Intervju

Radić za "Nezavisne": Američki debakl u Kabulu jača kineski uticaj i moć

Radić za "Nezavisne": Američki debakl u Kabulu jača kineski uticaj i moć
Foto: Arhiva | Radić za "Nezavisne": Američki debakl u Kabulu jača kineski uticaj i moć

Ideja Amerike začeta devedesetih na Balkanu da se s ograničenom vojnom silom i minimalnim gubicima može promijeniti ideološki sistem je slikama s aerodroma u Kabulu doživjela debakl od kojeg će profitirati Kina, smatra Aleksandar Radić, vojnobezbjednosni analitičar iz Beograda.

On je u intervjuu za "Nezavisne novine" istakao da je to loša vijest i za zapadni Balkan, jer narodi koji žive tu pripadaju zapadnom civilizacijskom krugu. Prema njegovom predviđanju, Zapad će nastaviti da brani tekovine devedesetih kao način da održi svoju moć i uticaj.

"Suprotno nekoj percepciji da je Zapad taj koji stvara sukobe, slabljenje Zapada u stvari može da stvori ozbiljne probleme na Balkanu", mišljenja je on.

NN: Kako ste Vi doživjeli haotične slike iz Avganistana?

RADIĆ: Od početka intervencije u Avganistanu prije 20 godina, kao i u mnogim drugim sličnim intervencijama, nije postojao cilj šta se tačno želi postići. Slike o kojima govorite će na kraju krajeva koštati i sve nas, jer će osporiti ne samo američku poziciju u svijetu nego i autentičnost političkih stavova i primjene sile u njihovom sprovođenju. Uprkos svemu što smo i sami doživjeli devedesetih, mi smo, htjeli to ili ne, dio te civilizacije i ne možemo se radovati slikama iz Avganistana.

NN: Kako je Amerika došla u tu poziciju?

RADIĆ: U njihovom individualističkom polazištu je uvijek pretpostavka da su i u drugim zemljama i kulturama ljudi praktično istog razmišljanja i da će pronaći mehanizme sprečavanja korupcije kako bi svoj život učinili boljim.

NN: Koliko je američka intervencija u BiH i Srbiji, koja je iz njihove vizure bila uspješna jer je stvorila ustavni okvir za BiH i natjerala Srbiju da preda Kosovo, bila ohrabrenje da uđu u Irak i Avganistan i pokušaju ostvariti isto?

RADIĆ: Možete čak da pogledate i dublje u prošlost. U vrijeme Zalivskog rata su visoke tehnologije stvorile bazu koju su od klintonovske administracije pa naovamo počeli da primjenjuju na RS i RSK. U vrijeme Klintona je u administraciji sazrela nova generacija koja nije imala ratna iskustva i koja je praktično došla u poziciju da nametne tu harmoničnu viziju izgradnje države u drugim zemljama kroz kombinaciju diplomatije, politike i vojne sile. BiH i Srbija su iz njihove vizure pokazale da se doziranom primjenom sile praktički bez gubitaka na svojoj strani i ograničenim gubicima na protivničkoj strani može postići cilj koji će lijepo da izgleda na televiziji. Školski primjer toga je bombardovanje aerodroma Udbina u RSK 21. novembra 1994, gdje je praktično centralni cilj bio da se na televiziji vide rupe na pisti. Nisu dejstvovali po objektima ni po avijaciji. Bitna je bila samo fotografija koja se može prikazati na američkoj televiziji. To je taj mehanizam. Ta nova generacija je bacila kroz prozor sva iskustva generala i vojskovođa iz prošlosti i deklarisala da ćete s dvije bačene bombe nametnuti svijetu svoj politički program. Dejtonski sporazum je to etablirao, ma kako se danas može postaviti pitanje funkcionalnosti BiH, tako da BiH jeste dobar primjer stvaranja države koja će potvrditi taj novi koncept.

NN: Koliko je ovo u Avganistanu sad to sve resetovalo?

RADIĆ: Ta ideja je u Avganistanu doživjela debakl. Devedesete na Balkanu su ih ohrabrile u ideji da je, uz manje izuzetke, moguće voditi limitirana dejstva. Ali, kad su se suočili s ekstremistima u Iraku ili Avganistanu, suočili su se sa drugačijom realnosti. Vojska je u Avganistanu trebalo da bude neka vrsta zaštitne kupole te nejasne vizije o izgradnji države u Avganistanu po zapadnim vrijednostima.

NN: Koliko je Amerika zbog ovog debakla oslabila svoj status supersile?

RADIĆ: Amerika nije izgubila status supersile, ali jeste doživjela veliki udarac. Ovo nije 1975. godina i povlačenje iz Sajgona utoliko što je u to vrijeme blokovske podjele svijeta američka moć bila nedodirljiva. Ona je imala kulturnu prednost, bila primjer zemlje čije su vrijednosti priželjkivali čak i oni koji je nisu voljeli. U 2021. godini su globalni konkurenti postali mnogo moćniji. Kina predstavlja jasan izazov, ona i želi i može da izađe u sistem podjele globalne moći. Ona želi da na svom nosaču aviona bude viđena daleko od matičnih luka. Oni žele da uđu u Latinsku Ameriku, Afriku. Poraz Amerike u Avganistanu čini Kinu velikim profiterom, jer će dovesti do velikog gubitka moralne snage Amerike da bude uzor drugima. A to će, naravno, koštati i sve nas u Evropi, jer smo dio tog civilizacijskog kruga. Amerika sada u centralnoj Aziji više nema prostora za razvijanje svoje autentične politike, a i na Bliskom istoku, bez obzira na to što je tamo još prisutna, dramatično je izgubila na uticaju. Zbog svega toga mislim da Vašington nije smio da tako olako dozvoli gubitak Avganistana. Snimci s kabulskog aerodroma će nastaviti da opterećuju tu percepciju moći Amerike, jer će svaki saveznik sada morati da se zapita da li će avantura s Amerikom da rezultira nekim novim Kabulom.

NN: Ne spominjete Rusiju. Da li ona ispada iz ove globalne utakmice?

RADIĆ: Rusija nema kapacitet da ide van domašaja svog tradicionalnog prostora. Rusija je oduvjek imala problem kako da ostvari globalno prisustvo zbog svoje geografije. Ako hoće da izađe iz Crnog mora, mora da prođe kroz Bosfor, Baltičko more je za njih ograničeno, svjeverna mora takođe. Kina ima globalne ambicije i gradi resurse koji će joj omogućiti da ih pokušava ostvariti.

NN: Gdje smo mi u cijeloj toj priči? Hoće li Avganistan inicirati promjene odnosa na zapadnom Balkanu?

RADIĆ: Slabljenje Amerike i Zapada će nesumnjivo na nas imati negativan uticaj. To slabljenje može povećati ambicije drugih, recimo predsjednika Turske Erdoana. On će vrlo rado da gradi svoju moć na slabosti Zapada. Imamo tu i ozbiljan interes Saudijske Arabije, zatim zemalja koje su bile maltene nepoznanica stanovnicima bivše Jugoslavije, a sad su postale sile koje moraju da se poštuju. Sad smo u situaciji da se SAD i Evropa čvrsto drže nasljeđa iz devedesetih godina bez obzira na to koliko ono bilo kompromitovano. Imamo i izazove s Istoka, a mi sami smo ovdje ispunjeni neuspjelim državama, rastom nacionalizma, korupcijom itd. To je koktel u kojem, kada nema dovoljno pritiska Zapada, prijeti da dođe do nove eksplozije. Suprotno nekoj percepciji da je Zapad taj koji stvara sukobe, slabljenje Zapada u stvari može da stvori ozbiljne probleme na Balkanu. Možemo samo da se nadamo da će neku korisnu ulogu moći da odigra EU zbog shvatanja da bi destabilizacija Balkana mogla njima da stvori ozbiljne probleme.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije