Život

Pratite nas na Google news

Banja Vrućica: Vijek u službi zdravlja

Banja Vrućica: Vijek u službi zdravlja
Foto: N.N. | Banja Vrućica: Vijek u službi zdravlja
N.N.

Sa završetkom Drugog svjetskog rata i stvaranja socijalističke Jugoslavije obnovljena je banja Vrućica i prešla u državno vlasništvo. Prema procjeni iz 1946, površina posjeda Sime Krstića iznosila je 684 dunuma i 889 m².

Sreska agrarna komisija u Tesliću izvršila je eksproprijaciju zemljišta Sime Krstića u banji Vrućici 1946. Komisija je eksproprisala 534 dunuma i 889 m², a ostavila 150 dunuma zemljišta na kojem se nalazila banja sa banjskom zgradom i šetalištem za potrebe banje Vrućice.

Ministarstvo poljoprivrede i stočarstva je 30. decembra 1946. eksproprisano zemljište ustupilo Ministarstvu narodnog zdravlja u Sarajevu za potrebe banje Vrućice. Ovo je pravdano time da je banja Vrućica spadala među najznačajnije i najljekovitije banje, čija je ljekovita voda liječila znatan broj bolesti, a radioaktivnost ove banje činila je da ona bude u prvom redu naših banja.

Zbog velike ljekovitosti ove banje, pred banjom Vrućicom je stajala velika budućnost, što je u prvom redu zavisilo od njenog proširenja za što veći broj gostiju.

Poslije stvaranja predviđenog plana izgradnje banje, banjski kompleks od 684 dunuma i 889 m² je uknjižen na banju Vrućicu "kao organ upravljanja". Manji dio zemljišta u Vrućici ostavljen je njenom ranijem vlasniku Simi Krstiću, ali ga je on krajem 1947. prodao Ministarstvu narodnog zdravlja i socijalnog staranja BiH.

Rješenjem Vlade NR Bosne i Hercegovine od 29. maja 1947. Državna banja Vrućica je nastavila rad pod nazivom "Zemaljsko lječilište banja Vrućica". Poslovanje banje sastojalo se u sljedećem: "...vršenje banjskog liječenja bolesnika, pružanje bolesnicima mogućnosti stanovanja i ishrane".

Banja Vrućica je u administrativno-operativnom smislu bila pod rukovodstvom Uprave banja, ljekovitih termomineralnih izvora i klimatskih mjesta u Sarajevu. Neposredno je radom banje upravljao direktor. 

Organizacione jedinice banje Vrućice bile su: 1. Sekretarijat, 2. Referat za ambulantu i balneologiju, 3. Referat za hotele, kupatila i tehničke poslove i 4. Referat računovodstva i ekonomata. Na čelu sekretarijata nalazio se sekretar, a na čelu referata referent.

Savjetodavni organ direktora bio je Stručni savjet, u koji su ulazili svi referenti, predstavnik Mjesnog narodnog odbora u Vrućici i predstavnik Turističkog odbora u Vrućici.

Ministarstvo zdravlja NR Bosne i Hercegovine je 8. decembra 1948. nacionalizovalo banju Vrućicu.

"Zemaljsko lječilište banja Vrućica" je 26. maja 1952. preimenovano u Lječilište "Banja Vrućica". Banja je imala status pravnog lica i bila registrovana kod Narodnog odbora Sreza Teslić. Organi upravljanja bili su upravnik i upravni odbor od sedam članova. Osnovna djelatnost banje Vrućice bila je "liječenje, smještaj i ishrana bolesnika".

Sa rješavanjem statusnih pitanja banje Vrućice pristupilo se istovremeno njenoj obnovi i izgradnji. Početak rada banje bio je težak. Nove vlasti su 1946. "poznajući vrijednost ove banje i cijeneći ljekovitost njezine vode, poduzele... izvjesne mjere i popravljen je na brzu ruku bazen za kupanje u velikoj banji i popravljena je sama zgrada da se očuva od daljeg propadanja, napravljena je nova zgrada nad bazenom male banje i spriječeno je propadanje državnog zavoda za socijalno osiguranje".

Uz pomoć republičkih i sreskih organa vlasti, pristupilo se adaptaciji kupatila i paviljona. Od Uprave banja, termomineralnih izvora i klimatskih mjesta u Sarajevu, a iz pomoći UNICEF-a, dobijeno je nešto kreveta, posteljina, inventar i poljski rendgenski aparat "Piker".

Zahvaljujući ovim mjerama, tokom 1946. omogućeno je oko 13.000 banjskih liječenja "iako nikakvih stanova u samoj banji nije bilo". Zbog nepostojanja smještaja, u početku su banjski posjetioci noćivali u seoskim kućama u okolini banje. Broj posjetilaca u 1946. iznosio je 3.492. Banjska sezona je trajala od 1. maja do 31. oktobra.

Sa tri bazena, četiri kade i dva izvora kojim je banja Vrućica raspolagala, jedan je bio "termalna, zemno alkalna kisela voda", temperature 28,4 °C i kapaciteta 2,5 litara u sekundi, a drugi "alkalno slani kiseljak", temperature 15 °C i kapaciteta 0,75 litara u sekundi.

U banju su primani na liječenje pacijenti sa sljedećim indikacijama: "primarne slabosti srca, sekundarne slabosti srčanog mišića iza operacije i infekcionih bolesti, degenerativne promjene srca usljed slabokrvnosti, endokrina oštećenja srca, oštećenja srca usljed sporta, alkohola, nikotina, visoki krvni pritisak, bolesti koronarnih krvnih žila, nervozna oštećenja srčane djelatnosti (neuroze, aritmije, tahitarbije), poremetnje perifernog krvnog sistema (spazmi krvnih žila, Raýnaudova bolest), neuroze i neurastenije, ulozi".

Banjsko kupatilo i "paviljon" iz vremena Sime Krstića, nazvan Hotel "Hercegovina", otvoren je 1947. Tada su u paviljonu bili smješteni: kuhinja, sala za račuvanje, ambulanta, "priručni laboratorij za obične pretrage" i dr. U banji je 1947. bilo zaposleno 15 lica. Pored kupanja i pijenja vode, u banji se provodila elektroterapija, fototerapija i masaža. Iste godine u banji Vrućici preduzeti su prvi koraci za izgradnju novog hotela.

Širenjem banje povećavao se broj zaposlenih, postelja, pacijenata, posjetilaca i procedura i ona je 1948. raspolagala sa 60 postelja, zapošljavala 29 radnika, od kojih jednog ljekara specijalistu, po jednog sa srednjim medicinskim i nižim medicinskim obrazovanjem, šestoro administrativnih i 20 nestručnih radnika. U ovoj godini broj liječenih pacijenata iznosio je 3.611, a banjskih gostiju 368.

Već u sljedećoj 1949. u banji Vrućici je bilo 70 postelja i zaposleniih 37 radnika. Te godine u banji je bilo 5.602 bolesnika.

Banjska ekonomija, sa površinom od 81,8 ha, osnovana je krajem 1948, a sa radom počela 1949. Na banjskoj ekonomiji sađene su žitarice, krmno bilje, povrtarske kulture, uređen je mali voćnjak i uzgajani konji, krave i svinje.

Kao lječilište druge kategorije i republičkog značaja, u banji Vrućici je 1950. uspostavljeno medicinsko odjeljenje, odnosno sproveden "medicinski režim".

U banji Vrućici je 1950. bilo 38 zaposlenih, 2.986 bolesnika, 14.026 noćenja i bolno-opskrbnih dana, 37.477 kupanja, 14.700 pijenja vode i 27.438 pregleda, od kojih 8.893 ambulantnih, 15.607 laboratorijskih i 2.938 rendgenoloških.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije