Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić uručio je na centralnoj manifestaciji "Dučićevih večeri poezije" - "Kod kneza na balu" Dučićevu nagradu poznatoj srpskoj pjesnikinji Zlati Kocić, čime je ova pjesnikinja postala prva dama kojoj je uručeno ovo prestižno književno priznanje.
Zlata Kocić i sama priznaje da joj to izuzetno laska i da je toliko počastvovana ovom nagradom da je svoje oduševljenje ovim priznanjem izrazila sopstvenim, ranije napisanim stihovima - "Moje srce veće je od mene".
"Dobitnik sam Zmajeve nagrade, Žičke krasovulje, Disove nagrade, Račanske povelje, ali imam i veliki broj međunarodnih priznanja i nagrada i sve su mi podjednako drage, ali je Dučićeva nagrada svakako posebna, jer, iako su sve nagrade u stvari potvrde mojih kolega i stručnjaka da moji stihovi zaista vrede, Dučićeva nagrada je ipak nešto posebno i meni drago zbog više razloga", kazala je Kocićeva za "Nezavisne".
NN: Koji su to posebni razlozi?
KOCIĆ: Ovo priznanje meni lično mnogo znači, jer su se tu skupile neke životne linije, a to su, kao prvo, vezanost za Dučića, kao drugo, vezanost za Trebinje, a treća je radost jer je ovu odluku doneo takav žiri, uistinu kompetentan, dok je četvrta stvar to što se sve dešava u mome Trebinju, gde ovu nagradu primam sa osećanjem nekog posebnog pečata, jer i sami ovi susreti imaju svoj poseban i vrlo vredan pečat u stvaralaštvu srpske poezije.
NN: Kakav to pečat nose "Dučićeve večeri poezije"?
KOCIĆ: Ja ovde ponovo moram pomenuti Trebinje, koje stvara takav jedan pesnički ambijent, pa je i sama ova manifestacija toliko divna i na tako divan način širi poeziju, združuje ljude i istovremeno ima svoj nivo koji ne pada. Ona je, pre svega, sam Dučić, ali se ovde i čini dosta toga da ga deca i mladi znaju napamet, što se, po meni, treba svugde i na svaki način činiti - širiti stihove i ljubav prema poeziji.
NN: Gdje je srpsko pjesništvo danas?
KOCIĆ: Ono je, po meni, dobro. Tu je gde je, ali se još uvek dobro držimo, uz različite aspekte naravno. Tome doprinosi i naš jezik koji je toliko divan da nam daje ogromne mogućnosti da stvaramo poeziju, tako da danas imamo dosta talentovanih ljudi, a među njima i dosta mladih. Učestvujem i na dosta međunarodnih skupova, pa imam mogućnosti i da poredim našu poeziju sa drugim, te iz svega zaključujem da se sasvim dobro držimo.
NN: Na "Dučićevim večerima" je pokrenuta i manifestacija koja njeguje ćirilicu. Kako je komentarišete?
KOCIĆ: Ja sam prosto ćiriličan čovek i šta ima tu da se komentariše - sve je jasno. Ja u tome duhu vaspitavam i svoje potomke. Po kući svi nosimo i majice sa ćiriličnim slovima, a slika ih moj petogodišnji unuk. On ispisuje ta ćirilična slova. Ja sam čak i u Moskvu nosila nekadašnje crteže moje kćeri kada je, na moj zadatak da naslika svoju viziju te ćirilice, ona naslikala slovo "ć" i slovo "đ" kao crkve, kao hram, a sve se dešavalo na dan Svetih Ćirila i Metodija. I to je to. Pa zamislite da Gruzija, otkako postoji, nije menjala svoje pismo, tako da deca, odmah nakon što se opismene, ona mogu da čitaju stare rukopise. Zato, što se mi ne bismo malo potrudili oko naše predivne ćirilice? Hvala mome dragom Trebinju i na tome.
NN: Ima li neki poseban razlog što Trebinje smatrate svojim gradom?
KOCIĆ: Naravno. Ja sam najprije snaja trebinjska, supruga pokojnog Ivana Rastegorca, pesnika koji je tu ljubav preneo na mene, ali ni meni nije mnogo trebalo da zavolim ovaj grad u koji sam se zaljubila odmah kada sam ga videla. Ja sam odmah shvatila da je ovaj grad najlepši na svetu i zašto ga je moj muž toliko voleo. Povrh svega, otkrila sam i da tu postoji selo koje se zove Željevo, a moje rodno mesto dok Svrljiga se takođe zove Željevo. Tako se kod mene sve lepo podudarilo i kockice se složile, u mojem najlepšem gradu...
Počele "Dučićeve večeri poezije"
U pozorišnoj sali Kulturnog centra Trebinje u subotu uveče je održana svečana akademija "Kod kneza na balu" kao centralni program 55. "Dučićevih večeri poezije", na kojoj je gradonačelnik Mirko Ćurić uručio Dučićevu nagradu za 2022. godinu pjesnikinji Zlati Kocić i simbolično predao ključeve grada pjesnicima.
On je u pozdravnoj besjedi istakao da nema pjesnika koji je od Dučića presudnije uticao na kulturni, ali i sveukupni razvoj mjesta u kome je rođen i gostima uputio srdačne pozdrave dobrodošlice.
"Upućujem vam srdačne pozdrave u ime ovog grada i njegovog naroda, koji je, kako reče Jovan Dučić, 'knjige i nauke uvijek žedan bio', a čije nas djelo i ime evo već 55 godina okupljaju u Trebinju. Zahvaljujući i ovoj manifestaciji, geografska periferija postala je središte duhovnosti i kulture, a koje su i najbolji čuvari imena, tradicije i prostora na kome vijekovima bitišemo", kazao je Ćurić.
O književnom stvaralaštvu Zlate Kocić govorio je profesor Jovan Delić, a sama dobitnica Dučićeve nagrade održala je po tradiciji besjedu o Dučiću.
U umjetničkom programu su nastupili hor "Braća Baruh" iz Beograda pod dirigentskom palicom Stefana Zekića, glumci beogradskog Narodnog pozorišta Biljana Đurović i Siniša Ubović, Vasa Stajkić, prvak Opere Narodnog pozorišta iz Novog Sada, Vuk Zekić, solista Opere Narodnog pozorišta iz Beograda, Borko Milojković, pijanista Narodnog pozorišta iz Beograda, i Miloš Zubac, kantautor iz Novog Sada.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
