Književnost

Pratite nas na Google news

Ne postoji grad kao Beograd niti pisac kao Kapor

Ne postoji grad kao Beograd niti pisac kao Kapor
Foto: N.N. | Ne postoji grad kao Beograd niti pisac kao Kapor
Neda Vukadin

BANJALUKA - Traži se jedna polovna nedelja, bez vesti o nesrećama i ratovima! Traže se prijatelji, makar dotrajali, svi oni iščezli, raseljeni, izgubljeni, poženjeni, traže se svi oni što su nas raznosili komad po komad, deo po deo: delove našeg vremena, naše ljubavi. Traže se da vrate ljubav.

Ovako je govorio Momo Kapor, veliki srpski književnik, slikar, novinar, član Senata Republike Srpske i Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i, rekli bismo, jedan od najvećih zagovarača ljubavi u našoj književnosti.

Na današnji dan, Kapor bi ugasio 84. svjećice po redu na svojoj rođendanskoj torti, a nakon toga bi vjerovatno nastavio da reda svoje misli u najljepše stihove i redove naše književnosti.

Kako je govorila njegova supruga Ana Pjerotić, Kapor je živio i pisao lako i sa radošću. Momo i Ana vjenčali su se 1964. i iz ovog braka rodile su se kćerke Ana i Jelena Kapor.

O tom vremenu Ana Pjerotić kaže: "Svoje prve tekstove napisao je na pisaćoj mašini adler koju sam mu poklonila za rođendan, i na kojoj sam, kasnije, prekucala većinu njegovih tekstova. Imao je potrebu da priča o onome što piše. Nas tri smo bile njegova prva publika. To su bile njegove prve književne večeri".

Sa životom se najbolje nosio dok je pisao, a od samog njegovog početka bio je svjedok igre tragične sudbine.

Kapor je rođen u Sarajevu 1937. godine od majke Bojane, rođene Velimirović, i oca Gojka Kapora. Njegov otac, zarobljen na početku rata kao rezervni oficir kraljeve vojske, odveden je u Nirnberg, gdje je proveo pune četiri godine.

Za vrijeme bombardovanja Sarajeva 13. aprila 1941. pala je bomba na staru tursku kuću u kojoj su se sklonili Momina majka Bojana, Kaporova baka i mali Momo. Svi su poginuli, osim Mome, kojeg je majka zaštitila legavši preko njega. O majci je Kapor znao vrlo malo, zato što se o njoj rijetko govorilo u porodici, vjerovatno zbog želje najbližih da dijete zaštite, ne obnavljajući mu sjećanje na preživljeni užas i ne produbljujući dodatnu traumu koju je nosio u sebi.

Ratne godine Momo provodi u Sarajevu kod bakine sestre Janje Baroš, a otac ga godinu dana po završetku rata odvodi u Beograd. Po maturiranju Kapor se odlučuje za studije slikarstva. Diplomirao je slikarstvo 1961. godine na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića.

U vrijeme diplomiranja na Akademiji upoznaje gimnazijalku Anu Pjerotić, kasnije studentkinju psihologije i svoju suprugu. Veliku popularnost kod publike Momo Kapor stiče kroz tekstove "Beleške jedne Ane".

Kao pisca ga je otkrio Zlatko Crnković, urednik poznate zagrebačke biblioteke "Hit", i tako su u izdanju "Znanje Zagreb" izašli bestseleri: "I druge priče" (1973), "Foliranti" (1974), "Beleške jedne Ane" (1975), "Provincijalac" (1976), "Ada" (1977), "Zoe" (1978), "Od sedam do tri" (1980), "Una" (1981). Kapor postaje jedan od zaštitnih znakova ove edicije.

Pored velikog broja naslova, romana i zbirki priča, autor je i velikog broja dokumentarnih filmova i televizijskih emisija, a po njegovim scenarijima snimljeno je nekoliko dugometražnih filmova: "Bademi s onu stranu smrti", "Banket", "Valter brani Sarajevo", "Džoli džokej" te "Kraj vikenda".

Kao jedan od najistaknutijih srpskih književnika, njegova djela su prevođena na francuski, ruski, njemački, poljski, češki, bugarski, mađarski, slovenački i švedski jezik.

Posljednjih godina života bio je redovni kolumnista frankfurtskih "Vesti".

Umro je u Beogradu 3. marta 2010. godine na Vojnomedicinskoj akademiji, a sahranjen je u Aleji velikana u Beogradu, za koji je često govorio: "Ne postoji grad na svetu kao što je Beograd i u kome je svaki dan - istorijski."

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije