TREBINJE - Četvrta po redu knjiga "Srećo moja" trebinjskog novinara i književnika Ratomira Mijanovića promovisana je u punoj kino-sali Kulturnog centra Trebinje, izazvavši kod publike toliko jake emocije da su mnogi pustili suzu, slušajući recenzije i kazivanja o ovoj zbirci pripovijedaka iz svih krajeva istočne Hercegovine.
Sam autor kaže da mu nije bila namjera da rasplače publiku, ali je želio poslati glasnu i jasnu poruku kako je dobrota svijetu potrebna, da se, kako je po hercegovački istakao - "svi gledamo kao brat sa bratom, kao sestra sa sestrom, kao Svetosavci i Svetovasilijevci".
"U knjizi su istinite priče ljudi ovoga kraja, a neki od njih, ili junak ili svjedok tih događanja, bili su i gosti mojih promocija širom Hercegovine, pa i ovdje večeras u Trebinju", istakao je preksinoć Mijanović koji je, kako objašnjava, slušao mnoge priče iz južnih krajeva Srpske, ali je ovom prilikom prenio samo one od kojih mu je srce zatreperilo, jer mu je srce pravilo najbolji odabir.
Recenzent knjige Milan Bovan kaže da Mijanović ne piše ni prozu, ni poeziju, nego "diše proeziju hercegovačke duše".
"Mislim da je, nažalost, nama koji smo odvojeni od toga nekadašnjeg ruralnog života ovo jako bitno štivo i jako je bitno pisati ovim načinom kojim Mijanović piše zato što samo na taj način možemo sačuvati barem jedan dio naše zaboravljene prošlosti, a Rato je nepresušni izvor stare hercegovačke mudrosti", dodao je Bovan.
Jedan od junaka Mijanovićeve knjige je i poznati hercegovački ortoped, doktor Ognjen Milinković, koji je vrlo emotivno govorio o onome što se nalazi između njenih korica.
"Ja sam po struci ortoped, ali za ovu knjigu treba dobar kardiolog, jer svaki redak dira u srce, što se vidi i po reakcijama publike", istakao je doktor Milinković, prisjetivši se da je Ratomira Mijanovića upoznao prije nekoliko godina i od tada vodio brojne razgovore sa njim - o životu, o Hercegovini, o njegovom rodnom Gacku.
Kaže da je ovo jedan od načina da se čuva ono što su nam preci ostavili, topli hercegovački jezik, opisi posnih pejzaža i teškog života koji se nekada ovdje vodio.
"Rato je u jednoj priči ispričao moj život, život moje porodice, a i ja sam nekada na studijama pokušavao da pišem neke redove i tu stao, iako bi imao štošta da napišem, jer to volim. Za sada nemam baš vremena za to, ali, ako Bog da, ja se nadam, kada dobijem jednog ili dvojicu kolega ovdje u trebinjskoj bolnici - imaću i malo više vremena da se posvetim pisanju", rekao je doktor Milinković.
Knjiga "Srećo moja" nastala je nakon trilogije "Priče iz Ratomira", "Lađa za spas" i "Azra, brate, Azra", a njen naslov inspirisan je uzrečicom hercegovačkog djeda, koji se kao pripovjedač i lik provlači kroz sve priče.
U pitanju je, kako kaže Mijanović, đed Mitar, jer svi mi, po njegovom mišljenju, imamo svoga đeda Mitra koji nam je pričao priče i njima nas usmjeravao u životu, pa se i on nada da će svoje čitaoce i dalje voditi novim pričama, ali se, iako se zna da Mijanović piše i izuzetno dobre pjesme, za sada ne misli baviti poezijom.
Prihod od prodaje knjige usmjeren je za pomoć studentima iz Trebinja, Bileće, Gacka, Nevesinja, Ljubinja i Berkovića, što ovoj knjizi daje i humanitarni karakter.
Mijanović je knjigu "Srećo moja" prethodno promovisao u Ljubinju, gdje je posebna pažnja posvećena i humanitarnoj akciji, s ciljem obezbjeđivanja laptopa za djecu i mlade iz istočne Hercegovine.
