Nemanja Mićević je grafički dizajner zaposlen u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske (MSU RS), čija će izložba "Proces" u ovoj kulturnoj instituciji biti otvorena u četvrtak, s početkom u 19 časova.
Riječ je o izložbi grafičkog dizajna čiji je Mićević autor, a koja je nastala kao rezultat četvorogodišnjeg evropskog projekta "ReCulture: Rebrendiranje ustanova kulture zapadnog Balkana" u okviru programa "Kreativne Evrope".
Na izložbi "Proces", između ostalog, biće prikazan novi vizuelni identitet MSU RS, a dizajnerski tim koji je radio na rebrendiranju muzeja pod vođstvom Mićevića čine mladi dizajneri Luka Matić i Sonja Jovanović. Više o svemu Mićević je uoči otvaranja izložbe govorio za "Nezavisne".
NN: Kako ste angažovani na projektu "ReCulture: Rebrendiranje ustanova kulture zapadnog Balkana"?
MIĆEVIĆ: Prijedlog za učešće u ovom projektu Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske dobio je početkom 2020. godine. Naime, naša institucija se već tad pripremala za obilježavanje 50. jubilarnog rođendana 2021. godine kada je planirana, između ostalog, promjena vizuelnog identiteta. Ideja projekta je bila višestruko primamljiva te je odlučeno da svojim učešćem Muzej ipak malo sačeka na novi vizuelni identitet koji će zvanično biti predstavljen na izložbi "Proces".
NN: Koja je osnovna ideja projekta?
MIĆEVIĆ: Ideja projekta jeste podsticanje institucija kulture zapadnog Balkana na modernizaciju vizuelnog identiteta, te uvođenje recentnih digitalnih alata u njihove komunikacijske i prezentacijske prakse. Osam mladih dizajnera koji su izabrani putem javnog poziva, podijeljeni u četiri para, imali su zadatak da rade na procesu rebrendiranja četiri institucije kulture koje učestvuju na projektu: Kulturni centar Trebinje kao nosilac projekta, Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, Umjetnička kolonija Danilovgrad i Spomen-zbirka Pavla Beljanskog kao pridruženi partner na ovom projektu. Ostali partneri su Institut za kulturnu politiku (Austrija), Muzej civilizacija Evrope i Mediterana (Francuska), Udruženje građana "INK fest" iz Novog Sada i Fakultet dramskih umetnosti iz Beograda. Proces rada zamišljen je kao sinergijska saradnja mladih dizajnera sa lokalnim i EU mentorima koji imaju veliko iskustvo na polju grafičkog i prostornog dizajna. Lokalni mentori su zajedno sa mladim dizajnerima prolazili kroz sve neophodne aktivnosti u radu na rebrendiranju institucija, a potom su dobijali sugestije i kritike od EU mentora. Moj angažman u projektu jeste pozicija lokalnog mentora za Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, a činjenica da sam zaposlen u ovoj in-stituciji je u dobroj mjeri odredila proces nastanka i izgled novog vizuelnog identiteta MSU RS.
NN: Recite nam nešto o samoj izložbi "Proces"?
MIĆEVIĆ: Izložba "Proces", nakon Novog Sada, stiže u Banjaluku i prezentuje ne samo nove vizuelne identitete do kojih se došlo za svaku od institucija, nego i sam proces rada i projekat u cjelini. Imajući u vidu dosta veći izlagački prostor u Banjaluci, odlučili smo da našoj publici predstavimo proširenu postavku u odnosu na prethodnu izložbu u Novom Sadu. U Muzeju će biti predstavljena izložba "Design for Culture" koja obuhvata radove najznačajnijih predstavnika regionalne, evropske i svjetske dizajnerske scene kojom je projekat "Reculture" i započeo, foto-dokumentaciju projekta, 3D video-maping autora Mladena Đukića, koji se sastoji od animacija koje se referišu na novi vizuelni identitet MSU RS, prezentacije rezultata i procesa na stvaranju novog vizuelnog iden-titeta sve četiri institucije i proširena postavka čiji sam autor, a koja se detaljno bavi novim vizuelnim identitetom naše institucije.
NN: Koliko dugo se bavite grafičkim dizajnom i šta su glavni preduslovi da neko postane dobar u ovoj oblasti?
MIĆEVIĆ: Prve korake u grafičkom dizajnu sam napravio još na osnovnim studijama na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, tako da mogu reći da se već dvije decenije bavim ovim zanimanjem. Ipak, moje neposredno interesovanje doseže i mnogo ranije kad sam se kao dijete posebno zanimao za likovnu umjetnost i digitalni svijet računara, tako da mi se, iz današnje pozicije, izbor zanimanja čini logičnim. Afirmaciju i iskustvo stičem radeći u MSU RS. Evo, već punih 15 godina sam tu i dalje osjećam kao da sam na početku i kao da ima još mnogo toga da se nauči. U tom smislu bih i odgovorio na drugi dio pitanja... Da bi neko bio dobar u ovom poslu neophodna je neprestana glad za novim znanjima, posebno kad je riječ o tehničkim pretpostavkama jer dizajner ne bi smio da izgubi korak sa recentnim programskim novinama i estetskim trendovima. Osim toga, opšte obrazovanje bi moralo biti na visokom nivou, bilo da je u pitanju umjetnost, istorija, društvo ili, čak, politika. Ovaj posao nema samo estetsku komponentu, nego zahtijeva i kontekstualno promišljanje bez kojeg i nema dobrog dizajna.
