja i danas", stoji na koricama ove knjige, u kojoj možemo naići na vrlo zanimljiva svjedočenja o pjesništvu, izdavaštvu, kulturnom životu u Bosni i Hercegovini, ali i ratu.
Naime, Izeta Sarajlića nije zaobišao ni Drugi svjetski, a ni građanski rat u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog vijeka. Doboj je bio rodni grad pjesnika, a Sarajevo grad koji je izabrao. Njegova kćerka svjedoči da je devedesetih granata pogodila u krov njihove kuće na Koševu, da je tom prilikom lakše ranjen gelerom, te da su i knjige sa polica pale na njega.
U knjizi je pored sjećanja i književnog djela Izeta Sarajlića, svakako naglašen njegov prevodilački rad i prisustvo njegovog djela na svjetskoj pjesničkoj sceni, posebno na italijanskom govornom području, a nije zaobiđeno ni zlatno doba "Sarajevskih dana poezije" šezdesetih godina prošlog vijeka, čiji je bio osnivač.
"Internacionalist i kosmopolit, Sarajlić je, dabome, stihovane poruke prijateljstva i solidarnosti emitovao na sve četiri strane svijeta, kao neka vrsta međunarodnog, romantično naštimanog agenta bratstva i ljubavi, lirike otvorenog, lako zaljubljivog srca koja će, ako ne baš spasti, a ono bar malčice otopiti i zbližiti hladnoratovski podijeljeni, neprijateljski polarizovan svijet. Sarajlić se bojao domaće provincije, tzv. nacionalnih torova i nacionalističke uskogrudnosti - biće da je zato, a ne iz puste želje za mrvicama priznanja i slave, tražio svjetsko društvo pjesnika", navodi u svom eseju Stevan Tontić.
Knjiga "Izet Sarajlić za Sarajevo, život i poezija" svakako donosi i kritiku današnjeg odnosa prema djelu ovog pjesnika u Bosni i Hercegovini, gdje je neophodno, bar prema tekstu Emira Sokolovića, razdvojiti biografiju od djela.
Sokolović tvrdi da kroz biografiju raznih autora senzacionalističke komponente "obogaćuju" djela tih istih autora danas i ovdje.
"Djelu Izeta Sarajlića to danas i ovdje najmanje treba; njegovo djelo je tu i ono je konstanta i istom tom djelu ne treba država (institucije) da bi bilo djelo. Ali neupitno je da li državi to djelo treba da bi bila država", zaključuje Sokolović.
