Postoje knjige koje se posebno dobro čitaju kada dani postanu kraći, kiša uspori grad, a tišina dobije više prostora. "Pakao" Anrija Barbisa pripada upravo takvoj književnosti: njegova zatvorena, pomalo tjeskobna atmosfera uvodi čitaoca u priču o usamljenosti, čežnji i tajnama koje ljudi čuvaju iza vrata svojih soba.
Prvi put objavljen 1908. godine, pod originalnim naslovom "L’Enfer", ovaj roman i danas privlači neobičnom pripovjedačkom zamisli: kroz mali otvor u zidu moguće je sagledati čitav svijet ljudskih odnosa. Njegova najveća vrijednost nalazi se u sposobnosti da naizgled obične trenutke pretvori u povod za duboko preispitivanje života.
Šta se krije iza zida jedne pariske sobe?
U središtu romana nalazi se neimenovani pripovjedač koji dolazi u Pariz i smješta se u pansion. U svojoj sobi otkriva otvor u zidu kroz koji može da posmatra susjednu prostoriju, a ono što započinje radoznalošću postepeno prerasta u opsesivno praćenje tuđih sudbina. Pred njegovim pogledom smjenjuju se ljubav, izdaja, rođenje, bolest i smrt.
Takva postavka daje knjizi posebnu napetost. Čitalac zajedno s pripovjedačem iščekuje naredni dolazak u susjednu sobu, novi razgovor ili gest koji će otkriti nešto važno o njenim privremenim stanarima. Jedan ograničen prostor postaje pozornica na kojoj se susreću različite životne dobi, potrebe i strahovi.
Barbis pritom uspijeva da zainteresuje čitaoca i za ono što se događa posmatraču. Svaki prizor mijenja njegov odnos prema ljudima, ali i prema vlastitoj samoći. Otvor kroz koji gleda postaje mjesto susreta njegove želje za bliskošću i stvarne udaljenosti od drugih.
Zašto "Pakao" ostavlja tako snažan utisak?
Posebno je upečatljiv način na koji Barbis povezuje materijalni svijet sa unutrašnjim stanjem junaka. Već početne stranice donose pohabanu sobu, tragove nekadašnjih stanara, ogledalo, sumrak i kišu, dok se pripovjedačeve misli kreću između uspomena, neostvarenih želja i svijesti o prolaznosti.
U takvim detaljima leži velika književna snaga romana. Predmeti imaju težinu proteklog vremena, a tišina prostorije pojačava ono što junak pokušava da potisne. Barbis gradi atmosferu u kojoj i najmanji pokret može da dobije emocionalnu važnost.
Njegova proza najbolje djeluje kada se čita polako. Razmišljanja povremeno preuzimaju prostor od događaja, ali upravo taj ritam omogućava da se osjeti koliko su ljudska čežnja i strah složeni. Za čitaoca koji voli psihološku i filozofsku književnost, takva gustina predstavlja jedan od glavnih razloga da posegne za "Paklom".
Koliko možemo razumjeti čovjeka kojeg posmatramo?
Jedna od najzanimljivijih tema romana jeste razlika između gledanja i učestvovanja u životu. Pripovjedač stiče pristup tuđoj intimi, ali mu taj pristup ne donosi jednostavnu pripadnost. Može da vidi trenutke koje drugi skrivaju, a ipak ostaje izdvojen.
U ovom čitanju romana, upravo ta napetost daje naslovu posebnu težinu: "Pakao" se može razumjeti kao stanje čovjeka koji silno želi da pronikne u život, dok mu vlastiti život izmiče. Posmatranje pruža privid bliskosti, ali istovremeno produbljuje svijest o razdvojenosti.
Barbisova knjiga zbog toga može snažno da odjekne i kod savremenog čitaoca. U vremenu kada tuđe svakodnevice pratimo preko ekrana, lako je prepoznati iskušenje da mnoštvo dostupnih prizora zamijenimo za poznavanje drugih ljudi. Ta paralela predstavlja današnje tumačenje romana, a njegovoj staroj pripovjedačkoj zamisli daje novu svježinu.
Ko je bio Anri Barbis?
Anri Barbis, francuski književnik i novinar, živio je od 1873. do 1935. godine. Kao dobrovoljac učestvovao je u Prvom svjetskom ratu, a iskustvo ratnih strahota pretočio je u roman "Oganj", poznat pod francuskim naslovom "Le Feu". Za to djelo dobio je Gonkurovu nagradu 1916. godine.
"Pakao", nastao prije tog ratnog iskustva, pokazuje koliko ga je rano zaokupljalo pitanje ljudske patnje. Ovdje mu prilazi kroz intimu pojedinca, kroz potrebu za ljubavlju i teškoću da se prevaziđe samoća.
Za čitaoce koji žele da potraže novije izdanje na srpskom jeziku, izdavačka kuća Plato navodi izdanje iz 2025. godine, sa 234 strane, u prevodu Moše Pijade.
Zašto je ovo dobar izbor za jesenje čitanje?
Jesen odgovara "Paklu" zbog raspoloženja koje podstiče: sporijeg ritma, pažljivijeg osluškivanja i spremnosti da se zadržimo uz misao koja nas uznemiri. Sumrak, zatvoren prostor i prisustvo prolaznosti daju romanu atmosferu koja se prirodno uklapa u duge večeri.
Njegova mračna strana ima književnu vrijednost jer nas približava ljudskoj ranjivosti. Iza različitih postupaka i sudbina moguće je prepoznati potrebu da budemo voljeni, shvaćeni i manje sami. Upravo ta sposobnost da probudi saosjećanje čini "Pakao" vrijednim čitalačkim iskustvom.
Za ljubitelje romana koji spajaju psihološku napetost, izražajnu atmosferu i pitanja o smislu života, djelo "Pakao" Anrija Barbisa predstavlja odličnu jesenju preporuku. To je knjiga kojoj vrijedi pokloniti mirno veče i punu pažnju - njeni najvažniji prizori nastavljaju da djeluju i nakon zatvaranja posljednje stranice.