Atmosfera nekih knjiga se savršeno uklapa u trenutak kada kiša zamagli prozore, dan rano utihne, a veče ostavi dovoljno prostora za čitanje. "U planinama ludila" Hauarda Filipsa Lavkrafta upravo je takvo djelo: mračna, uznemirujuća i maštovita priča koja čitaoca odvodi u antarktičku pustoš, gdje svako novo otkriće produbljuje osjećaj nelagode.
Njena privlačnost leži u strpljivom građenju slutnje da se ispod poznatog svijeta krije nešto mnogo starije nego što možemo zamisliti.
Napisana 1931. godine, a prvi put objavljena u tri nastavka časopisa "Astounding Stories" od februara do aprila 1936, ova novela spaja naučnu fantastiku, istraživačku pustolovinu i kosmički horor. Upravo taj spoj daje joj posebnu čitalačku draž: radoznalost nas vodi naprijed čak i kada postane jasno da bi neka vrata bilo bolje ostaviti zatvorena.
Šta se krije iza antarktičkog leda?
U središtu pripovijesti nalazi se naučna ekspedicija Univerziteta Miskatonik, čiji odlazak na Antarktik otvara put prema zastrašujućim otkrićima. O događajima govori geolog Vilijam Dajer, pokušavajući da svojim svjedočenjem odvrati buduće istraživače od ponavljanja istog poduhvata. Takav okvir od početka stvara napetost: čitalac zna da sluša upozorenje čovjeka koji je vidio previše.
Lavkraft posebno uspješno koristi naučnu preciznost pripovijedanja. Podaci, zapažanja i pokušaji racionalnog objašnjenja daju priči uvjerljivost, pa postepeno urušavanje sigurnosti djeluje još snažnije. Što istraživači više saznaju, to im je teže da pronađu oslonac u dotadašnjem razumijevanju svijeta.
Ledeni pejzaži pritom dobijaju gotovo opipljivu težinu. Ogromna prostranstva, nepristupačni vrhovi i osjećaj potpune izdvojenosti stvaraju ambijent u kojem ljudska prisutnost djeluje krhko i privremeno. Čitajući, lako je osjetiti kako se početno uzbuđenje zbog istraživanja pretvara u tjeskobu.
Zašto Lavkraftova jeza ostaje pod kožom?
Najveća snaga ove knjige jeste način na koji proširuje prostor straha. Opasnost postaje povezana sa samim saznanjem, sa mogućnošću da istorija svijeta i mjesto čovjeka u njoj izgledaju sasvim drugačije nego što vjerujemo. U takvoj perspektivi i najmanji trag može dobiti zastrašujuće razmjere.
Posebno je upečatljivo preplitanje zadivljenosti i užasa. Čitalac želi da istraživanje potraje, da se otkrije još jedan detalj i razjasni još jedna tajna, dok istovremeno osjeća potrebu da se junaci povuku. Ta napetost između radoznalosti i opreza daje pripovijesti snažan unutrašnji pokret.
Lavkraftov stil traži pažnju i spremnost na sporije čitanje. Dugi opisi i postepeno otkrivanje pojedinosti nagrađuju strpljivog čitaoca, jer omogućavaju da se nelagoda taloži i preraste u osjećaj sveobuhvatne prijetnje. Upravo zbog toga ova knjiga najbolje djeluje kada joj se posveti mirno veče, bez stalnih prekida.
Zašto je ovo odličan izbor za jesenje večeri?
Jesen pruža naročito dobar okvir za ovakvu književnost. Zvuk kiše, prigušeno svjetlo i tišina sobe pojačavaju doživljaj udaljenih predjela i neizgovorenih prijetnji. Uz "U planinama ludila" udobnost vlastitog doma postaje dio čitalačkog zadovoljstva: što je svijet knjige hladniji i nepristupačniji, to snažnije osjećamo toplinu prostora iz kojeg ga posmatramo.
Ovo je preporuka za ljubitelje mračnih misterija, neobičnih civilizacija i horora koji podstiče maštu. Posebno će prijati onima koji u književnosti uživaju u atmosferi, istraživanju i pitanjima koja ostaju otvorena i nakon posljednje stranice.
"U planinama ludila" zaslužuje mjesto među jesenjim izborima upravo zbog sposobnosti da čitanje pretvori u iskustvo postepenog otkrivanja nečeg veličanstvenog i strašnog. Zatvorena knjiga donosi povratak u toplu sobu, ali osjećaj nepregledne bjeline i tajne skrivene iza planinskih vrhova još neko vrijeme ostaje u mislima.