U Opokova ulici u Varšavi visoki zid od cigle zaklanja pogled na jevrejsko groblje koje je tamo odavno. Kad se prođe kroz mračna, crna vrata i uđe na groblje, dolazi se do velikog, prilično zapuštenog prostora sa oko 200.000 nadgrobnih spomenika, od kojih mnogi više ne stoje uspravno. I usred dana tu vlada mračna i tajanstvena atmosfera zbog velikog drveća i rastinja.
Groblje je zapravo oaza tišine usred živosti današnje Varšave, a njegova veličina podsjeća na to koliko je Jevreja živjelo u Poljskoj prije Holokausta: više od tri miliona. Ovo groblje uglavnom je ostalo pošteđeno razaranja Drugog svjetskog rata i još danas tu ponekad neko bude sahranjen. Ali u doba nacističke okupacije to nije bilo samo mjesto za mrtve - već nekima i posljednja šansa da ostanu u životu.
Jer u jednom od tih grobova su 1942. svoje skrovište našli tada još mladi Abraham Karmi, njegova majka i još nekoliko drugih ljudi. On je poznavao ovo groblje jer je njegov ujak tu bio upravnik. Jednog dana Abraham je vidio kako se nose cigle u jedan od grobova - onaj koji će im postati skrovište.
"Da li je taj grob uopšte bio prazan u to doba - to ne znamo", kaže Natalija Romik, koja danas istražuje takva skrovišta koja su omogućila da se izbjegne sigurna smrt u koncentracionom logoru. Već dvije godine ova politologinja i arhitektkinja istražuje najrazličitija mjesta na kojima su se poljski Jevreji skrivali od Holokausta.
Već je bilo istraživanja o ljudima koji su pomagali Jevrejima pri sakrivanju i bjekstvu, ali gotovo ništa se ne zna o mjestima na kojima su se krili. A ona su često još i nevjerovatnija nego kuća u dvorištu stare četvrti Amsterdama gdje su se krili Ana Frank i njena porodica i gdje je i danas muzej koji podsjeća na sudbinu Jevreja u vrijeme nacističkih progona.
Iako su to bila najrazličitija mjesta, Romikova je uvjerena da sva imaju nešto zajedničko: nastala su u strahu i želji da se sačuva ono najvrednije - vlastiti život i život članova porodice.
"Ne mogu a da ne mislim o tome da su ljudi koji su na raspolaganju imali samo jednu kašiku ili nož preko noći uspjeli da stvore sebi nekakvo skrovište. Nerijetko uz pomoć i jevrejskih, ali i poljskih, ukrajinskih ili bjeloruskih prijatelja."
Abraham Karmi preživio je Holokaust, danas mu je 96 godina i živi u Izraelu. Poljska naučnica ga je posjetila i pitala ga kako je uopšte bilo moguće živjeti na samo nekoliko metara kvadratnih sa drugim ljudima? I njemu je bilo teško da odgovori: bio je mlad - pa se nekako navikao. A svi su znali da može da se desi ono što se i desilo: samo on je preživio - svi ostali su ubijeni, vjerovatno već na istom tom groblju. Ono što ih je držalo bila je želja da prežive. Sklonište su dijelom prekrili slomljenim nadgrobnim pločama, tako da niko ne može da ih vidi, ali da ipak imaju malo svjetlosti i vazduha.
Ima nevjerovatnih primjera hrabrosti. Jedan od njih je porodica Kobilec iz mjesta Sjemjanovice Slaskije u Gornjoj Šleziji. Prvo su sinovi tadašnjeg vlasnika kuće krili Jevreje na tavanu i u podrumu.
"Kasnije su se priključili i roditelji, tako da su izgradili kompleksno skrovište ispod njihove kuhinje. Izmislili su čitav sistem upozoravanja: ako bi u kuću došli poznati ljudi, u skrovištu bi upalili lampicu jedne boje, ako bi došao neko nepoznat, upalila bi se lampica druge boje koja je značila moguću opasnost", kaže poljska naučnica.
Kaže kako je nedavno pretražila sistem kanalizacije u Lavovu. Poznato je da su i tamo mnogi Jevreji pokušali da se sakriju te i danas pronalazi njihovo posuđe i odjeću koja je tamo ostala. Prema predmetima i pričanjima drugih uz izučavanje dokumentacije, trudi se da otkrije njihovu životnu priču, piše Deutsche Welle.
Takvih sudbina ima zapravo mnogo više nego što je poznato javnosti: prema nekim procjenama, samo u Poljskoj je oko 50.000 Jevreja preživelo nacistički teror tako što su uspjeli negdje da se sakriju. Mnogi su skrovište našli uz pomoć drugih Jevreja, ali i ne samo njih. U Memorijalnom centru Jad Vašem navedena su imena 7.000 "pravednika" - Poljaka koji su spasavali Jevreje od sigurne smrti. U čitavoj okupiranoj Evropi bilo je jasno da one koji pomažu Jevrejima takođe čeka smrt.
