BANJALUKA - Godina na izmaku, između ostalog, ostaće upamćena i po tome što je u Bosanskoj Krajini loše rodila šljiva. Tako nešto zasigurno ni ovaj put ne bi smetalo jednom od likova Branka Ćopića koji je govorio da pedeset godina pije rakiju šljivu, a da nije znao da je alkoholičar. Bila je to nova i nepoznata riječ za njega. Kako "muka" jednog alkoholičara, koji nije znao da to jeste, može biti dobra za književnost, znaju oni koji su čitali Branka Ćopića, ali kako godina u kojoj je pobacila šljiva može biti književno plodna i kakve veze šljiva i književnost imaju jedno sa drugim, još nije poznato. Poznato je samo da je 2019. godina bila i te kako plodna za književnike iz komšiluka, a redakcija "Nezavisnih" donosi tek nekoliko naslova koji će zasigurno biti vrijedni čitalačke pažnje i u budućnosti.
Darko Cvijetić: "Schindlerov lift" (roman, "Bajbuk" 2019.)
Cvijetić je priču o liftu marke Schindler u sebi nosio gotovo tri decenije. Mjesto radnje romana je mjesto gdje pisac i danas živi - crveni soliter u Prijedoru. Glavna priča romana istinit je događaj iz 1992. godine - smrt djevojčice Stojanke Kobas u liftu iz naslova romana.
Suština romana su međuljudski odnosi prilikom smrti zemlje u kojoj su do juče svi bili dobre komšije, a u kojoj su preko noći postali dželati jedni drugima. Klasična priča o ratu na ovim prostorima? Ne, ovaj roman je klasičan nokaut za čitaoca. Takva mu je tema, ali i tehnika pisanja.
Stevo Grabovac: "Mulat albino komarac" (roman, "Imprimatur" 2019.)
O romanu prvencu Steve Grabovca napisane su desetine tekstova. Kritici se svidjelo to što je pisac putem protagonista prožeo dobar dio savremene umjetnosti na stranicama knjige, koja je i sama nazvana po jednom stihu benda "Nirvana".
Posebno joj se svidjelo to što u romanu koji govori o periodu rata u BiH nije bilo nacionalne ostrašćenosti niti politizacije. Ipak, redakcija "Nezavisnih" preporučuje ovu knjigu jer je istu bilo nemoguće napisati, a prethodno ne proživjeti je. Grabovac se ovdje, dakako, pokazao kao majstor naknadnog književnog pamćenja.
Tanja Stupar-Trifunović: "Otkako sam kupila labuda" (roman, "Arhipelag" 2019.)
Dobar način reklame, određena vrsta smjelosti ili prosti inat čaršiji? Ništa od toga. Tanja Stupar-Trifunović, inače zaposlena u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS, napisala je knjigu o ljubavi između dvije žene.
To što je jedna od njih studentkinja, a druga bibliotekarka, čini se interesantnim onima koji ne razdvajaju memoare od fikcije. Suprotno od Grabovčeve knjige, ovaj roman je bilo moguće napisati, a ne proživjeti ga, jer daje glas odbačenima, a takvi su većina ovdje i danas.
Slobodan Jović: "Strah od savršenstva" (poezija, "Povelja" 2018.)
Istina, knjiga Slobodana Jovića objavljena je krajem 2018, ali u žižu javnosti ova zbirka poezije, osvojivši čak tri književne nagrade, dospjeće tek u 2019. godini. U pitanju su godišnja nagrada Udruženja književnika Republike Srpske, nagrada Zadužbine "Branko Ćopić" i "Slovo Podgrmeča".
Međutim, ovu knjigu ne preporučuju nagrade. Preporučuju je "vilice bez faličnih zuba" i "idealne proporcije žena", te sve ostalo što teži ka savršenstvu, a što svakodnevno srećemo u našoj okolini. Preporučuje je strah od svega toga.
Dinko Osmančević: "Veliki prasak" (aforizmi, "Alma" 2019.)
Majstor enigmatike i bog aforizma, riječi su kojim određeni književni krugovi nazivaju Dinka Osmančevića. Radi se o enigmatičaru i književniku koji piše kratku prozu, naučnu fantastiku, kolumne i aforizme.
U ovom posljednjem polju dokazan je stvaralac. Iako je objavio više hiljada aforizama u književnim i dnevnim listovima od Vardara do Triglava, njegova knjiga "Veliki prasak" objavljena je tek ove godine. Stoga, knjiga ne štedi čovjeka od postanka (velikog praska) pa sve do danas.
Bojan Jokanović: "Sizifova borba za pravopis" (knjiga za djecu, "Vulkan" 2019.)
Pravopis u ilustracijama đakona Bojana Jokanovića u godini na izmaku doživio je tri izdanja, što ovu knjigu čini najtraženijom u regionu iz oblasti književnosti za djecu.
U eri društvenih mreža borba za pravopis zaista je sizifovska. Oživjevši antičkog junaka Sizifa, Jokanović nije pokazao samo zavidan nivo talenta za ilustraciju, nego i to koliko borba za pravopis može biti zabavna i učinkovita. Zahvaljujući ovoj knjizi, danas nije frajer onaj ko je nepismen - frajer je onaj koji poznaje bar stotinu Sizifovih pravopisnih pravila.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