NN: MSU RS ima novi logotip inspirisan satom koji se nalazi na zgradi ovog muzeja. Kako ste došli do ovog idejnog rješenja i šta ono simbolizuje?
MIĆEVIĆ: Ideji sata je prethodio dug istraživački i kreativni proces kroz koje sam pro-šao zajedno sa mladim dizajnerima Lukom i Sonjom. Istražujući razne elemente koji bi se mogli uklopiti kako vizuelno, tako i narativno, došli smo do ideje da bi sat mogao najbolje objediniti našu namjeru, a to je da dobijemo znak koji neće imati isključivo estetsku snagu, nego će ponuditi dodatno značenje i priču. Zgrada stare austrougarske željezničke stanice na svojoj fasadi ima sat kao jedan od osnovnih elemenata funkcionsanja procesa koji su se dešavali između dolazaka i odlazaka putnika. Tako je i misija MSU RS da "mjeri vrijeme", svjedoči umjetničkim pojavama, dokumentuje ih i vrednuje. Stoga je i simbol sata neka vrsta pripovjedača i svjedoka prošlosti, budućnosti i ono što je za MSU RS najbitnije - sadašnjosti. Takođe, sat ima još jednu zgodnu referencu. Osnivanje ove institucije je inicirano akcijom solidarnosti nakon zemljotresa koji je za-desio Banjaluku 1969. godine. Tada je sakupljeno približno 750 djela i to je predstavljalo temelj za osnivanje institucije dvije godine kasnije. Simbol banjalučkog zemljotresa jeste sat koji se zaustavio na devet časova i jedanaest minuta. Četvrtina između devet i 12 časova koja nedostaje na novom logu MSU RS simbolički predstavlja ono što se tek treba desiti i što ćemo pronaći dolaskom u Muzej, kao što zaustavljanje vremena na banjalučkom "krivom satu" simbolički predstavlja jedan novi početak, najprije kao nastanak kolekcije, a potom i institucije koja za koji dan slavi već 53. rođendan.
NN: Kako biste opisali rad sa mladim dizajnerima Lukom Matićem i Sonjom Jovanović?
MIĆEVIĆ: Rad sa Sonjom i Lukom je izuzetno iskustvo imajući u vidu da se nisam ra-nije sretao sa mentorskim angažmanom. U pitanju su iznimno talentovani mladi ljudi koji su fenomenalno funkcionisali kao tim i rezultati koje su postigli kao autori novog vizuelnog identiteta su na izuzetno visokom nivou. S jedne strane, Sonja je dala veliki doprinos u struktuisanju samog procesa rada i imala dvije fenomenalne prezentacije u Novom Sadu i Cetinju, a Luka, s druge, dao je nevjerovatan doprinos u praktičnom smislu. Ponudio je bezbroj skica, prijedloga, najrazličitijih primjera primjena vizuelnog identiteta i njegova darovitost, kada je u pitanju bazična likovnost upotrijebljena u grafičkom dizajnu, jednostavno ostavlja bez daha. Način na koji on pristupa rješavanju konkretnih grafičkih zadataka je nesvakidašnji, izuzetno neposredan i jednostavan, a to je, po mom mišljenju, najteže postići posebno ako imamo u vidu da živimo u vremenu generičkih rješenja i svi smo se već uveliko oprostili od ideje originalnosti.
NN: Pored dizajna, bavite se i fotografijom. Koja od ove dvije oblasti je za Vas primarna, kojoj ste više posvećeni, odnosno gdje više pronalazite sebe?
MIĆEVIĆ: Bio bih neskroman i nefer prema profesionalnim fotografima koje poznajem ako bih se smatrao fotografom. Istini za volju, to jeste umjetnost koju volim, ali moje bav-ljenje fotografijom je u najvećoj mjeri u svrhu dokumentacije za potrebe MSU RS. Ipak, ne mogu reći da nemam poseban odnos prema fotografisanju. Pogled kroz objektiv mijenja perspektivu stvarnosti i pomaže mi da uočim ono što mi je nevidljivo van fotografskog okvira, a može biti i svojevrsna zaštitna barijera u odnosu na tu istu stvarnost. Povrh svega, grafički dizajn jeste polje kojem sam u najvećoj mjeri posvećen i u kojem mogu da iznova i iznova pronalazim sebe baš zbog toga jer je ovo zanimanje multidisciplinarno, što od-govara mom karakteru.
NN: Svjedočili ste nastanku i postavci mnogih izložbi u MSU RS. Koje pos-tavke su na Vas ostavile najveći utisak?
MIĆEVIĆ: Izdvojio bih prije svega produkcije Paviljona BiH na Venecijanskom bijena-lu 2013. i 2017. godine kao neprocjenjivo iskustvo, gdje smo svi zajedno kao tim Muzeja podigli ljestvice sopstvenih profesionalnih kapaciteta. Takođe, tu su fenomenalne izložbe Dejmijana Hersta i Grejsona Perija u saradnji sa British Councilom, te izložbe Vojina Bakića, Dušana Otaševića, Grupe IRWIN, Raše Todosijevića, Jusufa Hadžifejzovića i Brede Beban.
NN: Na čemu trenutno radite i kakve imate planove po pitanju samostalnih umjetničkih projekata?
MIĆEVIĆ: Trenutno radim na završetku "Procesa". Samostalnim umjetničkim projektima se nisam bavio u većoj mjeri i to su uglavnom bile različite vrste kooperacija na projektima. Mnogi prijatelji mi zamjeraju na tome i očekuju od mene napokon neki samostalan angažman, pa ću se potruditi u budućnosti da ih ne razočaram.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.