U međuvremenu se pristupilo projektovanju, a zatim i izgradnji novog hotela "Bosna" sa restoranom i kuhinjom u banji Vrućici. Hotel "Bosna" izgrađen je 1952. Centralno grijanje uvedeno je 1954. u hotel i restoran, a nekadašnja električna centrala i radionica za upravnu zgradu banje adaptirane su i dograđene u ljeto iduće godine.
Prema zvaničnoj državnoj statistici, banja Vrućica je 1954. raspolagala sa 200 postelja. Broj liječenih bolesnika u ovoj godini iznosio je 1.077, a noćenja 20.798.
Gradnja podzemnog hodnika (koridora), koji je trebalo da poveže hotel "Bosnu" sa kupatilom, zatim novog kupatila i hotela "Dalmacija" počela je u aprilu 1954. Novo kupatilo sa koridorom izgrađeno je 1962, a moderan hotel "Dalmacija" (danas hotel "Srbija"), sa 80 ležaja, početkom 1964. Hoteli "Dalmacija" i "Bosna" bili su funkcionalno povezani "podzemnim koridorom sa dijagnostičkim, terapeutskim i odjeljenjima banje, čime je obezbijeđeno nesmetano kontinuirano liječenje tokom cijele godine".
U ovom vremenu mnogo je urađeno na preuređenju i adaptaciji starih objekata. U sobama paviljona "Hercegovina" uvedena je 1958. hladna pitka voda. Nekoliko godina kasnije, umjesto ranija dva, izgrađen je novi hotelski ulaz, zamijenjeni su namještaj i stolarija te je postavljen parket u sobama. Centralno grijanje i topla voda uvedeni su 1968. u sobama "Hercegovine".
Na temeljima nekadašnjeg restorana na "Kiseljaku" izgrađena je stambenoposlovna zgrada, a od materijala starih gospodarskih zgrada (štala) izgrađene su dvije stambene zgrade u Jelića potoku.
Zbog neiskorištenosti kapaciteta i velikih terapeutskih mogućnosti, rukovodstvo banje je 2. oktobra 1957. podnijelo prijedlog da se u banji Vrućici formira "bolničko odjeljenje za produžno liječenje srčanih bolesnika". Rješenjem Savjeta za narodno zdravlje NR Bosne i Hercegovine od 18. marta 1959. data je saglasnost za otvaranje bolničkog odjeljenja kapaciteta oko 50 kreveta, kao posebne unutrašnje organizacione jedinice za liječenje kardiovaskularnih oboljenja u banji Vrućici. Za prvog šefa bolničkog odjeljenja banje Vrućice postavljen je dr Miroslav Filipović.
Vrućica je bila prva jugoslovenska banja koja je dobila bolničko odjeljenje, čime su stvoreni uslovi "za prerastanje u viši stepen zdravstvene ustanove". Vođena dobrom kadrovskom politikom sa direktorom Jocom Simićem na čelu, banja Vrućica je po organizovanosti "izbila na prvo mjesto u Republici".
Formiranjem bolničkog odjeljenja stvorena je velika perspektiva u razvoju banje, u koju je svake godine dolazilo sve više pacijenata, a povećao se i broj noćenja. U banjskim objektima bilo je 27.574 noćenja u 1957, 32.270 u 1958, 36.772 u 1959, 45.940 u 1960, 59.132 u 1961, 62.227 u 1962, 51.860 u 1963, 71.722 u 1964, 89.426 u 1965, 78.557 u 1966, 67.982 u 1967, 79.825 u 1968, 101.911 u 1969, 116.350 u 1970, 111.294 u 1971. i 114.379 u 1972. Rastao je i broj noćenja u privatnom smještaju.
Nagli priliv pacijenata doveo je do bolje organizacije zdravstvene službe i povećanja broja medicinskih usluga koje je pružala banja Vrućica. Broj kupanja u kadama iznosio je 92.818 u 1968, 111.839 u 1969, 155.781 u 1970, 167.824 u 1971. i 177.899 u 1972, kupanja u CO2 kupkama 7.924 u 1968, 11.995 u 1969, 13.183 u 1970, 10.006 u 1971. i 8.577 u 1972, kupanja u bazenima 2.423 u 1968, 1.951 u 1969, 137 u 1970, 5.409 u 1971. i 3.982 u 1972, vježbi pacijenata 1.713 u 1968, 4.492 u 1969, 7.084 u 1970, 3.738 u 1971. i 3.902 u 1972, masaža 806 u 1968, 1.733 u 1969, 1.483 u 1970, 2.239 u 1971. i 1.844 u 1972, podvodnih masaža 296 u 1968, 583 u 1969, 1.454 u 1970, 384 u 1971. i 617 u 1972, elektrokardiografija 3.191 u 1968, 4.254 u 1969, 5.505 u 1970, 5.554 u 1971. i 6.578 u 1972, a oscilografija 297 u 1968, 651 u 1969, 483 u 1970, 316 u 1971. i 419 u 1972.
Internističkih pregleda je bilo 3.503 u 1968, 7.542 u 1969. i 13.128 u 1970, reumatoloških 2.228 u 1968, 4.353 u 1969. i 5.252 u 1970, pregleda opšte prakse 5.925 u 1968. i 3.279 u 1969, a rendgenoloških 9.146 u 1968, 12.994 u 1969, 16.882 u 1970, 17.534 u 1971. i 17.377 u 1972.
Broj laboratorijskih pretraga iznosio je 17.767 u 1968, 21.854 u 1969, 21.608 u 1970, 25.241 u 1971. i 27.664 u 1972, a analiza 32.481 u 1968, 49.642 u 1969, 52.476 u 1970, 57.620 u 1971. i 80.069 u 1972.
