Književnost

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Naizgled o fekalijama, a zapravo o ljubavi!

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Naizgled o fekalijama, a zapravo o ljubavi!
Foto: N.N. | Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Naizgled o fekalijama, a zapravo o ljubavi!

Za proslavu godinu dana mog pisanja za zaista najbolje novine na Balkanu, danas želim da vam zahvalim što čitate kolumnu u tolikom broju, a ja sam najsrećnija što kroz nju zaista širimo inicijacije ljubavi. Danas želim da vam pišem o nečem posebnom, a naizgled tako običnom. Svakodnevnom.

Sedela sam u parku i posmatrala sledeću situaciju. Mlađa žena šeta slatku kucu po travi. Dobija iznenadan poziv i sva je potresena, ne primećuje šta psić radi - a on izbacio govance pored drveta. Divan dekica s izrazom blagosti na licu ustaje sa svoje klupe, a da ga mlada žena i ne vidi, kesicom pokupi izmet, baci ga u kantu i vrati se na klupu da nastavi da upija zrake jesenjeg sunca. Mlada žena je očigledno saznala nešto užasno, briše suze i kaže svom psu: "Hajde, Roki, idemo!" Na to se javlja s treće klupe čovek od pedesetak godina sav u besu! Lice mu crveno, kipti čovek od ljutnje, ustaje i viče na nju:

"A gde idete!? Prvo kupi svoja govna pa onda idi! Muka mi je od vas primitivaca", urla čovek, a mlada žena briše suze i kaže:

"Oprostite, odmah ću, nisam videla, imala sam poziv..."

"Da, takvi kao ti uvek imaju opravdanje za svoj primitivizam i bezobrazluk! Sve zagadiste, ovde reda nema! Kupi svoja govna, stid i sram da te bude! Sve hohštapleri, čuj nisi videla..."

Ona gleda i ne vidi govance, a on urla i navodi je nesvestan da je duša od čoveka već sve pokupio, bacio... Nadrndani ne shvata gde je magično isparilo. A lepo je video da je pas kenjao. Urla i dalje... Mladoj ženi zvoni telefon - on viče na nju: Prvo čisti govna pa onda telefoniraj i tračari..."

"Umrla mi je majka", kaže mlada žena. "Moram da se javim ocu."

 On je gleda par sekundi i kaže: "Pa šta, i meni je umrla žena pre tri godine pa ne znači da sam postao primitivac!"

Kolilo puta ste doživeli i sami ovu scenu s ljudima koji misle da su pravda i zakon izvan milosti? Ja bezbroj. Sećam se kad sam bila na prvim teškim terapijama taksolom, jedva sam stajala na nogama, u opštini u redu zamolila sam jednu ženu da me propusti samo na minut da pitam nešto u kancelariji. Rekla sam joj: "Preklinjem vas, samo da ih nešto pitam, jako mi je loše od terapije." Ona me pogledala strogo s prezirom i rekla: "Pa ko zna da li si na terapiji, vi javne ličnosti sve lažete samo da uđete preko reda."

Sa suzama u očima skinula sam šeširić pa onda i periku i onako ćelava ljuljajući se na nogama prošaptala: "Molim vas, jako, jako mi je loše, a moram lično da ovo uradim..."

"Pa šta ako si na terapiji? I ja sam se porodila pre osam meseci pa se zna red! Čekaj! Zakon je isti za svakoga..."

Tada sam shvatila da većina sukoba u svetu nastaje zbog ljudskog uverenja da postoje zakon i pravda izvan milosti i ljubavi! Čovek koji je u punoj ljubavi uvek nalazi opravdanja za drugoga, a ne samo za sebe. Jer, najveća istina je da nema zakona i pravde izvan ljubavi i milosti. Zato je nama smrtnicima božija logika nedokučiva. To je znao onaj anđeo dekica koji je očistio iza malog kuce. Bez reči, da ga niko ne vidi. Najveća revolucija u istoriji je ono Hristovo "ljubi neprijatelja svoga" koje je zamenilo "oko za oko, zub za zub". Druga najveća revolucija svesti će biti kada čovečanstvo to uspe da shvati i praktikuje. Za početak ljubi svog prolaznika, razumimo da su milost i ljubav jedine istina i pravda. Zato su revolucije u krvi, besu, osveti samo donele novu krv i nesreću. Nema pravde izvan milosti, nema istine izvan ljubavi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije