BANJALUKA - Pjesnik kao očajni prosjak/ pruža čašu od svoje lobanje/ i na ulici kamči od prolaznika/ ne bi li neko bacio u njegovu posudu/ makar malo svog čistog smisla/ da lice pjesnika prestane biti tužno, stihovi su iz pjesme "Duhovna žeđ" Vjačeslava Kuprijanova, objavljeni u knjizi "Snijeg".
Knjiga pjesama "Snijeg" jednog od najznačajnijih ruskih pjesnika današnjice, objavljena je koncem prošle godine u izdanju Udruženja književnika Republike Srpske (UK RS) i u prevodu Predraga Bjeloševića, predsjednika ovog udruženja.
Kuprijanov je dobro poznato lice banjalučkoj čitalačkoj publici.
On je otvorio 22. Međunarodni sajam knjiga u Banjaluci 2017. godine u organizaciji "Glasa Srpske", kada je u ovom gradu postao i prvi dobitnik nagrade Međunarodnih književnih susreta, koje mu je uručeno ispred UK RS, a dobitnik je i Evropskog atlasa lirike, nagrade koju je u Banjaluci dodjeljivala "Kuća poezije".
Takođe, Kuprijanov je u odsustvu, zbog pandemije, otvorio i peto izdanje Međunarodnih književnih susreta Banjaluka 2020.
Uzimajući u obzir sve nabrojano, knjiga Vjačeslava Kuprijanova na srpskom jeziku u Banjaluci veliki je književni događaj, iako je i "Kuća poezije" štampala izbor iz njegove poezije u prevodu Vere Horvat 2017. godine.
Rođen 1939. godine u Novosibirsku, Kuprijanov, koji se uz pjesništvo istakao i kao romanopisac, prevodilac i esejista, smatra se jednim od začetnika slobodnog stiha u nekadašnjem Sovjetskom Savezu, zajedno sa Vladimirom Buričem (1937-1997) i Genadijem Aleksejevim (1932-1987).
"U drugom tomu Antologije ruske poezije od 17. do 20. vijeka, objavljene na srpskom jeziku 1977. godine u beogradskoj izdavačkoj kući 'Kultura', antologičar Aleksandar Petrov pravi hrabar presedan i među najsvjetlija pjesnička imena ruske književnosti 20. vijeka uvrštava gotovo nepoznatog moskovskog pjesnika Vječeslava Kuprijanova (prva knjiga pjesama objavljena četiri godine nakon izlaska Antologije), i time proročanski najavljuje novo veliko ime savremenog ruskog pjesništva", piše Predrag Bjelošević u pogovoru knjige.
Bjelošević na istom mjestu navodi i da se Kuprijanov u Sovjetskom Savezu još daleke 1974. godine upuštao u oštre polemike o slobodnom stihu, kada se, kako će dalje reći, pokazao kao vrstan poznavalac teorije književnosti.
"Iako posve nov i zanimljiv za književnu kritiku, a intrigantan za sovjetsku čitalačku publiku kojoj je poezija u to vrijeme bila nasušna duhovna hrana i koja je vapila za 'slobodnijim' pjesničkim glasom, dovoljno hrabrim da napokon progovori 'o svemu onome o čemu se tako dugo ćutalo', baš kao u Kuprijanovljevoj pjesmi 'Ćutanje', njegove pjesme nisu naišle na raširene ruke kod tadašnje ispolitizovane književne kritike, nego su, zbog navodnog pjevanja u slobodnoj pjesničkoj formi, proglašene 'prozapadnom tendencijom' i blago rečeno na neko vrijeme bile su prepuštene 'tišini'", otkriva Bjelošević. Ubrzo će se ispostaviti, jasan je Bjelošević, da je tišina i te kako bila je neopravdana.
"Sa današnje distance, kada Kuprijanovljeve pjesme iz ranog pjesničkog perioda čitamo sasvim oslobođene od društvenog konteksta i vremena u kom su nastajale, one se nameću svojom savremenošću kao poučne i mudre, duhovite kaže o čovjeku, ljudskim zabludama, dirigovanim snovima, slabostima, greškama i civilizacijskim posrnućima", poručuje Bjelošević.
Bjelošević dodaje da fascinira i Kuprijanovljeva višedecenijska poetska svježina.
"Prve prevode pjesama Vjačeslava Kuprijanova objavio sam u zagrebačkom časopisu 'Oko' 1987. godine, kada pjesnik još nije bio slavan, već gotovo nepoznat na našim prostorima. Prevod pjesama u knjizi izabranih i novih pjesama 'Snijeg', zahvaljujući izdavaču UK RS, objavljujem nakon 35 godina od susreta sa njegovom poezijom, zadivljen činjenicom da godine nisu narušile vrijednost ranih pjesama i da se iste odlično uklapaju, kako sa pjesmama iz trećeg milenijuma, tako i sa onima skoro napisanim i još neprevođenim na srpski jezik", zapisao je Predrag Bjelošević povodom knjige "Snijeg". Ova knjiga sadrži 82 pjesme.
"Knjiga 'Snijeg' sa prethodnim, obimnim 'banjalučkim' izborom od 167 pjesama ponavlja se u tek desetak, što ukazuje na posve novi izbor, koji će zasigurno doprinijeti cjelovitijem sagledavanju Kuprijanovljevog pjesničkog opusa", naveo je Bjelošević. Ovaj književnik i prevodilac ističe da je zbog iskrene nadnesenosti nad sudbinom svijeta u kom živimo i njegovog pjesničkog činjenja da se naš svijet uredi na način dostojan čovjeka, Kuprijanov postao omiljena pjesnička ličnost u mnogim državama i svjetskim kulturama pa zato, kako ističe, ne čudi da su mu pjesme prevedene na više od 50 jezika svijeta.
"Pjesnik Vjačeslav Kuprijanov svoje pjesme pjeva sa mladalačkim žarom, prosvijetljenom mišlju mudraca i vjerom u čovjeka, čak i onda kada ga najoštrije kritikuje i ironijski izvrgava ruglu", zaključuje Bjelošević. On je za savjet prilikom nedoumica u prevodu zahvalio Nataši Kecman, ujedno i recenzentkinji knjige.
"Svaka pjesma Kuprijanova je svojevrsna zagonetka, u svakom stihu se krije makar jedno sazvučje koje navodi na razmišljanje, a očuvati taj ritam u prevodu nije lako", istakla je Nataša Kecman o doživljaju poezije ovog ruskog pjesnika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