Banja Vrućica je 1964. raspolagala sa tri hotela, kapaciteta 320 ležaja. U okolini banje je bilo oko 1.000 postelja u privatnom smještaju. Banja je sljedeće 1965. imala šestoricu specijalista, od kojih četvoricu internista i po jednog reumatologa i biotehničara.
Posjetiocima banje Vrućice bila je na raspolaganju moderna i dobro opremljena kuhinja, kapaciteta 500 obroka, moderan restoran sa dvije sale i bifeom za 350 gostiju, bife "Park" i bife na krovnoj terasi hotela "Dalmacija", a u suterenu hotela mliječni restoran, kinosala sa 126 sjedišta i biblioteka. Na omiljenom izletištu "Kiseljaku", udaljenom 300 metara od banje, nalazio se bife sa nacionalnim specijalitetima i ugodnim šetalištem.
U banji su organizovane pozorišne predstave, koncerti zabavne i narodne muzike i nastupi domaćeg folklora. Okolina banje omogućavala je upražnjavanje zimskih sportova, planinarenja, lovnog i ribolovnog sporta, izleta i drugih vidova rekreacije.
Izlete u banjsku okolinu organizovalo je Turističko društvo "Turist" banja Vrućica, osnovano u junu 1961.
Poslije izmjena zakona i ustava, izabrano je 1965. novo samoupravno tijelo Savjet Lječilišta banje Vrućice, koji je činilo 17 članova. Za prvog predsjednika Savjeta izabran je dr Miroslav Filipović.
Savjet je u jesen 1965. donio odluku o prerastanju lječilišta u specijalnu bolnicu. Na sjednici Savjeta 4. avgusta 1966. donesena je Odluka o izmjeni naziva i djelatnosti Lječilišta banja Vrućica. Novi naziv ustanove bio je "Specijalna bolnica za liječenje kardiovaskularnih oboljenja i rehabilitaciju banja Vrućica". Njena djelatnost bila je da "pruža bolesnicima oboljelim od kardiovaskularnih i reumatskih bolesti medicinsku pomoć pod stalnim nadzorom, uz smještaj i opskrbu", "vrši rehabilitaciju bolesnika", "vrši laboratorijske pretrage za vlastite i vanjske potrebe (za potrebe bolesnika smještenih u bolnici i vanjskih bolesnika)", "vrši specijalističku i ambulantnu službu za vlastite i vanjske potrebe (za potrebe bolesnika smještenih u bolnici i vanjskih bolesnika)", "kroz tok liječenja i rehabilitaciju, pomoću najsavremenijih kliničkih metoda liječenja i primjene dijagnostičkih i terapeutskih pomagala, utvrđuje i daje ocjenu radne sposobnosti bolesnika, i na osnovu funkcionalnog ispitivanja kardiovaskularnog aparata daje sugestije za dalje liječenje bolesnika", "pruža usluge primjenom termalnih i CO2 kupki", "vrši regeneraciju mineralne vode i ugljične kiseline CO2 za vlastite potrebe i za potrebe tržišta", "u vanbolničkim kapacitetima, pored usluga smještaja i ishrane i drugih ugostiteljskih usluga pruža i medicinske usluge privatnim, domaćim i stranim posjetiocima", "u vlastitoj radionici vrši usluge popravka motornih vozila stranih i domaćih posjetilaca" i "vrši proizvodnju povrća, voća i mlijeka i uzgoj stoke za vlastite potrebe i tržište". Osnivač ustanove bila je Skupština opštine Teslić. U cilju skraćenja naziva firme 1970. izmijenjen je naziv firme i brisana riječ "liječenje", tako da je novi naziv glasio "Specijalna bolnica za kardiovaskularna oboljenja i rehabilitaciju banja Vrućica".
Banja Vrućica raspolagala je 1967. sa 295 postelja, od kojih 200 za bolničke, a 95 za vanbolničke pacijente.
Broj zaposlenih u banji Vrućici 1967. iznosio je 151, od kojih pet ljekara specijalista, dvojica opšte prakse, jedan magistar farmacije, 11 medicinskih sestara, četiri laboranta tehničara, devet bolničara i 119 nemedicinskih radnika.
U želji da proširi kapacitete, uprava banje je pristupila izgradnji kamp naselja. Od februara do juna 1968. izgrađene su četiri vile tipa "Tajland", po tri vile tipa "Krk" i "Žepče" i jedna tipa "Gracia", sa ukupno 55 kreveta.
Banja Vrućica je krajem šezdesetih godina prošlog vijeka raspolagala sa 385 ležaja, od kojih je 144 bilo u hotelu "Bosna", po 92 u hotelima "Hercegovina" i "Dalmacija" i 55 u kamp naselju.
Prošireni kapaciteti i povećan broj posjeta doveli su banju Vrućicu na drugo mjesto u Bosni i Hercegovini po broju noćenja. Ovaj zapažen uspjeh omogućio je finansiranje dalje izgradnje u cilju proširenja smještajnih i drugih kapaciteta.
U posljeratnom vremenu, od 1947. do 1971, promijenilo se 12 upravnika (direktora) banje. To su bili: Mirko Tomljanović (maj 1947 septembar 1948), Petar Mićunović (septembar oktobar 1948), Alija Kosović (oktobar decembar 1948), Pjetro Rofini (januar jun 1949), Vlado Mišurac (jun 1949 jun 1950), Ibro Kahvić (jun 1950 januar 1952), Ilija Zečar (januar 1952 april 1955), Čedomir Dabić (april 1955 april 1956), Dušan Špirić (april 1956 februar 1957), Idriz Koso (februar 1957 novembar 1959), Joco Simić (decembar 1959 mart 1971) i dr Miroslav Filipović (od aprila 1971).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
