Prvi gutljaj crne kafe mnogima je neprijatan, a s vremenom postane omiljen.
Zašto s vremenom zavolimo kafu?
- Prvi gutljaj crne kafe mnogima je neprijatan, ali se ukus vremenom mijenja.
- Naučnici su otkrili spor dopaminski signal koji povezuje crijeva i mozak.
- Dopamin ima važnu ulogu u motivaciji, nagradi i učenju novih ukusa.
- Istraživanja su pokazala zanimljive razlike u aktivnosti lijeve i desne strane mozga.
- Otkriće bi moglo pomoći u boljem razumijevanju promjena apetita i sklonosti prema hrani.
Naučnici su otkrili spori put dopamina od crijeva do mozga koji objašnjava zašto zavolimo kafu i druge ukuse koji nam isprva nisu prijali. Istraživanje tima s Kalifornijskog univerziteta u San Franciscu (UCSF) objavljeno je 4. novembra u časopisu Nature, a rezultate je predstavio UCSF. Dopamin je hemijski glasnik u mozgu povezan s motivacijom, nagradom i učenjem.
Većina dosadašnjih istraživanja bavila se brzim dopaminskim signalima koji se javljaju u nekoliko sekundi, primjerice kad ugledamo omiljeno jelo. Ovaj tim proučavao je sporiji sistem, koji reaguje na signale iz tijela nakon što hranu već pojedemo.
"Pokazali smo da je upravo ovaj spori dopaminski sistem ono što nas tjera da s vremenom naučimo voljeti određenu hranu, i vidimo gdje i kako se to dešava", rekao je Zachary Knight, profesor fiziologije i glavni autor studije.
Kad mozak poveže ukus kafe s podsticajnim djelovanjem kofeina, objašnjava Knight, kafa počne mnogo bolje prijati.
Signal kreće iz stomaka: Kako crijeva utiču na mozak
Kad hrana stigne u probavni trakt, posebni senzori prepoznaju hranjive tvari poput šećera i masti. Ta informacija putuje prema mozgu i izaziva postepeno oslobađanje dopamina koje traje nekoliko minuta. Prema Knightovim riječima, taj proces se uglavnom odvija izvan naše svijesti.
Knight i James Grove, tada doktorand, ubacivali su miševima šećernu vodu ili napitak nalik milkšejku direktno u stomak i pratili oslobađanje dopamina u mozgu. Tako su odvojili djelovanje hranjivih tvari od samog okusa.
Dopamin se snažno i dugo oslobađao u prednjem dijelu bazolateralne amigdale (BLA), regije mozga povezane s emocijama i učenjem. Znalo se da se u tom dijelu oslobađa dopamin, ali ne i čemu služi.
Kad su naučnici prekinuli taj put, miševi su nastavili normalno jesti, ali više nisu mogli naučiti da određeni novi okus znači kalorije. Zatim su uradili obrnuto: nakon što su miševi probali okus bez kalorija, vještački su aktivirali dopaminska vlakna u BLA. Životinje su taj okus počele preferirati, iako im nije donio nikakvu hranjivu vrijednost.
Jači odgovor u lijevoj strani mozga: Šta su pokazala istraživanja na ljudima?
Slično su pokazala i istraživanja na ljudima. Psihologinja Dana Small s Univerziteta Yale ponovo je analizirala podatke ranije PET studije s 13 muškaraca koji su popili napitak s mlijekom ili napitak bez kalorija.
Oslobađanje dopamina nakon unosa hranjivih tvari bilo je posebno izraženo u lijevoj BLA. U zasebnoj studiji tima Marca Tittgemeyera magnetnom rezonancom je praćeno 38 odraslih nakon unosa glukoze, a pojačana aktivnost zabilježena je u istoj regiji.
I kod miševa i kod ljudi odgovor je bio znatno jači na lijevoj nego na desnoj strani mozga. To je iznenadilo naučnike jer se očekuje da krugovi za osnovne funkcije, poput hranjenja, rade simetrično. Knightova laboratorija sada istražuje zašto je tako.
Mogu li se promijeniti sklonosti prema hrani?
Otkriće otvara pitanje mogu li se u budućnosti mijenjati ukusi. Jedna od zanimljivih tema su GLP-1 lijekovi, koji oponašaju hormon iz crijeva i snažno mijenjaju apetit.
Tim ih u ovoj studiji nije ispitivao, ali Knight pretpostavlja da bi mogli slabiti dopaminski signal koji pokreću hranjive tvari, pa bi hrana s vremenom postala manje privlačna. To je zasad samo hipoteza.
"Ako razumijemo korake između prepoznavanja hranjivih tvari u crijevima i učenja u mozgu, možda ćemo ih moći fino podesiti i suptilno promijeniti koliko volimo različitu hranu", rekao je Knight, prenosi Klix.
Možda vas zanima: